Ljubavne komedije 21. stoljeća

Kao tinejdžer nekoliko je puta bio uhićen zbog izgreda, nasilja, sitnog kriminala, a danas je jedan od najpoznatijih glumaca

Foto: Reuters/Pixsell
Foto: PROMO
Foto: PROMO
Foto: PROMO
Foto: Reuters/Pixsell
23.11.2022.
u 22:30
Netflix je počeo eksponencijalno gubiti pretplatnike i sad valjda želi pokazati da u njihovoj korporaciji itekako vjeruju da je ljubav važnija od ideologije
Pogledaj originalni članak

U danima dugim, u danima grubim, kad mi se život ne čini naročito poetičnim, ne odlazim u samotne šetnje šumom ili, kao gotovo svi junaci novijih američkih filmova, ne navlačim tenisice i trčim desetke kilometara. Meni jedino pomaže umjetnost. Po konzervativnom filozofu Rogeru Scrutonu to i jest bila funkcija umjetnosti sve do početka dvadesetog stoljeća, moderne i avangarde - da nam kultom ljepote vrati vjeru u život, a ne da nas šokira, suoči s našom beznačajnošću, beznađem, besmislom ili naprosto zarazi nihilizmom.

Za mene su uvijek tu velike knjige koje me vraćaju sebi - ipak sam ja studirala književnost - no kad mi je potreban brzi fiks, instantna "dizalica", onda ništa nije bolje od feel good filma. Uvijek sam u potrazi za dobrom ljubavnom komedijom ili čak dramom, svejedno, kakve je nekad radio Billy Wilder, doseljenik u Hollywood iz "naše" pradomovine, raspale Austro-Ugarske, koji je tako dobro razumio naše europske filmske potrebe.

Moram priznati da mi romantična komedija "Karta za raj" s Julijom Roberts i Georgeom Clooneyem nije bila dovoljno poetična. Eventualno film za subotu navečer, doma, s obitelji. Nikako za kino. Bez obzira na bajkovite plaže, vodopade i tropsku vegetaciju Balija, snimljenu u cijelosti u Australiji.

Između Julije Roberts i Georgea Clooneyja u ovom filmu nema kemije, kao da je oboma malo neugodno glumiti ljude koji se vole i žude za romantikom u trenutku kad im se udaje kći. Clooney se previše smijulji, a Julia kao da je progutala metlu. No, Julia je u "Karti za raj" u vezi s puno, puno mlađim, seksi Francuzom, pilotom, što je već postala neka vrsta zadanog elementa u američkim romantičnim komedijama s glumicama koje su odavno prevalile pedesetu. Sve one uvijek imaju mlađe komade, valjda zbog kozmičke pravde, ispravljanja svih onih obrnutih situacija kroz povijest filma. Kao što Juliji kaže suputnica u avionu, zamijenila je muža za noviji, bolji model. Kad to rade žene, onda je politički korektno.

U New York Timesu opisali su Juliju Roberts i Georgea Clooneyja kao moderne Katherine Hepburn i Spencera Tracyja. Kako sam filmove tog holivudskog para iz četrdesetih i pedesetih, kad su se radile najbolje romantične komedije, gledala desetke puta jer su zaista i remek-djela i poetične dizalice, moram razbiti tu suludu iluziju.

George Clooney se ne snalazi u neraspisanoj ulozi bivšeg muža koji ženu od koje se rastao prije dvadeset godina još uvijek aktivno ne podnosi, a onda valjda i voli (jer ljubavi je suprotna ravnodušnost, a ne ostrašćena netrpeljivost). On tu rolu gradi kao nešto iz slapstick komedije, s puno kreveljenja i nespretnih, neskladnih pokreta, recimo kad pijan pleše i sramoti kćerku koja zaziva meteor da joj se zemlja otvori pod nogama. Ili kad kao dijete nespretno skače s barke raširenim nogama u more (a onda ga još i ugrize dupin jer bijele muškarce treba ismijati, a Balinežane posvećene održivom uzgoju morskih algi nipošto).

A Julia Roberts? Ona i u pedesetima ima jednako vitke noge kao kad je bila Vivian u filmu "Zgodna žena" prije 32 godine. Sjetimo se kako je prostitutka Vivian rekla bogatom financijašu Edwardu, kojem psihoterapija nije pomogla da postane sretniji iako je na nju potrošio desetke tisuća dolara: "Jesam li ti spomenula... moja noga dugačka je 110 centimetara... tu dakle govorimo o 220 centimetara čiste terapije kojom ću te obgrliti, utješiti za samo tri tisuće dolara...". No, moram cinično dodati iako cinizam ne volim - krajnja mršavost u dvadesetima djeluje zanosno, kao da djevojka ima pametnija posla i većih zadovoljstava od uživanja u hrani, no u pedesetima, bez te mladenačke energije, djeluje iscrpljeno, nekako krakato.

