Godine 2019., taman prije nego što će pandemija koronavirusa zaustavili svijet i posebno ugroziti modni biznis, njegove brojke su zvučale nestvarno. Godišnji prihod kretao mu se oko 364 milijuna funti, a u tom je trenutku zapošljavao više od 1200 ljudi. On je jedan i jedinstveni Jimmy Choo - obućar koji je proslavio prezime koje zapravo nije njegovo, već je riječ o greški upisanoj u matične knjige rođenih. Naime, rođen je 15. studenoga 1948. godine u Maleziji kao Jimmy Chow Yeang Keat, ali je u matične knjige upisan kao Jimmy Choo. I baš se to "pogrešno" prezime nalazi na nekim od najglamuroznijih cipela na svijetu.
Obitelj u kojem se rodio "kriva" je za njegov posao, a kako on sam tvrdi, i za njegov svjetski uspjeh i slavu, jer sve što zna naučio je od oca. Jimmy se rodio u krunskoj koloniji Penang u Britanskoj Malaji, u obitelji kineskih postolara. Njegov otac bio je majstor-postolar koji je sve svoje cipele izrađivao ručno. On je sina, koji je svoj prvi par cipela izradio kada je imao samo jedanaest godina, naučio zanatu, a on mu je u danima slave podignuo spomenik riječima:
- Moji su roditelji bili postolari i ja sam u svemu što sam radio slijedio očevo vodstvo. On je bio i ostao moja najveća inspiracija.
Na studij je Choo stigao u Veliku Britaniju, na prvi se pogled zaljubio u zemlju koja mu je i danas dom. Studirao je na Cordwainers Technical Collegeu u Hackneyju (to je danas dio London College of Fashion), a diplomirao je 1983. godine. O kakvom se, nimalo glamuroznom, studentskom životu radilo govori činjenica da je tih godina Jimmy paralelno radio dva posla, kao konobar u restoranu i kao prodavač u prodavnici cipela u predgrađu Londona, jer to je bio jedini način da preživi. Prvi posao prihvatio je odmah nakon diplome, jer je to bio jedini način na ostane u Londonu. Nekoliko je godina nakon fakulteta radio za druge dizajnere prije nego što je uspio pokrenuti vlastiti posao. I u tome su presudnu ulogu odigrali njegovi roditelji, koji su također emigrirali u Britaniju, doselili se u London kako bi pomogli sinu u pokretanju vlastitog posla, jer tada je već bilo jasno da je to njegov san. Ono što je bila tek malena radionica ručno rađenih cipela, Choo je polako širio, a svoju je prvu trgovinu uspio otvoriti 1986. godine. Nije se radilo o nekoj prestižnoj londonskoj adresi, jer on si je tada mogao priuštiti tek najam za staru zgradu bolnice. No, stvari su se ipak kretale u dobrom smjeru, jer njegov je rad (kako dizajn, tako i umijeće izrade) primijećen na London Fashion Weeku 1988. godine.
Upravo tom prilikom na novog i drugačijeg dizajnera cipela pažnju je obratio moćan magazin Vogue, koji je tada, baš kao i sada, u svijetu ljubitelje mode slovio kao modna Biblija. Vogue je njegove cipele predstavio na punih osam stranica, a sam Choo je bio uvjeren kako ništa više ni ne treba za globalni modni trijumf. No, bio je u krivu. Da mu je te 1988. godine netko rekao kakva će opća histerija i pomama za kreacijama s njegovim potpisom zavladati u devedesetima, kada je njegova glavna pokroviteljica i poklonica postala princeza Diana, jednostavno bi ga poslao u ludnicu na liječenje. A dogodilo se upravo to: za jednu vrlo elegantnu prigodu i izlazak u Royal Albert Hall Lady D je, uz plavu, svjetlucavu haljinu jednostavnog kroja, dužine do koljena, obula cipele ovog postolara. Bio je to par satenskih svijetlo plavih sandala, sa zatvorenim prstima i otvorenom petom, izuzetno elegantne i ženstvene siluete, s potpeticama srednje visine. Cijeli svijet je bio očaran, a od te 1990. godine, pa sve do njene smrti, Choo je bio zadužen za Dianinu obuću, što naravno ne znači da ona nije nosila i ostale brendove, počevši od neprikosnovenog Chanela. Sam Choo i danas govori kako je Diana bila draga i jednostavna žena ili, njegovim riječima: "Prava princeza!".
