Jasenko Houra: Bilo mi je kao da sam umro, ali onda sam se lagano počeo miriti s time

Heroj ulice kultna je pjesma, ali i album Prljavog kazališta, koji ove godine “slave” 40 rođendan. Treći je to album Prljavog kazališta, čiju su obljetnicu u Hit Recordsu ovih dana obilježili reizdanjem s kompletno digitalno remasteriranim snimkama pjesama. O ovom albumu ima puno zanimljivosti, počevši od one da je sniman u Švedskoj pa do dobro poznate činjenice da je svih osam pjesama otpjevao Jasenko Houra, budući da tadašnji pjevač Davorin Bogović nije došao na snimanje.

Četiri su desetljeća prošla od snimanja tog albuma. Vjerujem da i sami ne možete vjerovati kako je proletjelo vrijeme?
Pa znate što, toliko se toga dogodilo u našim životima da imam osjećaj kao da je bilo prije 1000 godina. Moram priznati da imam neki čudan osjećaj prema toj ploči.

Album “Crno-bijeli svijet” snimali ste u Milanu, a “Heroj ulice” u Švedskoj. Zašto ste snimali u Švedskoj?
Tada su mnogi snimali u CBS-ovu studiju u Milanu, a plan je bio da se i “Heroj ulice” snima tamo. No, zbog poznatih događaja s Bogovićem odgađali smo snimanje dva-tri puta i više jednostavno nismo mogli mijenjati termine u studiju. Onda smo odlučili da odemo k našem producentu Tiniju Vargi u Švedsku i snimamo u njegovu studiju jer nam je tako ispalo jeftinije.

Podsjetimo se malo te priče s Bogovićem. Vi ste ga čekali za snimanje, a on za zabavljao na moru i nije se javio?
Ma javio se on i čak je dva puta potvrđivao dolazak, a čak ga je potvrdio i za Švedsku. Međutim, nije se pojavio ni na aerodromu. I što sam onda mogao? Imao sam tada 21 godinu i potpisan ugovor s diskografskom kućom koji sam morao poštovati. Na Davorina se nisam puno ljutio, predobro smo se znali. Njemu je teško padalo da bude discipliniran, neanarhičan, da poštuje dogovore i rokove. Bili smo premladi i nedorasli. Nismo imali puno izbora, sjeli smo u avion i otišli u Švedsku bez Davorina. Bilo mi je to prvo pravo trežnjenje i susretanje s pravim šou-biznisom. Imali smo sreću da smo radili s Tinijem Vargom, koji je tada snimao i s Aerodromom, Parnim valjkom i drugima. Bio je ispred svog vremena, a to se najbolje vidjelo po pristupu snimanju. Njemu nije trebala gotova pjesma koju je producirao. Imao je proces snimanja poput Briana Ena, igrao se s mnogo elemenata koji se vežu u pjesmu. Taj njegov pristup bio je drukčiji i to se najbolje vidjelo u radu s njime.

Na tom albumu imate posvete Bruceu Springsteenu i Philu Collinsu. Pogotovo se to vidi na pjesmi “Heroj ulice”, kojoj je očita inspiracija The Boss?
Apsolutno. Pa i onaj početak pjesme “Noćas sam izašao na kišu” ima uzor u Collinsovoj “In The Air Tonight”. Nismo mi jedini to radili, svi u svijetu pokušavali su kopirati tu produkciju. A Springsteen je utjecao na moj život, i s radošću sam ga citirao. A neki put se i dogodilo da slično razmišljamo. Recimo, ja napravim “Radio Dubravu”, a on četiri godine kasnije “Radio Nowhere”. Šalim se, naravno, ali činjenica jest da sam ja s tim ljudima dijelio jednake poglede na život. Pronašli smo se u književnosti i drugim oblicima umjetnosti, i bez obzira na to koliko udaljeni bili, vozili smo istom cestom. Odrastao sam na tim starim majstorima, a jedini novi koji su došli u to društvo bili su dečki iz U2, koji su sve to nadgradili.

