Mila Elegović: Duhovnost i vjera su mi sidro koje me drži kada se događaju ružne stvari

Mila Elegović nakon deset godina opet se našla pred tv kamerama i to u ulozi Mirjane Mace Čičak u seriji Nove TV "Dar Mar", a nama je otkrila kakav je njezin lik i zašto je dugo vremena odbijala glumiti u ovakvim televizijskim formatima. 

Koliko je vaš lik Mirjane Mace Čičak unio nemira i uzbuđenja u Dizmovo?
To je bila i namjera da Maca unese malo nemira i zamuti vode u Dizmovu i gledateljima je sad već vidljivo kako je ona vrlo ozbiljna policajka koja želi biti i pjevačica, a istovremeno je i zavodnice i smutljivica... U svakom slučaju lik je kojeg je jako zabavno igrati i sretna sam što sam dobila ovu ulogu. Naime, u prvoj podjeli uloga trebala sam glumiti mamu od Marka Braića, a muž mi je trebao biti Goran Grgić, ali producenti su kasnije to izmijenili i napisali su ovu ulogu baš za mene i to mi je bila velika čast i zadovoljstvo. Kad sam došla na razgovor s producentima rekli su mi što žele od mog lika i shvatila sam da imam poprilično zeznut zadatak, jer nemam puno vremena i moram biti spremna uskočiti među uigranu ekipu ove serije. Imala sam ogromnu tremu, ali moja kolegica Mia Anočić i redatelj Robert Orhel kao i ostatak ekipe su bili super dok sam snimala taj prvi kadar i nakon toga sam znala da sam ok i da sam obukla dobre štikle svojoj Maci.

Dugo vas nismo vidjeli u ovakvom televizijskom formatu, nekih deset godina je prošlo. Je li vam ta pauza koristila da se zaželite ovakvih snimanja pred tv kamerama?
Mislim da mi je jako dobro došla pauza. Dugo vremena nisam htjela snimati ništa, jednostavno sam se nasnimala s “Bitangama i princezama”, s “Bračnim vodama” pa onda i s telenovelom “Pod sretnom zvijezdom” i meni je bila puna kapa toga. Pauza mi je dobrodošla jer sam se posvetila kazalištu,  snimila sam u tom periodu i  album i još se puno toga dogodilo i nije mi nedostajalo snimati. Mnoge uloge koje su mi se nudile sam odbila, ali za ovu ulogu konkretno je kriv moj susjed Subašić. Naime, on je tata Martine Subašić casting menadžerice i ona mi je rekla kako bi njen tata bio najsretniji da sam ja na televiziji. Onda me nazvala i rekla je kako ju uvijek odbijam za uloge i ispričala mi je tu priču o tati i meni je to bilo toliko slatko i otišla sam na casting nakon kojeg mi je Martina javila da je produkcija oduševljena i da me žele u seriji, a da će najsretniji biti njezin tata. Tako se to sve posložilo.

Kako ste se prilagodili snimanjima u pandemijsko doba?
Strogo se držimo pravila, nosimo maske, sve se dezinficira, ako postoji sumnja da netko nije dobro sve se odmah zaustavlja i mijenjaju se ekipe i pravo je čudo da tijekom osam mjeseci snimanja nije bilo dar mara s koronom u ovoj ekipi. To je uigran sistem kako Nova TV snima serije i ni u jednom trenutku se nisam osjećala loše ili bila u strahu od zaraze. Set je pravi mali grad gdje su u svakoj prostoriji i na svakom koraku maske i dezinficijensi i jednostavno se naučite raditi tako. Korona mi je iskreno, Bože ti hvala, donijela jako puno posla i upravo sam završila novu epizodu emisije “U ordinaciji”. U svakom nastavku “U ordinaciji” su moje minute gdje na jedan kreativni način se osvrćem na mentalne probleme koje imam i to je jako gledano i sretna sam zbog toga. Puno radim i ne mogu reći da me korona unazadila, jedino mi nedostaje kazalište ali veselim se ljetu kad će se nadam otvoriti ljetne pozornice.

Posvetili ste se dosta i glazbi u zadnje vrijeme, zar ne?
Izdala sam na početku korone Ćilibar za sam htjela snimati i spot i onda je sve stalo i snimila sam pjesmu za Božić ‘”Božić je, nisi sam” na koju sam jako ponosna. U listopadu su mi javili da moj “Ćilibar” žele staviti i u seriju u potpuno drugom kontekstu žene koja ne zna pjevati, a trudi se svim silama da pjeva i onda sam shvatila koliko je u glazbi sve čudesno i kako ne znate za koga sve stvarate i “Ćilibar” je našao svoj ludi i potpuno drugačiji život u seriji i to je jedna zanimljiva stvar.

Godinu je dana otkako živimo u pandemijskim uvjetima, ali je i godinu dana od potresa u Zagrebu, kako je sve to utjecalo na vaše mentalno zdravlje?
Vjernik sam i duhovnost i vjera su mi sidro koje me drži kada se događaju ružne stvari. Kroz cijeli život mi je pitanje duhovnosti najvažnije i to je moja snaga s kojom plovim kroz sve nevolje. Potres je ostavio strašne tragove na mom gradu i na ljudima koji u njemu žive. Zahvalna sam Bogu da sam imala sredstava i mogućnosti da svoj stan nakon potresa obnovim, ali veliki je dio mojih sugrađana koji nemaju to mogućnost. Teško mi je gledati svaki dan moj razrušeni grad i mislim da je čak i simbolički smrt našeg gradonačelnika Bandića točka na i jednoj teškoj fazi Zagreba. Borac sam po prirodi i odmah sam drugi dan krenula obnavljati svoj stan i mislim da fizički rad čovjeku može pomoći da zadrži zdravu glavu. U pandemiji i uz potres duševno zdravlje mnogih ljudi je narušeno, ali sve što nas je zadesilo pokazalo je  i da ljudi nemaju uporište u sebi ni svijetu.  Nadam se da ljudi koriste ovu priliku da se vrate svojim korijenima i onome što oni jesu.

