Posljednjih šest godina za jedinstvenost, raskoš i glamur dodjele najstarije i najvažnije medijske nagrade u Hrvatskoj zadužena je producentica Mirjana Žižić, inače pomoćnica glavnog urednika Večernjeg lista.
Ona već početkom godine počinje birati izvođače i prezentere i sa svojim timom osmišljavati svečanost koja uvijek slijedi prepoznatljiv koncept, ali svaki put donosi brojna iznenađenja.
Organizacija završne priredbe u Hrvatskom narodnom kazalištu je u samoj završnici. Čime ćete ove godine iznenaditi publiku u dvorani i pred malim ekranima?
Svake godine, pa tako i ove, trudimo se sastaviti takav program koji će ljudima pružiti nešto novo, zanimljivo. Ali kada bih rekla što će se sve vidjeti i čuti, onda iznenađenja ne bi bilo. Naši vjerni gledatelji već poznaju kostur završne priredbe: proglašenje pobjednika u sedam kategorija s područja glazbe, televizije i glume isprepleteno atraktivnim glazbenim brojevima i zabavnim prezenterima. Tko će sve sudjelovati, što će se pjevati ili govoriti, bit će ugodno iznenađenje. Ima i novosti, za koje sam uvjerena da će biti dobro prihvaćene.
Možete li nam otkriti nešto više?
S ponosom mogu reći da imamo odlične glazbene brojeve. Nastupit će velika diva naše hrvatske scene Josipa Lisac u duetu s Hladnim pivom, Gibonni ovaj put uz pratnju zbora Izvor, Jacques i Roko pripremaju nešto specijalno samo za Ružu, a jedno ime će ostati tajna sve do prijenosa. Mogu samo reći – svjetsko, a naše (smijeh). Napravili smo zanimljiv i neobičan spoj prezentera. Svim izvođačima i prezenterima i ovim putem još jednom zahvaljujem što će nam uveličati i ovu Ružu. A ekskluzivno mogu najaviti da, budući da nam je 25. godina od prve dodjele, ovu Ružu obilježavamo Ružom za životno djelo. Nadam se da dobitnik ne čita ovaj intervju (smijeh).
Kako već godinama pratimo Ružu, sam projekt na prvi se pogled čini dobro poznat, uhodan, a onda i jednostavan za izvedbu. Što nam otkriva drugi pogled?
Ruža je veliki organizacijski izazov. Valja pokrenuti brojne televizijske, radijske, diskografske i filmske kuće kako bi predložile moguće kandidate za nagradu, a potom je zadatak Večernjakova žirija, sastavljenog od fah-majstora iz svih ovih područja te Večernjakovih urednika i novinara, da nominira po pet osoba u sedam kategorija. O pobjednicima odlučuju Večernjakovi čitatelji bilo da ispunjavaju kupone iz novina, bilo da šalju SMS poruke ili zovu telefonom. Kruna svega je završna svečanost s dodjelom nagrada u HNK, što je projekt unutar projekta i traži velik angažman mnogih. Ovdje svakako moram istaknuti svoju desnu ruku, scenarista i redatelja Alena Đuricu, redatelja Zorana Nikolića, urednicu Uršulu Tolj kao i scenografa Ivicu Propadala. Mnogo je tu neizvjesnosti, sudara želja i mogućnosti, promjena iz dana u dan. Sve se to nekako preživi zbog krajnjeg cilja – da imamo spektakl i da pobijedi onaj tko je po sudu publike, odnosno čitatelja, gledatelja i slušatelja najbolji.
Ove godine obilježavate mali jubilej, šest godina ste glavni i odgovorni za Večernjakovu ružu. Osjećate li zasićenje ili...?
U samom finišu priprema za završnu priredbu svake Ruže sama sebi govorim kako mi je ovo posljednja, ne želim više, ne mogu više. Slične me misli opsjedaju i nakon samog događaja u HNK premda čestitke i pohvale stižu sa svih strana.
Nakon toga slijedi koji mjesec zatišja i već krajem ljeta počne me kopkati kako nadmašiti prošlu Ružu. U to doba počnu se javljati i drugi ljudi koji već godinama rade na realizaciji tog zahtjevnog projekta s pitanjima kako ćemo dalje, neki imaju i nove ideje, konkretne prijedloge pa posao oko nove Ruže počne teći spontano, malo pomalo stroj se zahuktava i sve moje dvojbe s početka godine padaju u vodu. Istina je, Ruža mi je prirasla srcu. Dokle? Ne znam.
Da je Večernjakova ruža odličan medijski format, dokazuje i to da su konkurenti krenuli istim stopama. Doživljavate li to kao jaku konkurenciju?
Draže su mi originalne ideje, ne moraju biti uvijek genijalne, ali su originalne i vrijedne poštovanja, jer netko se potrudio osmisliti nešto novo. “Prepisivanje” tuđih djela znak je pomanjkanja ideja ili ziheraštva pa se radije kopira oprobani recept. Tradicija, masovnost sudjelovanja publike, vjerodostojan žiri, dostojanstvena, a ipak zabavna završna svečanost u Hrvatskom narodnom kazalištu odlike su naše Ruže.