Kako je Gibonni postao to što je danas, s albumom objavljenim prije 25 godina

Na tržištu se upravo pojavilo vinilno reizdanje Gibonnijeva albuma "Judi, zviri i beštimje" iz 1999. godine, albuma koji je obilježio prekretnicu u njegovoj karijeri i usmjerio ga prema zvuku koji ga definira i danas. Ne samo da je riječ o jednom od njegovih najboljih albuma, nastalom prije točno 25 godina, nego i o trenutku kada je od autora uspješnih singlova postao albumski autor. Ovim albumom pronašao je novi pristup kojim će se, uz manje ili veće promjene, koristiti sve do danas. Gibonni je imao dobrih albuma i prije, a sjajnih i kasnije, no ovaj se do danas ističe kao poseban u njegovoj karijeri.

Nije to bila jedina promjena; krajem devedesetih izmijenila se i slika domaće diskografske industrije. Nakon etiketa kao što su Slušaj najglasnije, Search & Enjoy i T.R.I.P Records, novi igrači poput Dallasa, Dancing Beara, Aquariusa, Crno bijelog svijeta, Jabukatona i Menarta postali su ključni elementi u novonastaloj situaciji na našem tržištu. Mnogi od njih i danas su među najvažnijim igračima na domaćem diskografskom tržištu, oblikujući smjer glazbene industrije kod nas. Prelazak Gibonnija u Dallas Records mogao se nazvati prvim velikim diskografskim transferom kojim je do jučer alternativni izdavač prerastao u autoritativnu konkurenciju na terenu srednje struje i ravnopravno ušao u medijsku borbu s konkurencijom iz Croatia Recordsa ili tadašnjeg Orfeja. Uzevši u obzir da je Dallas tada u svom portfelju već imao i Severinu, Gorana Bregovića, Đavole, Vlatka Stefanovskog, Leteći odred i još neka imena, nije bilo sumnje da je započelo definitivno razgraničavanje na diskografskom terenu. Upravo na temelju Gibonnijevih albuma, koji su bili među najprodavanijima kod nas, i Dallas, tj. Goran Lisica Fox, podigao je svoj "imperij" brže nego bi to išlo bez Gibe.

U tom svjetlu Gibonnijev album "Judi, zviri i beštimje" mogao se promatrati kao sretan primjer poštivanja komercijalnih uzusa koji prate takav tip proizvoda, ali i prepoznatljivog autorskog rukopisa, što na spretan način ostavlja mogućnost marketinškog djelovanja u nekoliko smjerova. Drugim riječima, očekivani komercijalni efekt Gibonnijeva prijelomnog albuma sretno je bio podložen pjesmama koje su pokazivale da je splitski autor desetgodišnjicu samostalnog radnog staža zapečatio na više nego povoljan način.

Prerastavši nakon ranije hard-rock ortodoksnosti Osmog putnika u jednog od najpoznatijih autora domaće scene (i s pjesmama za druge izvođače, a za Dina Dvornika ih je napravio 17), Gibonnijev niz pjesama na "Judi, zviri i beštimje" više je podsjećao na staloženi rad čovjeka koji zna što hoće nego na paničnu potragu za hitovima koja je u najvećoj mjeri karakterizirala njegovu estradnu konkurenciju. Čak i na festivalima znao se pojaviti s pjesmama koje bi drugi bez pardona uvrštavali na kompilacije najboljeg materijala, a ne najvećih hitova. Pokazalo se da je Gibonni usput podigao i prag domaće estrade, ali i tada se teško moglo prognozirati kako ona "više nikada neće biti ista", što vidimo i danas. Jer, Gibonnija je ipak bilo premalo. Album "Judi, zviri i beštimje" zbog toga je bio sretan spoj dvije krajnosti, visokoprofesionalnog zanatskog učinka i autorskog potencijala.

Bio je to najbolji Gibonnijev album do tada, jer se najmanje osjećao rascjep između komercijalnih težnji i pjesmopisačke osobne iskaznice. Doduše, kasniji Gibonnijevi albumi znali su zazvučati prirodnije, idući "Mirakul" postigao je još veći uspjeh, "Toleranca" mi je osobno draža, jer s novim iskustvom i znanjem Gibonni je postajao prirodniji i izbjegnut je povremeni "školski", "naučen" prizvuk koji imaju "Judi, zviri i beštimje". No atmosferom i stilskom zaokruženošću album "Judi, zviri i beštimje" čak je podsjetio na neka od ranijih intimističnih izdanja poput "Bitange i princeze" Bijelog dugmeta, najviše po unificiranoj atmosferi i tekstovima pjesama kojima je Gibonni iskazao preokupacije zrelog čovjeka kojeg u životu čekaju i razočaranja.

Zbog odličnih tekstova pjesama i pjevačke sugestivnosti činjenica da se autor i pjevač nalaze u istoj osobi proizvela je uspješno srastanje namjera i rezultata. Produkcija Nikše Bratoša bila je ponešto sterilna, s gitarom Vlatka Stefanovskog u prvom planu, pa se već tada kao logična zamisao nametnula ideja, do danas nerealizirana, kako bi Gibonni možda trebao napraviti low-key album, bez prevelikog produkcijskog celofana i u potpuno organskom sviračkom okruženju. U okvirima prijemčiva popa Gibonni je dospio dalje nego većina ozbiljnih konkurenata s domaće estrade i u njegovu slučaju već tada smo imali posla s čovjekom koji je radio po zahtjevnim kriterijima.

