Karmela Vukov Colić: Razboljela sam se od atmosfere koja vlada na HRT-u

Za godinu u kojoj se nakon 30 godina oprostila od rada na HRT-u voditeljica Karmela Vukov Colić kaže da joj je bila najbolja. Nakon odlaska s javne televizije čije je zaštitno lice bila godinama Karmela se nije dugo odmarala. Priznaje da je radoholičarka i brzo je prihvatila ponudu Laudato TV-a na kojem ima emisiju “Recepti svete Hildegarde”, a nije se dvoumila ni oko toga treba li prihvatiti ulogu u mjuziklu “Menopauza” čija premijera nas očekuje 24. listopada. Uz to i dalje aktivno uređuje svoj blog Ciao Karmela u kojem obrađuje teme kuhanja i uređenja doma. O menopauzi, Karmelinim strastima putovanjima i kuhanju, djeci Rei i Noi, odlasku s HRT-a i brojnim drugim temama razgovarali smo s Karmelom.

Publika će u Studentskom centru 24. listopada premijerno gledati mjuzikl “Menopauza” u kojem igrate jednu od uloga. Kako ste se snašli u ovom izazovu i jeste li bili iznenađeni kada vam je stigla ponuda?
Jako me razveselio poziv Nine Kleflin i Danka Stefanovića iz RTL Musica. Značio je nešto novo, drukčije od onog na što sam navikla i u čemu dobro plivam. Priča mi se svidjela na prvu i nisam ni minute razmišljala želim li ili ne želim biti njezin dio. Znate ono – kad odmah osjetite da je pred vama nešto dobro – baš sam to i ja osjetila kad sam se prvi put susrela s idejom “Menopauze”. Ninu i Danka poznajem dugo i znam kako su dobri i dragi ljudi, a kad su mi još rekli tko će mi biti kolegice, došlo mi je da ih zagrlim.

U mjuziklu ima glume, plesa i pjevanja; što je bilo najteže svladati i kako su vam Salome, Sanja i Arijana pomogle u svemu tome?
Da, pjevanje i ples činili su mi se najvećim preprekama... Mislim, nije jednostavno ženi u mojim godinama i mojih gabarita, dakle ženi koja vježbanje zaobilazi u širokom luku odjednom početi skakutati, pamtiti korake, naporno trenirati... Ali tamo gdje ima volje, ima i rezultata! Baš smo zagrizle, vježbamo kao lude... Sanja nam je tu od najveće pomoći – bogomdan talent za pamćenje nimalo lakih koreografija koje je pred nas postavila sjajna koreografkinja Mojca Horvat. Mojca dolazi iz Ljubljane, a u pauzama između njezinih dolazaka, Sanja preuzima pedagoško-predvodničku palicu. S druge strane, Arijana je vrsna glumica koja nama, laicima, pomaže s monolozima, a Salome, koja u istoj predstavi igra i u Sloveniji, na pozornici je bolja od najboljeg inspicijenta. S pjevanjem sam se odmah “sprijateljila”, u mnogočemu zahvaljujući i našoj vokalnoj trenerici prof. Denis Vasilj. No najvrednija i najvažnija nam je naša redateljica Nina Kleflin, peteljka te naše djeteline s četiri lista, koja nas je tako mudro i nježno uvela u priču, otvarala prema karakterima koje glumimo i koja od ovog teksta na pozornici zaista stvar čaroliju!

Tema mjuzikla je menopauza, razdoblje velikih promjena u životu žene. Jeste li ih vi već iskusili i ako jeste, kako ste se nosili s hormonskim promjenama? Koliko vam je to iskustvo pomoglo u pripremi uloge?
Nije me zaobišlo... Nuspojave moje menopauze uglavnom su se svodile na nespavanje, valove vrućine i hladnoće i višak kilograma. Naravno da se u predstavi i njih dotičemo. Ali ne podnosimo sve to prijelazno razdoblje jednako... Dogodi se tako da se netko odjednom osjeti suvišan, manje vrijedan, osakaćen... Mnoge žene imaju osjećaj da više neće biti poželjne, lijepe ni sposobne, da će im život prestati. Mnoge brine kako će na to reagirati njihov bračni drug, a kako okolina... Ovo je predstava koja ruši baš te premise. Vrijedi je pogledati. Ovo je predstava za svaku ženu - bila ona u menopauzi ili ne.

Hormoni znaju divljati u menopauzi i ponašanje se mijenja u kratkom roku od sreće do plača i tuge, treba li i okolinu pripremiti na takve stvari?
Mi se, postavljajući predstavu, i bez ikakve veze s hormonima, znamo i nasmijati do suza, ali i naježiti i zasuziti. Nadam se da će i gledatelji osjetiti isto.