Serija “Bitange i princeze” i lik Irene Grobnik obilježili su vašu karijeru i serija uživa popularnost i dalje. Kako objašnjavate taj fenomen uspjeha “Bitangi i princeza”?
To je kolektivna ljubav i nešto što je postalo evergreen, ali na početku nije bilo tako jer nisu seriju, pa ni Irenu Grobnik, ljudi voljeli, ali sad je to sasvim drugačije. Prekrasno je sudjelovati u nečemu što je već ucijepljeno u tv povijest jednog malog naroda i da si samo to napravi dovoljno je i ne treba ti više. Željela bih da mobitel generacija snimi barem mobitelom nešto što će biti tako voljeno i prihvaćeno. Ali čini mi se da im nedostaje motiva i hrabrosti, jer vjerujem da postoji talent i pamet mladih ljudi da naprave novu humorističnu seriju. To je bio razlog zašto sam dugo mnogo toga odbijala jer nije bilo kvalitete koju su “Bitange” postavile.

U Komediji ste samo u mjuziklu “Mamma Mia” otpjevali i otplesali 28 brojeva, koliko je mjuzikl zahtjevan fizički i koliko to dobro djeluje a koliko troši glumca?
Glazba je jedina umjetnost koja vas katapultira od sekunde kad je počnete izvoditi i odmah vam se vraća i  to je umjetnost s najviše ljudske vibracije i zato ljudi vole muziku, jer odmah je njihova vibracija viša i bliža izvoru koji nas je ovdje stavio da živimo. Mjuzikl je divno raditi jer troši vas fizički ali puni duhovno i taj krug se tako zatvara i niste prazni nego ste na 16 nebu radosti. Tijekom svog rada u Komediji toliko sam puta poletjela do neba i nazad kroz sve note koje smo otpjevali i otplesali i to je privilegij. O fizičkom naporu ne razmišljam, u svojoj 50. godini mogu to sve skupa izvesti i ja i dalje treniram bez obzira što godinu dana nismo imali mjuzikl. Uspješni ljudi se razlikuju od neuspješnih jer ne razmišljaju o patnji, žrtvi ni naporu.

Je li ispunjenost radošću zbog onoga što radite zaslužno za vašu mladolikost ili i geni imaju tu utjecaja?
Genetika je dobra baza, ali sjećam se kad sam prije nekoliko godina razgovarala sa suvlasnicom klinike Sv. Katarina Jadrankom Primorac koja mi je rekla kako je kroz istraživanja došla do zaključka da se genska slika čovjeka mijenja promjenom njegovog životnog stila. Možete imati najlošije gene na svijetu, ali ako živite u balansu ćete to izbjeći ili popraviti. Naravno, ništa nije garancija jer i zdravi ljudi koji se bave sportom mogu se razboljeti, ali moja cjeloživotna briga za sebe se pokazala da je moj izgled takav kakav je. Uvijek naglašavam kako ne smije biti licemjerstva jer ja nisam rodila i nisam mama i nisam provela svoj život boreći se za obitelj i ne znam kako bih ja izgledala da imam dvoje djece i da su me životne borbe ranile kao mnoge žene. Svoj sam život posvetila umjetnosti i to je moj izbor i to je divno, ali treba biti fer jer kad ste javna osoba i pričate o svom izgledu to čitaju ljudi različitih slojeva i različitih života i nije ok stavljati sebe uz jednu mamu koja se bori za egzistenciju. I na kraju da dam odgovor na vaše pitanje, a to je da su za moj izgled zaslužni briga, disciplina, izdržljivost i dosljednost .

U zadnjih nekoliko mjeseci mnoge su glumice u javnosti podijelile svoja iskustva o seksualnom nasilju na radnom mjestu. Trebali se više u javnosti posvetiti ovoj temi i jeste li se vi ikada našli u takvoj situaciji?
Nikada se nisam našla u toj situaciji i ima tu puno prostora za svašta. Osuđujem svaku vrstu nasilja, ali tu ima puno prostora za manipulaciju koje kakve vrste i tu se ne može generalizirati i mora se ići od slučaja do slučaja, imenom i prezimenom i institucije tu moraju raditi svoj posao. Nisam imala s tim problema nikada jer sam vrlo čvrsto postavila granice. Otkako sam bila mlada glumica nisam se htjela skinuti pred kamerama i igrati takve uloge i to se jako dobro znalo.  Uglavnom ne smije se generalizirati i ponavljam žrtva je uvijek žrtva a zločinac je uvijek zločinac.

Teško je planirati išta u ovo vrijeme, ali ipak ću vas pitati imate li kakvih planova koje želire realizirati?
Trenutno razmišljam samo o svojoj sigurnosti i zdravlju i samo želim da su ljudi koje volim zdravi i da svi preživimo ovo, a sve ostalo je pitanje više sile na koju ja nemam utjecaj. Što god bilo moramo biti hrabri i ne smijemo se opirati promjenama jer pitanje je hoće li se ikada naši životi vratiti na staro i ne smijemo više biti toliko pasivni. 

Pogledajte najzanimljivije trenutke s dodjele Večernjakove ruže