U "Karti za raj" Ola Parkera, koji voli priče o mladenačkoj ljubavi koja ne prestaje i samo čeka pravi trenutak da oživi još snažnija (režirao je i napisao i mjuzikl "Mamma Mia II"), trebalo bi biti jako puno duhovitih razmjena između protagonista kao u najboljim američkim komedijama četrdesetih. No, što ja znam, nije mi tako duhovito kad jedan dobacuje: "Vidimo se... Nikada!", a drugi uzvraća: "Nadajmo se ne tako skoro!"

No, sve u svemu, i Clooney i Julia s onim svojim širokim osmijehom od milijun dolara još uvijek dobro izgledaju, mogli bi zaista glumiti romantične junake da je potpuno predvidljiv scenarij bolje napisan. No, kao žena koja je puno pisala o modi, a ne filmski kritičar, moram spomenuti da je Julia u mnogim sekvencama neobjašnjivo čudno i loše odjevena, što se nikad ne bi dogodilo u dobrim romantičnim komedijama, danas prezrenom žanru. Da bi romantična ljubavna priča s hepiendom u naše doba dobila Oscara, djevojka mora biti gluhonijema i spavati s vodozemcem jer su muškarci odvratni, patrijarhalni mačisti koji je ne razumiju. Ljubavni film s nesretnim krajem može dobiti Oscara, pogotovo ako je ljubav homoseksualna, no punokrvna romantična komedija nipošto. Ne da bi ova trebala!

No, i ova nedopečena komedija već je na kino blagajnama zaradila više od stotinu milijuna dolara, iako se tek nedavno počela prikazivati u SAD-u. Ljudi će uvijek gledati romantične komedije i drame, kao što će još dugo željeti gledati i Clooneyja i Roberts.

Ljudi vole kad se ljudi vole, kao što je rekla Meghan, vojvotkinja od Sussexa, u svojem posljednjem intervju - Amerikanci je neprestano intervjuiraju, često i sa simpatijama kao nedavno u profesionalnim filmskim novinama Variety, bez obzira na svakodnevne napade britanskih medija koje naši portali prenose s guštom. Tom rečenicom Meghan je željela objasniti zašto će Netflixov dokumentarni serijal o njezinoj ljubavnoj priči s Harryjem biti i gledan i važan. Dodala je da nam svima nedostaju dobre romantične komedija poput onih Julije Roberts koje je sve odgledala milijun puta, baš kao i "Kad je Harry susreo Sally". Moram se složiti.

Na američkim kinoblagajnama posljednjih nekoliko tjedana od filma "Karta za raj" jači je jedino "Crni Adam", akcijski, rekla bih obiteljski, odnosno dječji film, koji je već zaradio više od 150 milijuna dolara. Glavni glumac Dwayne Johnson, dugo poznatiji kao profesionalni hrvač The Rock, pravi je holivudski stroj za tiskanje novca. Trenutno je najbolje plaćeni američki glumac jer uvijek povrati uloženo. Njegova ukupna imovina procjenjuje se na otprilike 800 milijuna dolara, a u posljednjih nekoliko godina kao glumac (jer zarađuje i kao proizvođač tekile) godišnje zaradi oko 90 milijuna dolara.

Zašto je Dwayne Johnson toliko popularan? Jer je simbol snage, fizičke, ali ne samo fizičke, obiteljskih vrijednosti, američkog sna. Kao tinejdžer zapao je u neko loše društvo i do 17. godine nekoliko puta bio uhićen zbog izgreda, nasilja na javnom mjestu, sitnog kriminala. Na početku karijere opisivali su ga kao problematičnog tinejdžera kojeg je reformirao sport, kad se u srednjoj školi počeo isticati u američkom nogometu. Tako je i dobio stipendiju za University of Miami i diplomirao kriminologiju. No, kasnije se, kao i njegov otac, posvetio profesionalnom hrvanju, postao veoma poznat i obilazio loše kvartove Los Angelesa, upozoravajući klince da se klone droge i života bez smjera i smisla.

Sve ovo pišem samo zato što mi je važno pokazati da se kod uspjeha Dwaynea Johnsona ne radi samo o medijskom hajpu, nabrijavanju seleb statusa tog nevjerojatnog brda mišića. Medijsko nabrijavanje zapravo ne može nadomjestiti kvalitetu, kao što je ne može uništiti medijsko zanemarivanje. Iza njegova uspjeha stoji rad, velika posvećenost prvo sportu, potom i glumi. No, Amerikanci i cijeli svijet vole ga prvenstveno zbog nepresušnog, možda i naivnog optimizma. Svi mi znamo koliko je to danas rijetko, valjda zbog toga ljudi, skupa s djecom, hrle gledati The Rocka u kinu.

Johnsonova majka je polinezijskog, samoanskog podrijetla, tamo ga već povezuju s njihovom kraljevskom lozom, a kao koproducent poduhvatio se rada i na filmu "The King" o Kamehamehi I, osnivaču i prvom vladaru polinezijske Kraljevine Havaji. Taj film radi s redateljem Robertom Zemeckisom i scenaristom Randallom Wallaceom, koji je radio na Gibsonovom "Braveheartu" o škotskom narodnom junaku. The Rock želi nuditi pozitivne primjere.

