Na današnji dan prije šest godina u 41. godini nakon borbe s teškom bolesti preminula je bosanskohercegovačka pjevačica Donna Ares, pravog imena Azra Kolaković. Rođena je 1. siječnja 1977., u Bihaću. Glazbom se počela baviti kao dijete. Još kao mala djevojčica nastupila je na dječjem festivalu, a od svoje 14. godine nastupa s rock grupom “Camino Verde” u lokalnim diskotekama kao pjevačica.
Sa šesnaest godina napisala je svoje prve tekstove i snimila prvu pjesmu. Završila je muzičku školu, a studirala je engleski jezik i književnost.
Godine 1997. prvi put javno nastupa pod imenom Donna Ares i to na izboru za pjesmu Eurovizije na Dori. Iste godine ostvaruje veliki uspjeh sa svojom pjesmom “Kazna”, na festivalu “Bihać ‘97”, koja je lansira visoko na sve top liste u BiH. Također, imala je veliki broj poznatih pjesama, između ostalog hit s Halidom Bešlićem “Sviraj nešto narodno”. Pjevačica je napisala knjigu “Soba za nikoga”, koja je inspirirana njezinom borbom protiv teške bolesti.
GALERIJA: Tonči Huljić u Zagrebu predstavio vlastitu liniju rakija i likera
- Svi ćemo jednom umrijeti, samo je pitanje hoćemo li svi svoje živote proživjeti?
Donnina majka Ajka Kolaković u ispovijesti za Avaz govorila je o svojoj rano preminuloj kćerki i uspomeni na nju, o najtežim danima svoga života i o tome što je za nju duhovna terapija. Kazala je kako joj je najbolja terapija nastup sa zborom Prijatelji s Une u kojem nastupa kao solist.
VEZANI ČLANCI:
- U ovih šest tužnih godina sam prošla sve moguće psihičke faze... Jednostavno nema riječi da se opiše ta tuga i ne daj Bože nijednom roditelju da doživi takvu bol i tugu. Bila sam dvije i po godine u Švicarskoj i to mi je djelomično pomoglo. Promjena sredine, novi ljudi, šetnje, parkovi, šume, mir, tišina, obilazak mnogih gradovi... Ali to je samo dio tzv. terapije, jer izgledaš kao normalna, a "podijeljena“ si ličnost, izgledaš normalno, a nisi normalan, iskrena je Ajka.
Kazala da je prošla sve moguće faze tuge.
- S usponima i padovima... Nekada se osjećam kao da stojim na rubu litice i samo netko treba prstom da me gurne u ponor... Potom osjećaj da si na dnu i da se malo dižeš... To se dogodilo tek prošle godine. Počela sam biti takoreći normalna psihički. Mada sam se pred ljudima znala nositi sa svojom tugom. Plakala sam puno, ali ne pred svakim, jer ima ljudi koji vole da patiš... Nekako sam se nosila s tim... Ja znam kako - kazala je Ajka Kolaković.
- Šest je tužnih godina, najtužnijih. Ali, i pored bola i praznine, ostatak moje porodice i ja smo ponosni što smo imali Donnu i s ponosom i dostojanstvom čuvamo uspomenu na nju i njeno djelo. Fanovi iz cijelog svijeta stalno šalju neke videe, jave se, upute koju toplu riječ - rekla je Ajka.
VIDEO Parni valjak s novim pjevačem prvi put nastupa u Zagrebu: 'Uvjeren sam da nas Aki odobrava s neba'