Zrinko Tutić već godinama najavljuje ponovno aktiviranje svoje kantautorske karijere, pa je spominjanje njegova imena među izvođačima na skorom Zagrebfestu s pjesmom "Moja ljubavi" pokazalo da je napokon počeo ostvarivati svoje "prijetnje".
- U ovim se godinama kaže kako je bolje da se sam aktiviraš nego da tlačiš druge - šali se Tutić nakon što smo preslušali pjesmu napravljenu u njegovu klasičnom kantautorskom stilu s kojim su se mlađe generacije mogle upoznati - ako ih je zanimalo što je radio prije Doris Dragović, Tajči, Severine, Maje Blagdan i drugih pjevača - uz pomoć dvostrukoga kompilacijskog albuma objavljenog prije nekoliko godina.
Tutić je malo zabrinut da mu se ne bi prigovorilo kako "Moja ljubavi" nalikuje na Chrisa Reu, no za one koji drže do činjenica odmah ima točan odgovor:
- Pjesma "Doris", s kojom sam se posljednji put pojavio na Zagrebfestu prije točno dvadeset godina, nastala je puno prije "Road To Hell".
Je li Zagrebfest početak onoga što najavljujete godinama?
- Ne, nije. Moj kantautorski i skladateljski život neraskidivo je vezan uz Zagrebfest. Moj prvi producent Vanja Lisak, koji je tad radio u glazbenoj proizvodnji Radio Zagreba, sadašnji je umjetnički direktor Zagrebfesta, i ove mu je godine stalo do toga da se pojavim na njemu. Međutim, to još nije najava moga petoga kantautorskog albuma. Za to mi treba malo drukčijeg vremena od ovoga koje imam.
Inflacija netalenata
Što podrazumijevate pod time?
- Moram biti na miru dva mjeseca, oslobođen svakodnevne muke. To ne znači da moram ići u planinu s vukovima, nego da ne mogu raditi i glazbu za filmove, novi album Maje Blagdan i biti svako jutro u Tuticu. No, možda bi se to moglo dogoditi u rano proljeće.
Kažete da je Lisku i organizatorima Zagrebfesta stalo da nastupite. Koliko je i vama važno nastupiti jer je sve što ste radili posljednjih godina (film, klasika, TV...) bilo izvan medijske pozornosti prvoga reda, a to se odmah povezuje s neuspjehom?
- Puno bih se više volio objavljivati videobrojem nego biti na festivalu. Pojavit ću se samo na Zagrebfestu. Dakle, je li mi baš potrebno u ovom trenutku? I nije, možda sam mogao pričekati, ali ne može se sve posložiti i da vuk bude sit, a ovce na broju.
A što kažete o ovom dijelu pitanja da vas dugo nije bilo u prvom planu? Smatrate li provokacijom ako kažem da niste imali hit nakon "Svete ljubavi" s Majom Blagdan?
- Ne bih se složio s time. Što znači hit, za početak? "Sveta ljubav" izašla je 1996. godine i ja se otad nisam bavio, jako (!), tom vrstom proizvodnje masovne glazbe. Ali, hit kao kategorija u nas je posljednjih godina postao bespredmetna kategorija. U strašnoj inflaciji netalenata, hitovi više nisu važni. Vrlo sam kritično raspoložen prema našoj sceni; kad govorimo o hitovima, recite mi dva hita koja smo otad imali!
Jedan je, recimo, "Godinama"...
- Dobro.
A i Severina ih je otpjevala nekoliko.
- Pjesmu "Godinama" smatram lijepim ekscesom, ali ona ne potvrđuje nikakva pravila. Hajdemo govoriti o razini hita "Hajde da ludujemo". To su bile vodene kozice, koje ne možete sprati sa sebe. Kriteriji su se srozali do te mjere da više na cesti ne možete uhvatiti nekoga tko ne pjeva ili nije nešto snimio. Radiopostaje puštaju što god se pojavi. Kod nas ima više pjevača nego stanovnika.
Poštena i pristojna zabavna glazba bila je mainstream u Hrvata. Mi smo se razlikovali od drugih po Oliveru, Miši, Srebrnim krilima, Novim fosilima... Glazbeni program HRT-a više nema nijedan sektor za tu vrstu glazbe, nemamo nijedan glazbeni show. Nova TV nema nijednu takvu emisiju. Govorim o srednjoj struji zabavne glazbe: Gabi, Terezi, Jasni Zlokić, Meri Cetinić... Gdje se ti ljudi danas mogu pojavljivati?
Put u šatore
Želite reći da ste kao skladatelj bliži toj vrsti izvođača pa da ste zato bili po strani jer nema mjesta za njih?