FOTO Simona Mijoković otkrila kakvo joj je sada zdravstveno stanje: 'Fizikalne terapije i rehabilitacija trajat će još'

Album je tada prodan u vrtoglavih 60 tisuća primjeraka, a bila je to zasigurno i posljedica dobrog marketinga i poslovne organizacije kojima se bavio tadašnji Gibin menadžer Ozren Kanceljak. Gibonni je trijumfirao sa sedam osvojenih nagrada Porin (imao je deset nominacija), prepoznala ga je i publika i struka, čemu je uz glazbenu matricu albuma "Judi, zviri i beštimje", dopadljivu najširem krugu Porinovih glasača, pogodovala i autorska klima albuma, podjednako privlačna poklonicima srednje struje i estetiziranih proizvoda.

U poznatoj maniri Gibo je tada reklamirao i konkurenciju (nedopuštena reklama za paket Simpa i dopušteno pružena ruka Dudi Ripperu u prijedlogu podjele Porina s Pipsima za album godine). Pips Chips & Videoclips istodobno su ostali bez nekoliko statueta koje su im jamačno pripadale za skoro briljantan album "Bog", ali se nisu mogli zvati gubitnicima u situaciji kada se od ovakvog izbornog tijela moglo očekivati svakakve stvari.

Gibonnijev album "Judi, zviri i beštimje" i pjesma "Činim pravu stvar" osvojili su Porine u najatraktivnijim kategorijama hita godine, albuma godine, pjesme i pop-albuma, ali i u kategorijama najbolje tonske snimke, produkcije i aranžmana Nikše Bratoša, gdje su mu najveći konkurenti bili upravo Pips Chips & Videoclips i producent Denyken. Kako bismo bolje razumjeli tadašnju situaciju, za najbolji rock-album proglašen je "Bog", a najbolji album alternativne rock-glazbe postala je "Pobjeda" Hladnog piva. U svakom slučaju, nominacije i osvojene nagrade barem približno priznale su nove odnose i novija imena na sceni, a za izbor hita godine morao se prijeći konkretan prag od 10.000 prodanih nosača zvuka, što je danas mnogima nedostižno.

FOTO Melodije Jadrana iznjedrile su nove hitove ljeta, a čarobnu večer zatvorila je jedinstvena Doris Dragović

Dostižno je bilo prvo domaće DVD izdanje "ISDN Gibonni Millennium koncert", koje je objavio upravo Gibonni 2000. godine. Nakon tada premijernog puštanja u pogon ISDN tehnologije (što je danas uobičajeno, ali tada je pionirski omogućavala istodobno elektronsko povezivanje različitih lokacija uživo na tri pozornice), Gibonniju s bendom u dvorani riječkog HNK pridružio se Vlatko Stefanovski snimljen u atriju zagrebačke Nacionalne sveučilišne biblioteke u Zagrebu, klapa Cambi bila je u Splitu, a televizijska verzija koncerta opravdala je najave i pokazala mogućnosti korištenja nove tehnologije. Vidljiva trema glavne zvijezde i problemi s glasnicama mogli su se shvatiti kao danak pretjeranom uzbuđenju i zahtjevnosti projekta, dok je odlično napravljen tonski miks povremeno djelovao nestvarno prirodno, s obzirom na zemljopisne karakteristike projekta i odvojenost glazbenika. Mnogi u dvorani u prvim trenucima nisu ni shvatili da zapravo čuju Vlatka Stefanovskog na gitari, zbog čega bi se kao najkraću konstataciju moglo istaknuti pomalo NASA-inu formulaciju: glazba uspješno spojena, akteri međusobno udaljeni kilometrima.

ISDN koncert pokazao je nove mogućnosti koje je Gibonni obilato koristio. Klapa Cambi u Splitu a cappella verzijama Gibonnijevih pjesama poslužila je samo kao uvertira u zbivanja na pozornici riječkog HNK, pa su izostavljene mogućnosti vokalnih suradnji, izuzev dueta Gibonnija i Tedija Spalata na licu mjesta, a povremeno kašnjenje televizijske slike za tonom djelovalo je kao jedini danak tada tehnološki zahtjevnom projektu. Glavnu logističku ulogu u cijeloj priči odigrale su tadašnje Hrvatske telekomunikacije, koje su serijom uzastopnih press-konferencija valjda i vraga uvjerile da se radi o teško ostvarivom projektu. Nesumnjivo, Gibonni je zasluženo produljio medijski interes za album "Judi zviri i beštimje", pa se multimedijalni spektakl mogao nazvati prirodnim proširivanjem na nova područja, nakon što su recenzije kritičara i prodana naklada potvrdile veliki uspjeh albuma.

No, da bismo bolje razumjeli tadašnju situaciju, čak i nakon toliko velikog uspjeha albuma, Gibonni je koncertnu promociju održao u dvorani Vatroslav Lisinski, a ne u nekoj sportskoj dvorani. Uskoro će stići i u veliki Dom sportova, ali tada još uvijek nije bilo dovršeno potpuno profiliranje i pozicioniranje na tržištu, još nije bilo jasno koju sve publiku Gibonni zanima, pa se čak i na dodjeli nagrada Crni mačak postavilo pitanje može li i treba li Gibo tamo sudjelovati ili ga treba bojkotirati, jer to navodno nije bila glazba za čistokrvne rokere (iako je sudjelovao Parni valjak). Te dječje bolesti danas su daleko iza nas, a Gibonnijev konstantan uspjeh sve do danas pokazuje da je bio u pravu i donosio dobre odluke.

VIDEO Uhićen Esmir iz 'Života na vagi'