Dakle, ne radi se o plagijatima, nego jednostavno o istim životnim shvaćanjima?
Jedno ne isključuje drugo. Znate kako je nekad bilo, pjesmu ste prvi put mogli čuti na radiju, i ako niste znali tko je izvođač, tko bi više našao tu pjesmu? A sad stavite mobitel uz zvučnik, i on vam kaže o kojoj se pjesmi radi. A u doba novog vala bilo je uobičajeno da se naslanjamo na hitove stranih izvođača, pa smo tako prenosili “štafetnu palicu”.

Jeste li se možda bojali kako će publika reagirati kada nakon uspjeha albuma “Crno-bijeli svijet”, sad odjednom vi pjevate umjesto Davorina?
Ma nisam ni stigao o tome razmišljati jer se svašta događalo. U Švedskoj smo bili 39 dana i morali smo završiti u tom vremenu. A na pola snimanja Nino Hrastek i Tihomir Fileš dobili su pozive za vojsku i znali smo da ćemo čim se vratimo ostati bez njih na godinu dana. Imao sam nevjerojatnu sreću da sam uvijek imao podršku članova grupe. Onda me još nakon povratka pozvao Milan Škrnjug u Suzy i rekao da odustaju od bilo kakve trke da ploča mora imati veliku tiražu. Rekao mi je da je u redu prodamo li pedesetak tisuća komada, ali da je najbitnije da se bend stabilizira dok se članovi ne vrate. Onda smo za turneju vratili Zoka Cvetkovića koji je svirao bas i dobro posložili ostatak ekipe za turneju. Naravno, kad su se oni vratili iz vojske, vratio se i Bogović i s nama snimio još jedan album.

“Heroj ulice” danas je jedna od najprepoznatljivijih pjesama Prljavog kazališta. Jeste li očekivali da će je tako prigrliti svi, od navijača do “običnih” ljudi?
Puno sam puta o tome razgovarao s pokojnim Darkom Glavanom. Kazao mi je da je ni on nije baš volio sve dok je publika negdje 1990. nije ponovno prigrlila, nakon što je izašla “Ruža”. Pjesmu je tada pokrenula publika i “Heroj” se počeo slušati. Ma draga mi je ta pjesma, i drag mi je taj period mog života.

Prošlo je nešto više od godinu dana od vašeg posljednjeg nastupa u zagrebačkoj Areni. Četiri ste godine svirali po cijelom svijetu, a sada ne svirate cijelu godinu. Nedostaju li vam koncerti?
Turneju smo produljili za godinu i pol, a posljednji koncert održali smo 7. ožujka u Šibeniku. Već nam je bilo dosta svirke, dogovarali smo se da ćemo pomalo snimati nove pjesme i napraviti stanku od nastupa. Onda je došla pandemija koronavirusa i na početku mi je bilo teško. Bilo mi je kao da sam umro, nema glazbe, nema koncerata. Onda sam se lagano počeo miriti s time. Jasno mi je bilo da će to potrajati, pa sam radio neke stvari koje sam mislio da neću stići. Počeo sam pisati i završio sam materijal za jedan mjuzikl koji ću raditi u Njemačkoj. Kao i svi ljudi, pratim sve što se događa i nadam se da će ovo što prije proći.

I što mislite o mjerama Stožera?
Nisam čovjek koji ne vjeruje znanosti. Moj mentor bio je dr. Žarko Dolinar, moj otac je liječnik. Mi nismo navikli na špekulacije, pa da netko govori da je to možda ovo ili ono. Kad sam se vratio iz Šibenika, odmah sam rekao ženi: “Ne znam hoćemo li više svirati ili ne, ali hajdemo odvojiti jednu sobu za slučaj da idem na put i moram u samoizolaciju”. Srećom, prošli smo zasad bez posljedica. Ova je situacija teška za sve obitelji. Ljudi se ne vide, rastaju se. Ne možemo prijateljima na sprovod. A što se tiče glazbe, jasno vam je sve. Postoji samo nekoliko starijih bendova koji mogu izdržati ovu situaciju. Ostalima je jako teško.

Spomenuli ste novi materijal, kada ga možemo očekivati?
Uskoro. Pjesme su gotove, moramo još dogovoriti detalje s Croatia Recordsom. Pripremamo puno iznenađenja i za naše fanove, bit će i zanimljivih sadržaja na našim kanalima na YouTubeu i Facebooku. No, o tom potom, sve ćemo javiti na vrijeme.