Dubrovačka glumica Jelena Perčin Babić nikad nije imala gripu i nije sklona pobolijevanju. Zato je kao od šale izdržala trosatno snimanje na velikoj hladnoći. Tek tu i tamo zažalila bi što nije ponijela svoju pola stoljeća staru bundu od nerca koju je naslijedila od bake. Tako joj ni na setu serije “Najbolje godine”, koja je njezin prvi veliki projekt poslije rođenja kćeri Lote, nije problem i po nekoliko sati samo u vjenčanici na minus pet glumiti Dunju. A pravu, svoju vjenčanicu Jelena je nosila 2008. godine, kad se udala za ugostitelja Kristijana Babića. Njihovu sreću prije godinu i pol uljepšala je kćerkica Lota kojoj je Jelena nadjenula to rijetko ime potaknuta nadahnućem fatalnim ženama svjetske literature koje ga nose. Glumica o sebi u šali kaže da tvrdoglavošću izluđuje i supruga i ljude oko sebe, a hiperaktivnost kojom uspijeva postići sve što se pred nju postavi smiruje čitanjem knjiga. Tako je i kratki predah na snimanju kratila čitajući “Da mi je danas bilo ne susresti sebe” Herte Miller. No baš suprotno tom naslovu, morala je ipak zaroniti u sebe i u intervjuu intimu podijeliti s nama!
Budite se u četiri i petnaest radi snimanja. Podne je, a pred vama je još snimanja, a i navečer obiteljske obveze. Odakle vam energija?
– Čista je genetska sreća da vučem liniju familije s tatine strane koja ima višak energije poput mene. Ali mislim da ću se jednog dana samo ugasiti. Prijatelj mi je čak nadjenuo simpatični nadimak Miss Samsara, jer kod mene je sve na n-tu potenciju i nema gradacija, ili sam na on ili na off.
Posljednji smo se put vidjeli prije vašeg porođaja, kad ste imali 25 kilograma više. Kako ste se vratili u formu?
– Stresom i tempom. Stresno mi je puno stvari, ali ne i posao, u njemu uživam. Nisam bila na dijetama niti se bavim sportom. Za razliku od supruga Kristijana, koji svaki dan vježba, ja nisam sportski tip. Ali za razliku od njega, pratim sve sportove. Od rukometa do tenisa. Obožavam i skijanje, ali ne mogu ni zamisliti sebe u tom ambijentu.
U “Najboljim godinama” glumite Dunju, žrtvu nasilnog muškarca. Jeste li i vi imali sličan problem?
– Ne. Valjda sam imala sreću da su takvi muškarci shvaćali da to kod mene ne prolazi jer vraćam istom mjerom. Ali imala sam prijateljice s takvim problemima. Nema toga što se može napraviti da opravda batine. No ženama koje se nađu u takvoj situaciji i nemaju samopouzdanja nemoguće je reći “ostavi ga”. Umjesto toga savjetovala sam im stručnu pomoć.
A je li bilo agresivnih obožavatelja?
– S takvima sam imala problema. Pratile su me tri osobe. Nisam strašljiva, što je možda greška. Ali obratila sam se policiji i ne znam kako su te osobe na kraju prošle.
Koja je geneza vaše ljubavi prema glumi? Kada ste je otkrili u sebi?
– Oduvijek sam bila filmofil i svestrana osoba zaljubljena u iluziju, pa glumu nisam otkrila u sebi, nego mi se ona učinila najkreativnijim zanimanjem u kojem sve mogu ujediniti. Svoj život želim živjeti kvalitetno i svjesno pa ne mogu primjerice privatno mjesec dana glumatati da sam iz Sibira. A gluma mi omogućuje da kroz posao proživim razne živote.
A da niste postali glumica?