Ukratko, on nikad nije ciničan, kao ni Meghan Markle u svojim intervjuima i podcastima, i zato će u američkim medijima uvijek biti mjesta za oboje. Bez obzira na to koliko Meghan ismijavali na drugoj strani oceana. Ili filmski kritičari Dwaynea zaobilazili i loše ocjenjivali.

Najgledaniji Netflixov film otkad ta platforma radi filmove još je uvijek prošlogodišnji akcijski film "Red Notice" (Crvena tjeralica), nadahnut valjda serijom filmova o arheologu Indiani Jonesu, u kojem glume Dwayne Johnson, Gal Gadot i Ryan Reynolds. Iako ga je Variety nazvao zabavnim, često i dovitljivim filmom brzog tempa, kritičari su ga sasjekli. No, kritika i publika rijetko su u bliskoj vezi.

Kako mi "Karta za raj" nije uljepšala tmurni, južinom ubijeni dan, a The Rock i njegovi akcijski filmovi nisu za mene, odlučila sam pogledati kod nas nepoznati Netflixov film - bit ću iskrena, posramljena pred ozbiljnim filmskim znalcima - obični ljubić "Purple Hearts" (Ljubičasta srca, američko odličje za one ranjene ili poginule u vojnim operacijama, a u ovom slučaju valjda i zaljubljena srca junaka). I taj je film velika Netflixova uspješnica, odgledan je stotinjak milijuna sati - Netflix, otkako je nedavno počeo otvoreno iskazivati gledanost svojih filmova i serija, navodi koliko je sati nešto gledano, a ne koliko je to gledalo ljudi.

U "Karti za raj" pokušali su biti ishitreno duhoviti. "Purple Hearts", iskusne televizijske redateljice Elizabeth Allen Rosenbaum, o ljubavi između antikapitalistički usmjerne, gotovo pa woke muzičarke i vojnika, marinca, prema ljubavnom romanu Tess Wakefield, s nekoliko dijaloga na samom početku odmah nam najavljuje kako oni dolaze iz dva svijeta koji se ne mogu izmiriti ili razumjeti. Recimo to ovako, ona je demokratski glasač, vjerojatno joj je socijalist Bernie Sanders još bliži, ako uopće glasa i vjeruje u američke izbore i mogućnost promjene kapitalizma, a on je jedan od rijetkih preostalih republikanaca i patriota u Kaliforniji.

Upoznaju se u baru u kojem ona radi kao konobarica i povremeno joj vlasnik dopusti da pjeva sa svojim bendom. Cassie, glumi je Sofia Carson, zvijezda u usponu Disneyeva kanala, odmah "udara u glavu": "Sjajno. Marinci. Blago do srednje nesnosno zlostavljanje do devet, a od deset već kaotično zlo."

Nekoliko minuta kasnije Cassie pita marinca Lukea je li doktorirao iz mudovanja, kako je netko vješto preveo mansplaining na hrvatski. Sve je tu, svaka replika pokazuje koliko je ona društveno osviještena, a on ponosni američki republikanac: "Kad dođe do stvarne borbe za ta prava, ti najradije ne bi ništa poduzela, priznaj? Jer oružje je zlo. Ti si pacifist. A valjda je na nama da odemo gdje treba i izborimo te bitke za tebe? Kladim se da imaš negdje na leđima istetoviranu onu golubicu mira..."

Cassie, koja mora biti brza i jezičava kakve u ovoj vrsti filmova već jesu snalažljive, jako siromašne, ali pametne cure iz naroda, odgovara da takvu tetovažu ipak ima na dupetu - "u koje me možeš poljubiti, ali ga ne smiješ dotaći."

Za njega je brak svetinja, iako ga joj nudi da bi ona koja boluje od dijabetesa dobila dobro zdravstveno osiguranje i inzulin besplatno, a on nešto veću plaću jer otplaćuje bivšeg dilera (sad je čist i trči maraton). Ona mu prezrivo odgovara da je on valjda iz nekog svijeta mašte, jer u stvarnom životu svaki brak je samo besmisleni legalni aranžman koji ljubavnike pretvori u neprijatelje...

Neću vam otkriti kako završava ljubav između predstavnika dva zaraćena pola američkog društva, iako možete naslutiti. To je ujedno i pokušaj da Netflix dokaže da mijenja smjer, da nije onako woke, ekstremno politički korektan kako su ga napadali. Recimo, Elon Musk je na Twitteru objavio da se tu platformu više ne da gledati zbog tog woke virusa koji im je napao um.

Doista, Netflix je prije nekog vremena počeo eksponencijalno gubiti pretplatnike i sad valjda želi pokazati da u njihovoj korporaciji itekako vjeruju u izmirenje "crvene i plave Amerike" i da je ljubav važnija od ideologije. Gledatelji su, čini se, oduševljeno prihvatili novi smjer, a i meni je u jednom trenutku ovaj neambiciozni, brzinski snimljen i montiran ljubić sasvim dobro došao.

VIDEO>>Nicki Minaj ponovno u kostimu domaćeg dizajnera, pokazala i stražnjicu: 'Pobijedila je na Noći vještica'

 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.