S puno se nestrpljenja i pomalo sjete očekuje 20. kolovoza, dan kada je zatvaranje drugog Festivala dječjeg stvaralaštva “Mali grad Faros”. Tom prilikom prikazat će se sve što je stotinjak djece, polaznika festivala, osmislilo tijekom ljeta – predstavu, crtić i slikovnicu na ovogodišnju temu “Ruke”.
– Koja god televizija izrazi želju da emitira crtić, rado ćemo im to omogućiti – rekao je Kristijan Ugrina, direktor i organizator festivala.
Ponosi se djecom koja svake godine u njegovim radionicama provode određeno vrijeme. Radionice su, kaže, besplatne, a djeca ih mogu pohađati koliko žele. Neki budu na ljetovanju tjedan dana pa toliko crtaju ili glume, a druga su duže. Prije tri godine Ugrina je započeo festival tek toliko da vidi ima li zanimanja. Kad je shvatio da mu sva djeca s Hvara dolaze crtati i glumiti, sljedeće godine organizirao je prvi “pravi” festival.
– Jako vole dolaziti ovamo. Čim se pojavim ispituju – “Kad ćemo početi”, a dok su doma ili u hotelu ispituju mame: “Kad idemo u radionicu?” – govori Ugrina.
Vesela je družina ove godine bila i na snimanju “Supertalenta”, a što su tamo izveli, Ugrina ne želi otkrivati. Kaže samo da će se ta emisija emitirati na jesen. Na upit je li bilo treme od kamera, smije se i govori kako su im kamere nešto sasvim normalno.
– Više su bili uzbuđeni jer su uživo vidjeli Renea, Ninu, Igora, Šemsu, Merlića. To im je bio doživljaj, a ne sama emisija – priznaje.
S njime su na Hvaru i njegova djeca, 14-godišnja Korana, 15-godišnji Kosta Kai i 3,5-godišnja Marijeta. Korana je, otkriva, presramežljiva da se popne na pozornicu. Voli gledati vršnjake, buduće glumce, sjediti i crtati. Slika Koste Kaija lani je krasila naslovnicu slikovnice i plakat, no ove godine Kai sanja o vlastitom rock bendu, pa sjedi doma, igra se na kompjutoru i svira bas. Zato troipolgodišnja Marijeta “šefuje” i iz radionica ne želi doma. Kad je jednom s bakom išla u dućan, plakala je i Kai ju je morao odvesti u radionicu.
Veseloj atmosferi pridonosi bogata ponuda koja su nudi djeci, među kojom valja izdvojiti likovnu radionicu, koju vodi Marinka Radež.
– Prvo sami izmisle priču, na zadanu temu, a onda se uhvate crtanja – govori Ugrina.
Postoji i dramska radionica kojoj se pripoje ples i glazba pa su ove godine djeca iznjedrila čak tri male predstave.
Radionicu animiranog filma vode Hrvoje Selec, Sandra Malenica i udruga Vanima, a crtić koji su ove godine napravili svi bi voljeli vidjeti na nekoj od televizija. Do tada, raduju se posjetu drugih dječjih kazališta. Lani su ugostili djecu iz Bjelovarskog i Šibenskog kazalište te amatersko kazalište iz Kaštela, a ove godine posjet će se i ponoviti.
Bravo Ugrina, to je posao! Svi sretni i zadovoljni, a posebno djeca jer uživaju u društvu sjajnog glumca, zapravo šou-mena, čovjeka kojemu osmijeh ne silazi s lica. I kojega djeca obožajavu baš kao što i ono obožava djecu! Mislim da je ta Ugrinina inicijativa ovogodišnji najveći kulturni događaj i doživljaj.