književna preporuka miljenka jergovića

'Ljudima sa Zapada nije najjasnije kakav je naš odnos i što smo mi jedni drugima'

Foto: OceanMore
Foto: Ex Libris
Foto: Fraktura
22.03.2022.
u 23:00
Roman "Poznati ženu" bavi se temama: odnosa muškarca i žene, ljubavlju, proticanjem privatnog i političkog vremena, izraelskim društvom rubno promatranim iz perspektive životne svakodnevice, neobičnom kulturološkom udešenošću Izraela, koji niti je Europa, niti je Azija…
Pogledaj originalni članak

Naivno je vjerovati da književnost može promijeniti svijet - premda će neka velika knjiga promijeniti sve u čovjeku koji je pročita - ali meni se svejedno čini da bismo živjeli u gorem svijetu i da bismo jedni drugima bili lošiji ljudi da nije bilo knjiga Amosa Oza. Lokalno promatrano, malo koje je umjetničko djelo u posljednjih trideset godina tako snažno prodrmalo javnost kao memoarska Ozova knjiga "Priča o ljubavi i tmini". Objavljena lipnja 2009, u prijevodu s hebrejskog stalne prevoditeljice ovoga pisca Andree Weiss Sadeh, ova je knjiga doživjela nekoliko hrvatskih izdanja, o njoj se pisalo, komentirana je i izvan rezervata lijepe književnosti.

"Priča o ljubavi i tmini" jedna je od takvih knjiga na koje se povremeno referiraju i oni koji ih nisu čitali. I još nešto: od "Priče o ljubavi i tmini" ustaljeno je da se knjige izraelskih pisaca prevode isključivo izravno s hebrejskog. Ranije bi se znalo dogoditi da čitamo posredne prijevode s engleskog, pa čak i s njemačkog.

Premda to nije bila prva Ozova knjiga na hrvatskom, nakon nje u Frakturi su u kontinuitetu izlazili prijevodi njegovih romana i esejističkih djela, tako da je ovaj pisac danas među nekoliko suvremenih svjetskih klasika koji su najtemeljitije predstavljeni domaćem čitateljstvu.

Roman "Poznati ženu" u izvorniku objavljen još krajem osamdesetih, kod nas je izašao ovoga siječnja. U njemu se, pod biblijskom frazom iz naslova, Oz bavi svojim opsesivnim temama: odnosom muškarca i žene, ljubavlju, proticanjem privatnog i političkog vremena, izraelskim društvom rubno promatranim iz perspektive životne svakodnevice, neobičnom kulturološkom udešenošću Izraela, koji niti je Europa, niti je Azija…

Ovo posljednje obuzelo bi me u mislima pri čitanju baš svakoga romana ovog pisca: u toj iščašenosti Izraela, kulturološkoj, zemljopisnoj, identitetskog, koliko god ona bila jedinstvena i neusporediva, postoji nešto s čime se ljudi na Balkanu, i pri Balkanu, lako mogu identificirati. Ako ništa drugo, iz sličnih razloga ljudima sa Zapada nije najjasnije kakvi su naši međusobni odnosi i što smo mi jedni drugima.

Glavni lik romana "Poznati ženu" izraelski je špijun, tip iz tajne službe, koji nije još ušao u zrele godine, ali nakon privatne tragedije odlučuje poći u mirovinu i zapravo iz temelja promijeniti život. Priča započinje fantastičnom, do kraja ozovskom scenom: s agentom za nekretnine dolazi da pogleda kuću koju bi unajmio za sebe i ostatak svoje čudno razdešene i raštimane obitelji. I u toj kući, na polici nalazi figuru divlje mačke u skoku. Ništa naročito, tipičan amaterski rad. Ali nešto je, ipak neobično: figura se tek u jednoj točki drži uz postolje, i po svemu ona bi se trebala prevaliti, prelomiti, izvrnuti… Nije zašarafljena, jer nigdje nema šarafa. Nije ni zalijepljena, jer ne postoji tako jako ljepilo. I tako čovjek iziritiran figurom unajmi kuću.

Tako Oz započinje svoju priču. Izazove čitatelja, uvuče ga u svoj svijet, pretvori ga u vlastitog junaka, i čitatelj nema drugog izlaza nego da ide do kraja. Lik je, naizgled, posve različit od mene - pa nisam, valjda, ja narav prispodobiva agentu izraelske ili bilo koje druge tajne službe? - njegova obiteljska situacija drukčija je od moje, ali i od situacija svih o kojima nešto znam - ne znam, tako, nikog tko živi u zajednici s majkom, svekrvom i s kćeri, koja nije baš sasvim svoja… Ali to sam, ipak, ja, i to je, čudom, moja obitelj. A tek smo na početku. O onom dalje neću vam pričati…

Foto: Fraktura
Ivan Šarčević: Opraštanje i sjećanje, Ex Libris, 2021.

Fra Ivan Šarčević jedan je od mojih ljudi. Sjajan teološki pisac, čije knjige bivaju važne i čitateljima koji ne samo da izbjegavaju teološka pitanja, nego bi da okamene svoje nevjerovanje. U nekoj drugoj kulturi Ivan Šarčević bio bi tješitelj mudrih i nepokornih, propovijednik za običan puk i ciničnu intelektualnu elitu. Ovo doista jest knjiga o oprostu i sjećanju. Fra Ivan bavi se, među ostalim, mojom opsesivnom mišlju da čovjek ne može opraštati. Ne samo mojom, naravno. Jednom ću, nađem li u sebi načina, šire i o ovoj knjizi. Ali vi je već sad nađite i pročitajte

Foto: Ex Libris
Lucia Berlin: Priručnik za spremačice, Naklada OceanMore

Neki pisci nisu napisali mnogo. A ima ih i koji su pišući malo ispisivali formalno slične tekstove na jedva dvije-tri iste teme. Takva je bila i Lucia Berlin. Pišući škrto, jednostavno i u uskom emocionalnom rasponu, Lucia Berlin sačinila je nevjerojatno književno i životno djelo, neusporedivu građevinu od riječi. Sve što pod njezinim imenom nađete, dobro je. I mnogo bolje od dobrog. Ono što ste čitali, čitajte opet. Vjerujte mi na riječ: drukčije je. Koliko god bila škrta i jednostavna, Lucia Berlin pri svakom je čitanju istoga teksta drukčija, nova i začudna.

Foto: OceanMore
VIDEO Sanja Brajković s Radija Sljeme: "Četiri desetljeća još sam svježa i željna posla, nije mi dosadio"

 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.