Povijest odijevanja je nešto što izučavaju povjesničari, pa i arheolozi, a njihovi zaključci na mnoge načine pokazuju kako se mijenjao naš svijet. Povijest mode je ipak nešto drugo, tu se redaju velika kreatorska imena, a mjesto gdje se susreću ove dvije povijesti su trenuci velikih "izuma" koji su doslovno promijenili stav ljudi ne prema modi, nego prema životu. Nama je danas nezamislivo živjeti bez jeansa, bikinija, grudnjaka... i zato često ne mislimo koliko su toga te male stvari zapravo promijenile u ljudskoj svakodnevici. U prvom se redu to odnosi na svakodnevicu žena, jer moda se može čitati i kroz filter svega što je oslobađalo žensko tijelo, mijenjalo položaj žena u društvu u cjelini. Naravno, trebao je doći Veliki rat, trenutak kada su muškarci bili na bojišnici kako bi žene izašle iz svojih domova i zauzele važno mjesto na tržištu rada. To je neosporna povijesna činjenica, uz koju ide i modna činjenica da žene to ne bi mogle ostvariti da su bile utegnute u korzete, omotane u metre i metre tkanine, u suknjama koje su se vukle za njima... Stoga je ovo priča o modi koja je promijenila živote žena koje su bile prije nas.
Prvi i najvažniji među tim izumima bili su umjetni materijali. Danas svijet grca u otpacima modne industrije (ona je druga na svijetu po opsegu zagađenja okoliša), ali kada su početkom 20. stoljeća na scenu stupili umjetni materijali, oni su značili da je odjeća postala dostupnija, jer više nije bila izrađena isključivo iz skupih prirodnih materijala (pamuk, svila, vuna...) I to je bio trenutak kada je moda počela brisati klasne granice. Ovako rečeno zvuči tek kao kemijsko-povijesna lekcija, ali uzmimo na primjer najlon čarape. Generacije naših mama i baka nisu ih poznavale, ili barem ne cijeli svoj život. Njima su tako halteri i podvezice bili najnormalniji dio odjeće, tj. rublja. Svima koji su se rodili nakon izuma najlonki, ti su isti halteri tek rekviziti iz porno filmova, jer nitko ni ne pomišlja na to kako su se svilene i vunene čarape uopće držale uz nogu.
VEZANI ČLANCI
A da nije bilo najlonki, ne bi bilo ni minica. Mnogi izumiteljicom mini suknje smatraju britansku kreatoricu Mary Quant. Nju su minice proslavile, ali taj tada revolucionaran odjevni predmet zapravo je izumio francuski dizajner André Courrèges. Oba ta imena padaju u sjenu pred činjenicom da je upravo minica udarila pečat nad konačno dovršenom demokratizacijom ženske odjeće. Bile su to šezdesete godine 20. stoljeća, žene su (u razvijenom dijelu svijeta) radile, zarađivale, same odabirale životni put i prvi put zagazile u polje seksualnih sloboda, što im je omogućila kontracepcijska pilula. Minica je bila moćni odjevni i modni simbol te nove slobode, a Mary Quant je puno puta komentirala dileme oko toga tko je prvi drastično skratio ženske suknje. Rekla je kako izum mini suknje pripada londonskim djevojkama s King's Roada. Bila je to, dakle, ulična moda, nosile su je pripadnice Swinging Sixties pokreta koji se borio za oslobođenje ženskog tijela iz krutih formi pedesetih. Te su djevojke uz mini suknje nosile šarene tajice (naravno, od najlona) i prepoznatljive oble bob frizure, taj look do danas utjelovljuje stil šezdesetih.
No, mnogo prije minica Coco Chanel je žene naučila što znači odijevati se šik, ali tako da taj šik ne znači cijele godine štedjeti za jednu haljinu. U središtu njene modne filozofije bile je mala crna haljina. Stvar je zapravo jednostavna, ali se upravo nje Coco dosjetila prva kada je rekla da svaka žena mora imati haljinu koja je jednostavna i baš zbog toga nosiva u svakoj prilici. Crnu je boju kreatorica izabrala jer se na njoj ne vide mrlje, a to znači da ju je žena mogla nositi cijeli dan, eventualno za večernji izlazak na nju staviti broš ili ogrlicu te promijeniti cipele. I danas se mnoge žene zaklinju u malu crnu haljinu, tvrde da je upravo to haljina koja dobro "oblači" svaku ženu i koja je temelj mnogih ženskih ormara.