Novi zamah u njegovom radu dogodio se 1996. godine kada se udružio s Tamarom Mellon, slavnom urednicom modnih dodataka britanskog Voguea. Pokazalo se da je upravo to bio spoj iz modnih snova, jer Mellon je tada bila izuzetno rado viđeno lice britanskog jet-seta. Rođena je kao Tamara Yeardye, otac joj je bio jedan od osnivača i vlasnika lanca proslavljenih frizerskih salona Vidal Sassoon, a majka je u mladosti bila model Coco Chanel. Kao djevojčica odselila se s roditeljima na Beverly Hills i pohađala najprestižnije škole za djevojke iz bogatih obitelji, a u London se vratila 1990. godine i sa samo 23 godine postala urednica u Vogueu, gdje je i upoznala Jimmyja Chooa. No, nju je mnogo više od rada u novinarstvu, pa makar se i radilo o Vogueu, zanimao noćni život, pa je zbog kašnjenja ili nepojavljivanja na poslu dobila otkaz.
No, shvatila je kakav potencijal imaju elegantne i glamurozne cipele s potpisom Jimmyja Chooa. Nagovorila ga je da otvore modnu kuću i komercijaliziraju proizvodnju njegovih cipela, jer je Choo do tada izrađivao dvadesetak pari cipela tjedno, inzistirajući na tome da sve mora biti ručni rad. I tako su 1996. osnovali kompaniju Jimmy Choo Ltd. u kojoj je ona isprva bila zadužena za financije, a Jimmy za dizajn i izradu obuće. No, uskoro su se pojavili problemi u raju. Mellon je počela tvrditi kako on nije dizajnirao ni nacrtao ni jedan par cipela, već da je samo majstor obućar. Mnogo je bliže istini priča kako je ona doista radila na konfekcijskoj liniji cipela, tj. Jimmy Choo Ready-to-Wear kolekciju, a sam Choo svoj je rad usmjerio na ekskluzivnu modnu liniju Jimmy Choo, gdje mu je asistirala nećakinja Sandra Choi, koja se kompaniji pridružila kada su proizvodnju tada već slavnih cipela prebacili u Italiju.
VEZANI ČLANCI:
Jimmy Choo nije želio trošiti snagu na sukobe, pa je tako 2001. godine prodao svoj udio, i to Equinox Luxury Holdingu, te se u Londonu fokusirao na ono što je i ranije radio - ekskluzivne i skupe primjerke ručno izrađene obuće, kao i na plan da otvori Institut za izradu obuće u Maleziji. Nakon njegova odlaska, Mellon je uz cipele počela na tržište izbacivati i torbe s potpisom Jimmy Choo, kao i modne dodatke. No, nije dugo izdržala samostalno vodeći biznis te kompanija u više navrata mijenja vlasnike. Godine 2004. većinu dionica otkupio je Lion Capital, a Jimmy Choo Ltd. je 2007. godine prodan za 225 milijuna funti TowerBook Capital Partnersima. Nakon što ih je 2011. kupila kompanija Labelux za 525 milijuna funti, novi su se vlasnici zahvalili na suradnji Tamari Mellon i tako je Sandra Choo ostala jedina osoba iz početnog tima koja je i dalje radila kao kreativna direktorica i glavna dizajnerica. Godine 2012. kompanija je angažirala Pierrea Denisa, bivšeg direktora LVMH-a, kao svog generalnog direktora, a preuzela je upravljanje većinom poslovnica na azijskom tržištu u Kini, Hong Kongu i Japanu.
Nakon odlaska iz kompanije koju je osnovala s Choom, Tamara Mellon odlučila je nastaviti s poslom te je osnovala modnu kuću pod svojim imenom. Cipele, torbe i modni dodaci s njezinim potpisom lansirani su krajem 2013., no brend je izdržao na tržištu jedva dvije godine - krajem 2015. godine proglasila je bankrot. No, kompanija Jimmy Choo je nastavila rasti, prvenstveno na pogon mnogih slavnih dama koje su odabrale baš te cipele. Danas je tako jasno da je upravo to omiljeni modni brend obuće bivše prve dame SAD-a Michelle Obama, kao i to da kolekcije cipela s potpisom Jimmy Choo čuvaju brojne hollywoodske zvijezde, počevši od Nicole Kidman, koja je bila i ostala istinska ikona stila.
Zadnji put kada se kompanija Jimmy Choo našla na tržištu, bilo je to u travnju 2017. godine, kada ju je za 896 milijuna funti kupio Michael Kors Holdings.
VIDEO Rade Šerbedžija otkrio neugodnu situaciju koju je imao s Al Pacinom: 'Nikad si to neću oprostiti'