Konferencije stožera vratile su se na male ekrane, ali čini se da više nisu baš gledane kao prije

Ne znam jeste li primijetili, ali konferencije Nacionalnog stožera civilne zaštite vratile su se na male ekrane. Nisu, doduše, svakodnevne kao što su bile prije više od pola godine, kada je sve ovo i počelo, ali tri puta tjedno, ipak, svima poznata lica Capaka, Beroša, Božinovića i Markotić - ne nužno svaki put svi zajedno, ovisno o njihovim obvezama - izađu pred novinare i u izravnom prijenosu na Četvrtom programu Hrvatske radiotelevizije iznesu najnovije brojke vezane za globalnu pandemiju koronavirusa, daju nam nekoliko snažnih preporuka, odgovore na novinarske upite ako ih bude te ako su na snazi bile neke mjere, njih produže. Ne prenosi ih, uzgred kazano, više nitko drugi osim tog Četvrtog programa, pa ni RTL, koji je to u nešto kraćoj verziji ranije činio, ali one su se, uvjeravam vas, zbilja vratile!

Ne zamjeram vam, međutim, ako to niste primijetili. Da kojim slučajem nisam neki dan u izravnom premijerovu obraćanju naciji u povodu toga je li on pozvao predsjednika na sastanak ili, eto, predsjednik njega, među ostalim načuo i to da donedavno medijski najeksponiraniji ljudi u Hrvatskoj ponovno nastupaju, ta informacija zaobišla bi i mene. Kako je, dakle, moguće da za televizijski prijenos konferencije bez koje donedavno nismo mogli zamisliti svoju svakodnevicu saznati možemo isključivo zahvaljujući slučaju te zašto u ovom takozvanom drugom poluvremenu ne zaslužuju našu pažnju ni, evo, ovu moju TV ružu, pokušat ću objasniti u nekoliko sljedećih redova. (Preporuka je, doduše literarna, a ne epidemiološka, da svakako nastavite čitati...) Elem, sjećam se kako u početnim danima epidemije, dok se Stožer civilne zaštite još uvijek javljao dva puta na dan, u devet sati prijepodne i četiri poslijepodne, a između toga bili su razgovori s gostima u studiju, razni prilozi, prikazi praznih ulica drugih europskih i svjetskih gradova te pregled najvažnijih vijesti, ni muha se nije smjela čuti tijekom tih prijenosa.

Cijela bi se obitelj okupila, kava bi se zakuhala, ali zbog strogih uputa Stožera o tome kako se trebaju izbjegavati veća okupljanja, a za koja nismo znali drugo nego da ih slijepo poštujemo i ne propitkujemo, fildžan se ne bi ostavljao. Ako tko naiđe, da parafraziram hit Zabranjenog pušenja, ne bi ga se pozvalo da se priključi. Ne vjerujem da je i jedan drugi TV program tih dana bio toliko relevantna adresa za dobivanje informacija kao ovaj Četvrti tijekom konferencija koje smo kao hipnotizirani gledali. Preko noći to je postao, bez pretjerivanja, najvažniji televizijski program u državi i svojevrsna domaća inačica CNN-a, na kojoj smo iz sata u sat pratili nove informacije o COVID-19, broju oboljelih, umrlih i izliječenih. Tolerirali smo tih dana, sjećam se toga vividno, i smiješnu irokezu na glavi voditelja Petra Vlahova... A, onda je, eto, došlo do proglašenja pobjede nad virusom, makar u prvom poluvremenu, pa zbog toga i na izborima, i u ovaj nastavak utakmice ušlo se, čini mi se, poprilično nepripremljeno.

U trenucima kada brojke zaraženih neumorno rastu, a bolnički sustav došao je do svojih granica izdržljivosti, stvara se dojam da mnoge poteze Stožer nije donosio vodeći se isključivo ciljem zaštite javnog zdravlja, zbog čega su zapravo uživali u našem bezgraničnom povjerenju, nego malo i politikom. Zato, složit ćete se, nismo izlazili na balkone pljeskati ni sjedali pred televizore gledati! Zato me ipak ne čudi pad gledanosti konferencije. Ja se, naime, slijepo držim svih preporuka i mislim da bi trebali i ostali, ali zbunjuje me ovo: s jedne strane zabranjuju okupljanje više od pedeset ljudi, a s druge dozvoljavaju i da ih bude pet stotina pa i više jer su već najavili da neće brojiti ako će im to osigurati određeni politički mir. Iz moje perspektive to je ipak malo neobično. Doktorica Alemka Markotić rekla je na Cvjetnicu, tijekom svog gostovanja u emisiji "Nedjeljom u 2", dok je još uvijek trajalo to prvo poluvrijeme tijekom kojega smo s velikim interesom pratili svaki njihov potez, pa i televizijski nastup, da su baš na taj dan slavili i Isusov dolazak u Jeruzalem, a već za tri dana htjeli su ga razapeti. Neki dan je gostovala i kod Romana Bolkovića u njegovu talk showu. Prava šteta što je nije ništa o tome priupitao. Moguće, međutim, da nije ni on primijetio ovaj njihov povratak na male ekrane... Ne bi mu bilo za zamjeriti!