Vi ste u petom desetljeću života napravili veliki zaokret i nakon 30 godina napustili HRT. Kako biste sada nakon nepunih godinu dana od odlaska iz TV kuće čije ste bili zaštitno lice ocijenili ovu odluku?
Nikad bolja godina! Da sam znala, ne bih čekala toliko! Šalu na stranu, HRT sam napustila jer sam se od atmosfere koja tamo vlada razboljela. Puno se toga promijenilo posljednjih godina, posebice u mojoj radnoj okolini: pobrkali su se lončići, isplivali neki čudni ljudi, pojeftinili rad i trud onih koji desetljećima znanjem i predanim radom nose HRT na ramenima. I danas s tugom pratim ono što se događa na Prisavlju. Ali tako je kako je. Odjavne špice uvijek su željne novih imena. Danas se, tek kao sporadični gledatelj, nadam da na njih nećemo dugo čekati.

Brzo nakon odlaska s HRT-a opet smo vas počeli gledati na TV ekranima i to na Laudato TV-u na kojem imate emisiju “Recepti svete Hildegarde”, ako se ne varam spoj je to vaših dviju ljubavi: kuhanja i televizije?
Da, te kratke emisije zapravo su koprodukcijski proizvod Laudato TV-a i mog bloga Ciao Karmela. I u pravu ste - sjedinjuju moje dvije velike ljubavi.

Javljaju li vam se gledatelji koji su vas navikli gledati na HRT-u, kakve vam poruke šalju?
Uglavnom mi govore da im nedostajem. Nedostaju i oni meni, baš kao što mi nedostaju i neki dragi kolege i ranojutarnja emisija od prije nekoliko godina - moderna, brza, informativna, zanimljiva. Ali vidite kako je to: ukidanjem tog Dobrog jutra, bez objašnjenja su, preko noći, bez angažmana ostali neki sjajni ljudi, među kojima i Sanja Doležal koja je s nama tu emisiju vodila i čiju su toplinu i srdačnost gledatelji voljeli. Ne mogu vam reći koliko mi je drago što Sanja i ja ponovno surađujemo na još jednom odličnom projektu.

Čini se da radite više nego prije, uz emisiju na Laudato TV-u, dosta putujete kao turistički vodič, imate svoj blog, sada glumite... Odakle vam ta energija i radni elan?
Ja sam uvijek bila veliki radoholičar... Nema tu tajne: radim ono što volim i uživam u svakom trenutku!

Jeste li nakon godina vođenja emisije “Dobro jutro, Hrvatska” i dalje zadržali naviku ranog ustajanja ili sad nadoknađujete manjak sna?
Ne ustajem više u 4,20. Sad ipak malo dulje spavam. Probudim se obično između 6 i 7 sati.

U koju zemlju biste se preselili bez razmišljanja, koja je po vašem guštu?
Uh, ima ih mnogo u kojima se osjećam kao doma: Italija, Portugal, SAD, Španjolska... Ali moji prijatelji znaju – često se šalim kako ću se odseliti na Arubu. Nikad tamo nisam bila, ali mi ta Aruba nekako baš genijalno zvuči.

Na što ste najponosniji kada je riječ o vašoj djeci, koje ste im vrijednosti pokušali usaditi?
Dobri su ljudi - samostalni i brižni, osjetljivi na potrebe drugih. Promišljaju. Pomognu. Moje mudrice drage.

Idu li Rea i Noa vašim stopama ili imaju druge interese?
Imaju oni svoje stope, ne trebaju slijediti moje. Oboje imaju neke svoje interese i ja ih podržavam u njihovim izborima.

Počela je predsjednička utrka, među kandidatima ima i nekih estradnih lica poput Miroslava Škore, kako gledate na te izlete estrade u politiku?
U našoj državi svaki se njezin građanin ima pravo kandidirati za predsjednika ako zadovolji propisane uvjete. I mesar i poštar i televizijski voditelj - ako baš hoćete... Miru Škoru znam dugo, pametan je i drag čovjek.

Hrvatska se diči svojim turizmom i ljepotama, a s obzirom na to da puno putujete što primjećujete kao nedostatak našeg turizma u odnosu na ostale europske zemlje, što moramo promijeniti?
Trebamo još puno raditi. Turizam, to svi znamo, dugoročno ne može opstati samo na suncu i moru. Svi se moramo mijenjati. Biti gostoljubiviji, korektniji, obrazovaniji. Osmišljavati priče koje će zaintrigirati putnike i dovesti strance u sve dijelove ove naše prekrasne zemlje. I pružiti im uslugu za pamćenje. Osjeća se već pomak nabolje posljednjih godina, ali – kako rekoh – još puno moramo raditi.

Koja je vaša neostvarena želja?
Hm... kojim redom da počnem?

Kako se zamišljate u mirovini?
Pa, na Arubi, naravno!