A mnogo prije male crne haljine bio je grudnjak. Iako još Homer piše o pojasu kojim je svoje prsne atribute naglašavala Afrodita, činjenica je da grudnjak kakav danas poznajemo također dugujemo Prvom svjetskom ratu, kada je američka vlada zamolila žene da prestanu nositi korzete kako bi više metala ostalo za ratnu industriju. Korzet je bio preteča grudnjaka, sprava za mučenje koja je ženama doslovno pomicala unutarnje organe. Prvi grudnjak pripisuje se 23-godišnjoj Mary Phelps Jacob, djevojci iz visokog društva, koja je imala velike grudi koje su je "mučile" u tijesnim korzetima. Ona je 1914., uz pomoć sluškinje, od dva svilena rupčića povezana ružičastom vrpcom sebi izradila udoban grudnjak. Za njim su poludjele njene prijateljice, a Mary je shvatila da u ruci, i na prsima, ima zlatni rudnik. Patentirala je svoj izum, patent prodala tvrtki Warner i na njemu zaradila (tada nezamislivih) 15 milijuna dolara. Drugi svjetski rat donio je novu stepenicu u razvoju grudnjaka kada je 1943. stvoren slavni push-up. Za obdarenu filmsku zvijezdu Jane Russell konstruirao ga je ekscentrični filmaš i projektant zrakoplova Howard Hughes. Moglo bi se istražiti koje je sve zakone aviodinamike Hughes upotrijebio, ali bez obzira na to žene su mu zahvalne na trudu do današnjih dana. Sve osim ratobornih feministica koje su 1968. masovno spaljivale grudnjake i tvrdile kao je to simbol muške dominacije njihovim životima.
Druga strane medalje ovih sasvim ženstvenih modnih izuma su komadi koje su žene "posudile" iz muških ormara. Najvredniji i prvi na toj listi je jeans. Danas, kada se u modu vratio total jeans look (iako, ruku na srce, brojne žene nikada ne odustaju od jeansa od glave do pete), još su važniji izdržljivost, ali i kameleonska sposobnost ovog čvrstog pamučnog materijala. Iako se spominju već krajem 18. stoljeća, traperice su se tek krajem 19. stoljeća pojavile u obliku kakav danas znamo i u kakvom ga viđamo u gotovo svim ormarima na kugli zemaljskoj. No na početku su to bile hlače kauboja, farmera, rudara, radnika u tvornicama... Nepoderive! Izumio ih je Jacob W. Davis, krojač koji ih je stvorio u suradnji s Levijem Straussom, trgovcem od kojeg je kupovao tkanine. Prve (plave) traperice patentirali su 20. svibnja 1873., da bi 1934. godine Levi Strauss predstavio Lady Levi, model traperica za žene. Magazin Vogue odmah je shvatio da je u tim hlačama na djelu velika demokratizacija mode, ali i prvi korak ka uniseks modi, koja do tada nije postojala. Vogue je prve ženske traperice pohvalio, a Vogue su (tada kao i sada) slijedili milijuni žena.
Najvažnije sljedeće stvari posuđene iz muške odjeće su baloner i odijelo. Baloneri, kakve danas poznajemo i nosimo baš ovih dana kada nam je jesen zakucala na vrata, dio su vojne uniforme. Na pravim klasičnim balonerima jasno se vidi da su ih prvi nosili časnici (mahom pripadnici visokog društva) u britanskoj vojsci, te baš zbog toga taj odjevni predmet, ma koliko praktičan bio, i danas nosi auru plemstva. Kroj klasičnog balonera je poseban, na leđima ima dvostruki sloj koji je štitio od kiše, a prve su te vojničke kabanice bile sašivene od gabardena, vodootpornog materijala koji je izumio mladi Thomas Burberry krajem 19. stoljeća. Ta tradicija jasno se vidi i danas kada balonere nose i muškarci i žene, a među statusne simbole spada upravo - Burberry baloner. Slična je priča i s muškim odijelom, sjetite se samo seksepilne Marlene Dietrich, a ženski smoking je lansirao Yves Saint Laurent, baš kao i prvo žensko safari odijelo. Naravno, safari odijelo, kao i smoking ili klasično (ponekad i trodijelno s prslukom) odijelo koje danas nose i žene, nisu modni izumi u rangu minice, grudnjaka ili bikinija, ali mora im se priznati da su promijenili sliku ženske mode. Baš zato svako se toliko iznova nađu u centru interesa nekih novih kreatora. I uvijek iznova oduševe neke nove generacije modnih ovisnica.
Skandal od 194 kvadratna centimetra
Godina je 1946. Nakon preseljenja lokalnog stanovništva, na atolu Bikini u Tihom oceanu počinju nuklearni pokusi. Do 1958. godine izvedena su 23, uključujući i eksploziju prve termonuklearne bombe (tzv. H-bombe), koja je bila 245 puta jača od one bačene na Hirošimu. Sve što se s bikinijem događalo u modnom svijetu doslovna je preslika ove priče. Najpoznatiji kupaći kostim u povijesti - bikini - predstavljen je 5. srpnja 1946. godine. Kreirao ga je Parižanin Louis Réard, po struci automobilski inženjer. No, on je vodio majčinu trgovinu donjim rubljem u blizini poznatog kabareta Les Folies Bergères u Parizu i primijetio kako žene na plaži prilikom sunčanja podvijaju rubove svojih kupaćih kostima kako bi sunce doprlo do što veće površine kože. Želio je, stoga, napraviti najmanji kupaći kostim.
Ne samo da je uspio, i u njega utrošio 194 kvadratna centimetra platna, nego je i izazvao toliki skandal da ni jedna manekenka tog vremena nije željela snimiti kampanju za novi kostim. Učinila je to erotska plesačica Micheline Bernardini, koja je, kada je fotografija objavljena, dobila 50 tisuća pisama obožavatelja.
A tek da su vidjeli tankini?!
VIDEO Objavljene nove poruke Ivaniševića bivšoj supruzi: 'Najbolje šta sam napravia je šta san te privaria'