Leona Paraminski: Počinjem predavati glumu u Americi

Kada je sredinom osamdesetih na malim ekranima kao djevojčica povremeno pratila megapopularnu sapunicu Santa Barbara i patnjama prožetu romansu glavnih aktera Eden i Cruza, glumica Leona Paraminski (38) nije ni slutila da će jednog dana taj bajkoviti sunčani kalifornijski grad na obali Tihog oceana postati njezin dom.

A upravo to joj se dogodilo: glumica poznata po filmovima “Ispod crte” i “Prezimiti u Riju” već tri godine “prezimljava” u Americi,
kamo se doselila kada je njezin suprug, tri godine mlađi doktor elektrotehnike Tin Komljenovic dobio ponudu za postdoktorat na
Sveučilištu u Kaliforniji.

Par koji je nedavno proslavio petu godišnjicu braka provodom u New Orleansu vrlo se brzo priviknuo na američki život: stekli su veliki krug prijatelja, svaki slobodan dan iskoriste za piknik na plaži, a navečer se često s društvom okupe uz roštilj i kalifornijsko vino.

Cijelo to vrijeme Leona nije zapostavila svoju karijeru: odlazila je na satove jezika i glume, na sastanke s agentom i audicije u tek dva sata vožnje udaljeni Los Angeles, glumila je u predstavi u kazalištu Santa Barbara, pripremala vlastite filmske projekte... A uskoro će stati rame uz rame sa suprugom, barem što se tiče sveučilišne karijere: objeručke je prihvatila primamlji vu ponudu da na Santa Barbara City Collegeu predaje glumu pred kamerama (acting for the camera).

Kako se dogodila ponuda da predajete studentima?

Kontaktirao me profesor kojeg poznajem, a predavao je na fakultetu isti predmet za koji je otvorena profesorska pozicija.

Zaintrigirala me ponuda i odlučila sam aplicirati za posao, iako se nisam previše nadala. Prikupila sam sve dokumente, predala ih na fakultet, a do odluke je trebalo čekati skoro tri mjeseca. I sada sam predavačica...

I jeste li uzbuđeni zbog rada sa studentima?

I te kako. Ovo je potpuno novo poglavlje u mojem životu i veliki izazov. Uzbuđenje je enormno, ali za sada nemam tremu što ću uskoro stati pred studentske klupe. Više sam koncentrirana na dobru pripremu i jedva čekam upoznati studente, vidjeti kako dišu, uspostaviti kontakt korak po korak. Preda mnom su i velika odgovornost i velika očekivanja, ali i veliko veselje što ću raditi s mladim ljudima.

Kada počinjete s predavanjima?

Semestar počinje baš danas, 21. kolovoza, a prvi dan zakazano je upoznavanje sa studentima. Imam već razrađen plan što ću točno raditi na satovima, moram biti organizirana i imati točan raspored predavanja. Grupe studenata poprilično su velike, između 15 i 25 ljudi, a neki polaznici uopće nemaju glumačkog iskustva. Trudit ću se maksimalno im prenijeti što više svog iskustva, a pretpostavljam da će mi biti lakše nakon prvog semestra kada se uhodam, upoznam se sa svima i uhvatim ritam predavanja. Tada ću više imati osjećaj što valja, a što ne, što treba mijenjati, što njima više odgovara, što ih veseli i što im je teško.

Što je točno u opisu predavanja?

Snimat ćemo razne scene i mono loge, analizirat ćemo scenarije i, ono što me jako veseli, pomalo ću i režirati. Sigurno ću i ja dosta naučiti od studenata, jer gluma nudi toliko mogućnosti.

Koliko ste “izbrusili” engleski jezik?

Amerikanci bi rekli odlično, iako mislim da još puno trebam raditi na njemu i vjerojatno nikada neću biti do kraja zadovoljna.

Engleski je vrlo bogat jezik, divno zvuči i trudim se što više “ispeglati” naglasak. U mojim godinama to je malo teže, no olakotno je što stalno komuniciram na engleskom, jedino doma sa suprugom govorim hrvatski. I važno je biti opušten u konverzaciji. U početku sam imala osjećaj da se više umaram ako ne koliko sati govorim na engleskom, no nakon tri godine života u Americi sada s lakoćom komuniciram, čak ponekad ni ne osjećam da govorim na stranom jeziku.

Što je s vašom glumačkom karijerom?

Ovo ljeto trebala sam snimati film, no odgođen je zbog financija. Unatoč tome, režiser i ja svakodnevno smo u kontaktu i, ako se sve posloži, planiramo sljedeće godine početi snimanje. Promijenila sam agenta i menadžera, jer moja karijera nije išla u smjeru koji sam zamislila. Imala sam sreću ili nesreću da sam na audicijama dobila razne uloge, ali nisu bile za mene i odbila sam ih. Možda sam previše izbirljiva, ali želim raditi kvalitetno.

Dok čekam audicije, pokušavam pametno iskoristiti vrijeme.

Koliko je teško dobiti “ulogu života” u Hollywoodu?

