Manntra bi uskoro mogla imati više uspjeha u Njemačkoj nego u Hrvatskoj

Prije tri mjeseca u engleskom gradu Brightonu gledao sam nastup mongolske grupe The HU (skraćenica od Huni), koja upravo "raste" na europskom tržištu i svira samostalne koncerte i festivale.

Tom prilikom usporedio sam ih s domaćom Manntrom kao proizvodom koji bi na sličan način mogao zadovoljiti potrebe međunarodne publike sklone bajkovitom nu-metalu povezanom s mističnim lokalnim napjevima. Da je njihova pjesma "In the Shadows" otišla s Dore na Eurosong, vjerojatno bi prošli bolje, ali domaći žiriji ne razumiju svjetsku scenu. Manntra već godinama nastupa u inozemstvu, poglavito u Njemačkoj, a novi album "Oyka!" (Menart/Beton Music) pokazuje razumijevanje tog tržišta i čini zaokružen korak prema većem mogućem uspjehu.

Dapače, prije nekoliko godina na dodjeli Porina u Splitu upoznao sam u društvu članova Manntre njemačkog glazbenika Michaela Rheina iz ekstremno popularne grupe In Extremo, s kojima su prijatelji i često sviraju na njemačkim koncertima pred dvadesetak i više tisuća ljudi. Upravo je "Murter", a Rhein u Murteru godinama ljetuje, zajednička pjesma koja poput reklame, doduše, bučne, govori o otoku, Dalmaciji i Hrvatskoj na način koji bi, paradoksa li, njemačkoj heavy-metal publici mogao značiti više od reklama turističkih zajednica i turoperatora. Kao što bi i "Rakhia", s umetnutim narodnim napjevom vokala, mogla lakše objasniti privlačnosti tog pića heavy-metal publici, ne zbog znanstvene analize sastojaka i učinaka, nego zbog paklenog ugođaja sasvim ovozemaljske zabave. Poput serijala "Vikinzi" Manntra pomalo filmski i stripovski veže žestoki hard rock i industrial s narodnim napjevima - kao u uvodnoj naslovnoj temi "Oyka!", koja kao da je nastavak "Continental Drift" Rolling Stonesa kad su se 1989. nakratko vratili u "Maroko" - i efektnim korištenjem tradicijskih instrumenata, ili njihova zvuka na synthesizerima, i etnovokalima.

Album Manntre nije sat etnografije, već pokušaj da se inozemnom tržištu proda nešto s čime Rammstein i mnogi uspijevaju već godinama. I "Yelena" donosi mješavinu keltsko-domaćeg narodnog vokabulara, barem u ukrasima, taman toliko da ne iznervira poklonike nu-metala, a pokaže neke lokalne posebnosti. Sve to uz usvirani bend zamisao je vokala, vođe grupe i producenta Marka Matijevića Sekula, koji u vlastitom Beton studiju između rada na tuđim albumima godinama pokušava otkriti dobitnu kombinaciju za Manntru, koja uživo zvuči sjajno, jer vidio sam ih nekoliko puta, ali očito pripada inozemnom tržištu. Dakako, protivnici bi mogli prigovoriti da se radi o površinskom naslanjanju na etnoelemente, ali Manntra dobro razumije današnje brzinsko i pojednostavljeno funkcioniranje europske i svjetske rock-scene na kojoj pažnju slušatelja treba uhvatiti što prije i jednostavnije. A to rade i mnogi stranci koje slušate po domaćim radiostanicama, jednako kao i Manntra.

Kao što potvrđuje i "In the Shadows", svih deset pjesama albuma "Oyka!" (plus hrvatske verzije "Murter" i "U sjeni" te koncertna "Yelena"), priređeno je visokoprofesionalno, s dovoljno zanimljivih sastojaka i istaknutih refrena da privuče pažnju stranih slušatelja. Znamo koliko je domaće tržište nesklono glazbi ovakvog internacionalnog karaktera, pa je stoga odluka Manntre da sve karte baci na međunarodni stol potpuno opravdana, a od objavljivanja albuma u Njemačkoj mogli bi imati više koristi nego u Hrvatskoj.