- Apsolutno. To je klasična zabavna glazba koja se u ovom vremenu i prostoru zove pop.
Ali, u jednom se trenutku dogodilo da ni s izvođačima poput Severine i Maje Blagdan, kojih je bilo i na radiju i na televiziji, više niste mogli držati razinu uspjeha koji ste imali prije toga...
- Ne može se jer nema emisije tipa "Sedme noći". Ne kažem da trebamo voditi Dnevnik, ali tko je okrenut ljudima između trideset i pedeset, a to je valjda ta zlatna srednja klasa?
Želite reći da danas Severina s "Dalmatinkom" ne bi bila hit kao nekada?
- Da!
Danas vjerojatno trjeznije gledate na odlazak Severine, Maje Blagdan i drugih iz Tutica. Je li to, ako iskreno razgovaramo, bilo posljedica autorske krize? Ili ostajete pri tome da se radilo o nemogućnosti ili nedostatku želje za prilagođavanje novonastalim uvjetima i ukusima koji su doista postali banalni?
- U tom sam razdoblju shvatio da se u inflaciji kriterija sve mora svesti na mjeru koja se zove tržište. Kad je sve to palo, neki Tuticovi izvođači očekivali su puno, a shvatili da se sve ne događa prema njihovim očekivanjima. U jednom su trenutku svi pomislili da znaju najbolje. A mi smo im dali šansu da pokažu kako to doista mogu. Maja Blagdan je u strašnom naletu narodnjaka pomislila da tu možda ima mjesta i za nju, a teško je ljudima objasniti kako to nije za svakoga. Njoj ne treba megahit za šatore! Njoj treba hit kojim će tri puta puniti Lisinski, a dva puta splitski HNK. Spor je izlazak iz toga, ali ja u njega moram vjerovati. Sve drugo vodi u šatore.
Maja Blagdan vam se vratila...
- I ja njoj, molim lijepo.
Smatrate li da je za razliku od nje Severina ipak profitirala odlaskom?
- To zna samo ona. Uvjeren sam da je ona velik zabavljač, čini mi se da u njoj iskri i autor, ali prema onome što sam vidio i čuo, to ne bi bio moj svjetonazor kad je o glazbi riječ.
Autohtoni i krivotvoreni narodnjaci
Zanimljivo je da ste se vi, nadam se da to nećete doživjeti kao zlonamjerno isticanje, rodili i rasli u Banjoj Luci, a bliži ste urbanom zvuku od nekih koji su rasli u hrvatskim gradovima i da ste jedan od najvećih protivnika novokomponiranoga narodnjaštva u domaćoj glazbi?
- Bliži urbanom zvuku jer su janjičari uvijek bili elitne postrojbe. Mi koji smo rano došli u Zagreb, možda smo i veći Zagrepčani, bez obzira na to što smo dotepenci. Protiv narodnjaka nemam ništa i mislim da ga autohtoni oblici odlično rade. Ali ja to ne želim raditi. Radio sam tako s Bebekom, ali on ima prirodno pravo na to. Ovi instant-oblici i krivotvorine, to je nešto sasvim drugo. Ja sam protivnik krivotvorina koje se rade samo zato što je to trenutačno u modi.
Primijećeno je da ste bili na obilježavanju 20-godišnjice karijere Doris Dragović.
- Da, pomirili smo se nakon devet godina.
Tko je kome prvi pružio ruku?
- Doris se javila i pozvala me na obljetnicu i bilo mi je drago što se javila jer smatram da je to normalno.
Je li svađa bila privatne ili profesionalne prirode?
- Nakon devet godina gotovo da više ne znam zašto smo se posvadili.
Tamo je bio i Tonči Huljić. U kakvim ste odnosima s njim?
- U normalnim, a zašto ne bi bilo tako? Pripadam drukčijem svjetonazoru, ali imamo HDS i druge zajedničke teme. A to što se razlikujemo, razlikujemo se.
Kako to da autor vašega kalibra nije jedan od članova skupine Autor koja je kupila Croatiju Records, a u njoj su neki manje važni, i jeste li uopće bili pozvani?
- Možda su svi odgovori sadržani u vašem pitanju - a i prethodnom! O detaljima ćemo nekom drugom prilikom. Sad ću reći da smo svi mi autori, bez obzira na to što pripadamo istom glazbenom mediju, različiti ljudi i da različito pristupamo stvarima. Ta različitost stvara nekakvu pripadnost ili nepripadnost. Ja više spadam u nešto drugo od te skupine autora, mi se razlikujemo i ja bih među njima bio neprirodno stanje.
Arsen Oremović