Kolumna

Meritas i Gretta slave 20 i 15 godina rada na nezahvalnoj domaćoj sceni

Foto: Marko Prpić/Pixsell
Foto: Tino Jurić/Pixsell
SPECIJAL EKRAN 12.07.2014., Kastel Luksic - Anita Valo i Meri Jaman, clanice grupe Meritas. Photo: Tino Juric/PIXSELL
Foto: Tino Jurić/Pixsell
05.05.2019.
u 19:00
Paradoks je da neki od najboljih ne stignu do malog doma sportova.
Pogledaj originalni članak

Na trusnom domaćem terenu gdje bendovi dugo ostaju demo bendovi, a masovna publika prepozna nova imena (ako) nakon dugih godina rada, i izvođači – veterani sve češće objavljuju singlove, pa im onda pridodaju nekoliko novih pjesama za albumska izdanja. Stoga se i razlika između potpuno novih albuma i kompilacija opasno smanjila.

Pa će i dvije aktualne kompilacije mnogima biti potpuno nove, ne zato što nisu čuli za Meritas ili Grettu, nego zato što dovoljno ljudi nije čulo njihovu glazbu, dodajmo – odličnu. Možda baš zato ova dva izdanja kao zbirke najboljih ili barem najpoznatijih pjesama odigraju ulogu predstavljanja domaćoj masovnoj publici. Jer, u situaciji kad i moja teta misli da su Hladno pivo i Psihomodo pop mladi bendovi, a Vatra neka novotarija, sasvim je jasno da na domaćoj pop-sceni ne vrijede pravila kao u svijetu. Dok se u Americi ili Velikoj Britaniji svakog tjedna produciraju nova imena koja skupa sa seniorima (do)nose zaradu na top-listama, kod nas vrijeme teče sporije, pa onda i za u suštini komercijalnu, prihvatljivu glazbu trebaju proći godine da (ako uopće) dostigne masovno prepoznavanje i “kapitulaciju” široke publike. Boljeg primjera od dvije recentne kompilacije nije potrebno tražiti.

Duo Meritas objavio je koncertni album “Meritas20 Live” snimljen na sjajnom koncertu u Tvornici povodom 20 godina rada, a Gretta zbirku uspješnica “15” iz prvih 15 godina rada. Radi se o ozbiljnom vremenu provedenom na sceni tijekom kojeg su i jedni i drugi priuštili domaćoj sceni mnogo odličnih (i popularnih) pjesama, stekli krug poklonika među publikom i kritikom, ali ipak je nemoguće ne sumirati da bi nakon ovoliko dobrog rada tržišni uspjeh morao biti veći. Što, dakako, ne govori o vrijednosti njihova rada, već o neukusu domaće masovne publike i nespremnosti da se moderniziramo i u glazbenom sektoru kao i u mnogo drugih. Iako sasvim različiti, jedni i drugi bi bilo gdje u normalnom svijetu bili stožerni dio suvremene pop-scene, no ne i kod nas. Situaciju gorom čini i podatak da će veće, formatirane radijske stanice bez problema emitirati sličnu svjetsku glazbu, dok će izuzev manjeg broja medija i stručnih emisija – s lokalnom, ali ne i nacionalnom koncesijom koja se čuje dalje – ovakvi domaći primjeri odlične glazbe ostati zabava za manji broj publike i kritičara. Dakako, radi se o provincijalizmu, u kojem i ona priča da ne treba pjevati na engleskom jeziku, jer te onda ne razumije domaća široka publika, pada u vodu. Jer, svi ovi pop-izvođači koji snimaju na hrvatskom, i to rade svjetski, opet ostaju “skriveni” od te iste masovne publike kojoj je, izuzev rijetkih izuzetaka, nemoguće “podvaliti” neku malo zahtjevniju glazbu. Što, opet, nimalo ne govori o kvaliteti, jer su i Meritas i Gretta visokoprofesionalna, zanimljiva i, što je najbolje, suštinski komercijalna imena čija glazba godinama donosi i hitove i odlične koncerte.

Ali do rasprodanog malog Doma sportova teško je stići i nakon desetljeća marljivog rada i “crnčenja” po domaćoj zabiti u kojoj je i publika u velikim gradovima nesklona novom ili drugačijem zvuku, makar on bio sasvim razumljiv i privlačan. Stoga ovaj tekst nije o vrijednosti glazbe Meritas i Grette, jer bi bilo besmisleno o tome ponavljati stare teorije nakon par dekada rada. Da bismo to saznali, potrebno je samo poslušati (barem) ova dva izdanja i sve će biti jasno. Stoga, iako Meritas i Gretta zasluženo slave 20 i 15 godina upornog rada, pitanje je koliko razloga za slavlje ima čitava domaća pop-scena i način kako funkcionira. Čini se ne u suživotu, nego u “sukobu” s masovnom publikom, što je za pop(ularnu) glazbu paradoks koji nikako da iskorijenimo.     

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

BA
barbaizamerike
06:04 06.05.2019.

ni glave ni repa cudim se da vecernji daje prostora ovakvom piskaralu