– Privlačila me filozofija, a upisala sam i pravni fakultet, ali samo da skinem tatu s vrata. Dobila sam i stipendiju za studij prava u Heidelbergu, no nazvala sam ih i pitala može li se moj dolazak na studij malo odgoditi. Gospođa koja se javila zgroženo mi je objasnila da je to nemoguće i da nas je primljeno samo četvero iz cijele Europe. Na kraju nisam otišla. Kad sam tati rekla da prelazim na Akademiju dramskih umjetnosti, reagirao je očajno: “Jesam li ja tebe školovao da budeš glumica!” i izbila je prava dalmatinska temperamentna svađa. Ni danas nije oduševljen mojim poslom. A mami je to zabavno.
Čega se sjetite kada sanjarite o odrastanju u Dubrovniku?
– Intenzivnog mirisa Mediterana. Bilo da je to miris voćki ili borova ili pak zemlje poslije kiše. Odrastala sam stopljena s prirodom, a imam osjećaj da je i društvo bilo drukčije i da je sve bilo prirodnije. Nismo išli u vrtiće i radionice... Bilo je slobodnije i žao mi je što moja Lota to neće doživjeti.
Kakva ste bili kao djevojčica?
– Bila sam živa i energična, radila spačke, a mještani su me zvali “capo di banda”. Bilo je i opasnih situacija, a omiljena zanimacija bile su krađe voća koje sam predvodila. Prvi put sam se zaljubila krajem osmog razreda, a izlaziti sam počela u srednjoj školi, kada sam se doselila u Zagreb.
Suprug vam se bavi ugostiteljstvom. A kakav je kuhar?
– Nikakav. Zna napraviti tunu i tijesto i majstor je u spravljanju tosteva za doručak. Ja kuham i to me opušta, a ekspert sam za paradajz sos i torte.
Vrijeme je maškara. Hoćete li skočiti do Dubrovnika na karneval?
– Samo ako zamislim da je Dubrovnik u Dragošju! Neću imati vremena, ali moja kuma svake godine u svojem restoranu u Zagrebu organizira ženski maskenbal. Volim se glupirati i želim da maska izgleda blesavo, pa sam jedne godine bila beba s pelenama, a lani sam pobijedila odjevena u ruskog trenera gimnastike.
Koji su vam najtužniji trenuci života?
– Rat i dvije smrti - djedova i moje prijateljice Ivane Hodak. U ratu sam izgubila kuću i nikada se nije vratio svijet koji pamtim prije njega. A Ivanina smrt toliko mi je nevjerojatna da još ne mogu shvatiti da se dogodila. Izgubila sam osobu čije mi postojanje jednostavno treba. Bol zbog tog gubitka ne prestaje, samo naučiš živjeti s njom, pa njezina jačina varira. Kada se to dogodilo, stajala sam pred zgradom i gledala kako promet normalno teče, a nje više nema. Svemir nije ni trepnuo i život je krenuo dalje. To me zgrozilo jer sam htjela da se svijet zaustavi. Od tada sam svjesna krhkosti života i promijenila mi se percepcija o ljudskoj bitnosti. Prođeš kroz život i poslije nikome nije važno što si ti hodao tim ulicama, otvarao ta vrata... Strašno.
Tlak vam diže...
– ...ljudska glupost, zločestoća i negativnost u koju je upalo hrvatsko društvo. Na sve se gleda nihilistički. Od lažnog cinizma bez pokrića mi je zlo.
Čini se da vas dosta toga u državi ljuti. Biste li otišli živjeti u inozemstvo?
– Domoljub sam, ali bih. Često u šali kažem da bih u Parizu ili u Italiji rado zatražila “estetski azil” pa da barem mogu gledati lijepe zgrade oko sebe!
O vama je svojedobno kružila priča da se bavite crnom magijom. To je trač. Ali koja je najveća uvreda na vaš račun?