Ovdje je glumački život takav da živiš za ulogu koja će ti promijeniti život, a do tada pokušavaš preživjeti. Na neki sam način sretnica jer sam izvan toga žrvnja i stresa. Dajem najbolje od sebe na audicijama, radim na sebi, a ostalo ostavljam svemiru. Ako mi je suđena karijera  u Americi, dogodit će se, ako nije, bar ću znati da sam pokušala. Pokušavam ići kroz život razigrano. Ne možeš glumiti kada si u grču, nego kada si opušten i pripremljen za ono što dolazi. Sjajne glumačke izvedbe dolaze iz relaksacije i velike pripreme, jedino tako dolazi do kreacije. A tako bi trebalo živjeti. Ili barem tako ja živim. I sretna sam.

Pripremate li neke druge projekte vezane za sedmu umjetnost?

Pišem scenarije i upravo sam završila drugi scenarij za igrani film. Utemeljila sam i vlastitu produkcijsku kuću, ali to je za sada sve stavljeno sa strane dok se ne uhodam na faksu.

Što je presudilo u odluci da se preselite u Ameriku?

Dobra poslovna ponuda za Tina. Želja za novim i nepoznatim, želja za izazovima, želja za znanjem... I znatiželja. Najlakše je biti u svojoj komfornoj zoni, a najteže je izaći iz nje. Naravno da sam se bojala novog početka i kako će sve to ispasti, a s druge strane prevladalo je veselje zbog novog života. Treba samo krenuti i stvari tada dolaze same od sebe...
 

Kako je pala odluka da živite baš u Santa Barbari?

Tin je dobio jako dobru ponudu za posao na postdoktoratu na Sveučilištu u Kaliforniji Santa Barbara. Ne mogu vam opisati koliko sam oduševljena da smo baš ovdje završili, u jednom od najljepših manjih gradova u Kaliforniji. U zadnje vrijeme dosta sam i u Los Angelesu, koji mi se sve više sviđa, ali Santa Barbara je pravi dragulj. Gradić je baš po mojoj mjeri, sve se može obaviti pješke ili biciklom, priroda je predivna. Svaki dan trčim ili odlazim meditirati na plažu. Trudim se svakodnevno prakticirati i jogu, a kad sam kod kuće dosta pišem i pripremam se za audicije, sada i za predavanja. Imamo vrlo bogat društveni život, družimo se s ljudima iz cijelog svijeta na večerama, roštiljima i zabavama, a često i ugostimo prijatelje i tada im pripremam hrvatske specijalitete.

Čime se trenutačno bavi vas suprug?

Tin trenutačno radi na više projekata, a kao znanstveni istraživač bavi se istraživanjem integriranih optičkih sklopova. Njegovo je sveučilište najpoznatije po fizičarima i razvoju optičkih tehnologija te je iz tih područja dobilo i dvije Nobelove nagrade.

Koje su prednosti, a koji nedostaci života u Americi?

Teško je generalizirati, ali mogu izdvojiti nekoliko stvari. Ako nemate dovoljno novca, ako nemate dobar posao i dobro zdravstveno
osiguranje, onda nemate što raditi ovdje, jer vam se život tada svodi na puko preživljavanje. Bernie Sanders zagovarao je nordijski
ili skandinavski model koji bi se mogao primijeniti, čak možda i promijeniti Ameriku, ali očito nije još došlo vrijeme za to. Možda, na

žalost, nikada ni neće doći. Amerika je velika zemlja i teško je napraviti sustav koji će koristiti svima i s kojim će svi biti zadovoljni. No, s druge strane ova vam zemlja pruža i niz mogućnosti, ovisi čime se bavite. Primjerice, ljudi poput mojeg supruga, koji su vrlo educirani, u Americi su jako cijenjeni i lakši im je put do uspjeha. S druge strane tako visoko obrazovanje ovdje puno košta, tako da mi u Hrvatskoj možemo biti sretni što se možemo školovati besplatno. I to je ovdje problem, neki naši američki prijatelji u svojim tridesetima još uvijek otplaćuju kredit za studij.

Smatram da bi edukacija trebala biti dostupna svima bez obzira na status, podrijetlo ili imovinsku moć.

Što vam najviše nedostaje iz Hrvatske?

Naravno da mi nedostaju obitelj i prijatelji, ali znam da im je dobro i to me čini mirnom. Trudimo se jednom godišnje ići doma i maksimalno uživati s dragim ljudima. Sve više se navikavam, odnosno sve manje vidim razlike između “starog” i “novog” doma, pa tako sve manje radim usporedbe. Ali, eto, bitna razlika je što smo u Hrvatskoj imali roditeljsku pomoć kad bi nam trebala, a Tin i ja imamo samo jedno drugo. No, i to ima svoje čari.

Kada ponovno planirate doći u Hrvatsku?

Za božićne i novogodišnje praznike dolazimo na malo manje od mjesec dana. Dolasci su radost, ali odlasci su teški, uvijek vrlo emotivni. Veselim se zimi i mogućnosti da me dočeka snježni Zagreb, nikad prije nisam mislila da bi me to moglo veseliti. Iskreno, ne volim zimu, ali kako je ovdje nema, tek sad vidim da mi nedostaje.

Koliko često odlazite na putovanja?

Svaki slobodan trenutak iskoristimo da otkrijemo nešto novo. Prošli smo cijelu Kaliforniju, obožavamo San Francisco, godišnji smo proveli u Portoriku, a godišnjicu braka proslavili u genijalnom New Orleansu. Tin dosta putuje poslovno, tako da je nedavno bio u Šangaju, a u planu su nam izleti u Savannah i New York.