– Pa nitko mi se nikada nije usudio reći nešto u lice, oko mene su uvijek samo kružile neke priče. To je kukavički. No, s druge strane, možda me se ljudi boje pa se stvara prirodna selekcija onih koji će mi pristupiti, što i nije tako loše. Ipak, fascinira me reputacija hladne i umišljene osobe. Tu sliku stvorili su mediji i ona je daleko od istine. A k tome, ružno je bilo poslije porođaja po medijima secirati moju debljinu. To je čista zloća.
U kategoriju trača spada i novogodišnji “strasni poljubac” vas i kolege Ivana Hercega koji ste oboje demantirali? Kako je probuditi se i pročitati laž o sebi?
– Najbolje je rekla moja mama: “Kćeri, pa ti si glumica”. Drugim riječima, u tom poslu na žalost jedno ide s drugim. Jedino što mi je smiješno i što ne razumijem jest to što je članak u kojem je to objavljeno jasno negativno nastrojen protiv mene. “Udana Jelena Perčin ljubila Ivana Hercega”. Zašto ta laž nije postavljena: “Ivan Herceg ljubio Jelenu Perčin”? A kad je o mom suprugu riječ, mogu samo reći da se nas dvoje predobro poznajemo da bi on takvo što uopće komentirao, a kamoli provjeravao.
Jeste li ljubomorni?
– Imam dozu posesivnosti, ali nisam tipično ljubomorna u smislu da moram znati gdje je i s kim Kristijan u kojem trenutku. To mi nije damski. Nisam tip od sijamskih veza u kojima s partnerom sve moram raditi zajedno. Oboje volimo izaći odvojeno i imati svoju slobodu. Ali od supruga zahtijevam određenu količinu pažnje i kad je ne dobijem, nastaje problem. A kad je preljub posrijedi - ako i kad saznam, znat ću što napraviti. Nisam za to da ljudi zbog djeteta ostaju u lošem braku.
Hobi su vam sudoku i čitanje. Je li to možda i politika? Pitanje se temelji na činjenici da ste na predsjedničkim izborima sudjelovali u predizbornoj kampanji Miroslava Tuđmana.
– Politiku pratim i zanima me, ali nije mi hobi jer mi za nju fali diplomatičnosti, predirektna sam i imam previše stava. Gledavši sučeljavanje predsjedničkih kandidata, u dr. Tuđmanu prepoznala sam iskrenost i ljubav prema zemlji, a ne samo političku ambiciju. Učinila sam to zbog altruizma i za to nisam uzela nikakav novac niti bih to ikada učinila.
U siječnju ste proslavili 30. rođendan. Je li vam za ulazak u četvrto desetljeće trebala psihološka pomoć?
– Ne, tek sada sam svoja na svome. Mislim da će ovo biti dobra dekada. Nije me strah starosti, ima nešto poetično i romantično u njoj.
Omiljeni ste model fotografkinje Mare Bratoš. Planirate li fizičku mladost konzervirati serijom svojih aktova?
– Mara je zaljubljenica u aktove i ima takvu ideju, ali ja ne. Ne njegujem kult tijela pa me kod fotografije zanima uhvaćeni trenutak i misao, a ne izgled. Mislim da ću se tek pamtiti.
Loti je tek godina i pol, ali ima jasno izražen karakter. Što je naslijedila od vas, a što od supruga?
– Fizički, Lota je isti tata, ali na njegovu žalost ima moj karakter. Tvrdoglava je i ima viška energije. Kristijan zbog toga vodi bitku s njom, a meni su te osobine poznate pa je puštam, jer po sebi znam da ih je nemoguće promijeniti.
Strahujete li već od puberteta? Tko će biti nemilosrdniji vezano uz izlaske, vi ili suprug Kristijan Babić? – Oboje ćemo biti grozni. Kristijan ima jači autoritet, a ja sam veći paranoik, pa ću možda biti i gora. Već sada smo svjesni da ćemo morati imati još jedno dijete radi zdravlja svih nas! No, ne planiramo kada će se to doista i dogoditi.
Who is fc. Jelena Perčin……?????