Zdenka Kovačiček, legenda hrvatske glazbene scene, lani je obilježila veliki jubilej, 60. godina karijere, a ove godine prvi put dobila i Večernjakovu ružu, koju smatra jednom od najdražih nagrada u životu. U razgovoru za Ekran otkrila je zašto se osjeća kao da je na početku karijere, kako je došlo do suradnje s kultnim Chanelom i koje bi događaje izdvojila iz svog bogatog života.
Bili ste vrlo iznenađeni što ste dobili Večernjakovu ružu za glazbenika godine.
Iznenadila me nagrada jer sam je dobila prvi put. Bila sam nominirana prije dosta godina, ali je nisam osvojila. Iako je i sama nominacija veliko priznanje, ipak je šok kad prozovu tvoje ime. Nisam je očekivala iako je prošla godina bila moja godina. Konkurencija je bila puno mlađa koja stvara svoje projekte upravo sada, a moji prošlogodišnji uspjesi rezultat su nekog prošlog stvaranja koje je tek sada prepoznato. No dobiti nagradu od publike, to jest čitatelja, to mi je veliko priznanje. Nisam bila komercijalan izvođač s obzirom na to da sam počela s jazzom i to me zauvijek obilježilo. Iako sam imala faze kad sam pjevala na rock festivalima, i to kao jedini ženski izvođač, kao što je Boom festival, pa na festivalima zabavne glazbe, ali uvijek na večeri gdje su se izvodile pjesme više vrijednosti koje je ocjenjivao stručni žiri. Znamo da široka publika ipak voli zabavne, odnosno lake note, pa je divan osjećaj što je to prepoznala upravo ta široka publika. Mogu reći da i publika napreduje u kriterijima.
Mislite li da mladi glazbenici danas imaju prednost zbog uglavnom mlađe publike koja sluša glazbu?
Da, mladi imaju prednost zbog mlade publike, ali danas ih se može zaintrigirati nekim djelom koje je nastalo prije 30-40 godina i tada je bilo totalno ispred vremena. Mlade zanimaju stvari koje su iznimne, neobične, provokativne, ali i kvalitetne. Mladima su dostupni svi novi mediji, oni prate, otkrivaju i upravo kad nađu nešto što im se sviđa, nešto što ih oduševi nije važno kad je to stvoreno, nije važno što je to bilo davno kad se nisu ni rodili, oni to otkrivaju s oduševljenjem upravo zato što znaju da tada nije bilo takvih mogućnosti kao danas što se tehnike tiče i shvaćaju da su to bili hrabri pionirski koraci u razvoju glazbene kulture. To je
meni priznanje!
Nakon prošle godine koju mnogi smatraju jednom od vaših najuspješnijih, smatrate li ovu nagradu i svojevrsnom nagradom za svojih šezdeset godina karijere, što ste proslavili prekrasnim koncertom potkraj prošle godine u Lisinskom?
Ne znam je li to nagrada za cjelokupnu karijeru jer neki možda i ne znaju što sam sve radila, gdje sam nastupala, koje sam nagrade dobivala na festivalima, upravo zato što se nisu ni rodili. Ipak mislim da je 2017. bila presudna, i mene je iznenadilo koliko se dobroga dogodilo u samo jednoj godini.
Kako sada s odmakom razmišljate o svemu što vam se dogodilo u 2017.? Koji su vas događaji posebno dirnuli?
Gledam sa široko razgoračenim očima i još ne mogu vjerovati da se sve to odigralo u samo godinu dana. Najviše me se dojmila priča sa Chanelom. Nikad nisam bila modni freek, iako obožavam modu. Smatrala sam da svoj modni stil moram prilagoditi izgledu, svojoj prirodi koja je prilično introvertna, ne volim se isticati. Karla Lagerfelda cijenim kao najvećeg u povijesti. On je bezvremenski, njegove najnovije kolekcije prilagođene su mladoj generaciji, a ipak sadrže notu klasike. Tako, primjerice, gledam na jazz. Onaj tko pjeva jazz mora poznavati i klasični jazz, jer s njim je sve počelo - ne možeš ga negirati i izmisliti neki svoj jazz koji ne poznaje abecedu.
Kako ste reagirali kada ste čuli da je revija kultnog Chanela održana uz vašu pjesmu"Elektra"?
Nisam znala od sreće što reći, a Zoran Stajčić izrekao je nešto divno "to je kozmička pravda". I ja počinjem vjerovati u kozmičku pravdu. Kad su snimali serija "Naši dani" mene i moj rad nisu uopće spomenuli, kao da nisam postojala na našoj glazbenoj sceni. Bio je to serijal o hrvatskom rocku. To me jako povrijedilo, mnogi znaju da sam upravo ja bila ženski rock vokal na Boomu, da sam pjevala jazz-rock, istraživala, eksperimentirala i radila projekte izvan vremena. Neki drugi kopirali su stranu glazbu, ali ta kozmička pravda sve je izbalansirala i stavila na svoje mjesto. Mislim da je ta kozmička pravda spojila bezvremenskog Karla Lagerfelda i Zdenku Kovačiček, to jest "Elektru". Nastavak suradnje sa Chanelom bio je ekskluzivni CD koji se prodaje u Chanelovim trgovinama, a"Elektra" je na prvom mjestu.
Gdje držite Ružu i je li vam to možda jedna od najdražih nagrada u karijeri?
Ruža ima posebno mjesto na klaviru i moram priznati da mi je zasad najdraža nagrada. Dala mi je razlog da radim dalje punom parom.
Što planirate u 2018. godini? Očekujete li od sebe još veće uspjehe nego lani?
Naravno da planiram, ali ne razmišljam o uspjehu unaprijed. Jednostavno radim ono što volim, što me zanima. Snimam neke nove pjesme s T. P. Asanovićem, istražujem tekstove, to mi je najvažnije pri stvaranju glazbe. Kad nađem neki dobar tekst, koji put me rasplače ili se naježim. Tada znam da je dobar, ali dug je put do dobre pjesme. Sad treba uglazbiti dobar tekst, treba to dobro aranžirati, snimiti, to je cijeli proces koji ne mora biti uspješan. Potrebna je dobra promocija, pjesma se mora slušati, tko zna, možda će te nove pjesme sjesti na pravo mjesto kad mene više ne bude. Možda smislim nešto što će biti i izvan sadašnjeg vremena. Ne planiram iz financijskog ineresa, jednostavno uživam baviti se glazbom. Evo u subotu smo imali koncert u Klubu kulture u Križevcima, kažu da je bio jedan od najboljih koncerata. Još me drži adrenalin, lebdim, sanjam. Toliko dobre energije doživjeti s publikom, među kojom je bilo i generacije iz 60-ih, bilo je i vrlo mladih, to je nezaboravno. Sa svojim sadašnjim
bendom GreenHouse Blues Bandom, najboljim što sam imala, uskladila sam odabir repertoara, aranžmani su odlični, muzičari vrhunski, atmosfera na bini je dobra, pravi show. To je ono što sam oduvijek željela. Teško je naći glazbenike koji sviraju tako dobro i jazz, i pop, i rock. To treba osjećati, to se ne može naučiti. I kad publika osjeti tu sinergiju, to je vrhunski koncert za pamćenje.
U jednom ste intervjuu izjavili da se osjećate kao na početku karijere zbog svih uspjeha prošle godine?
Upravo zbog svih tih događaja osjećam se svaki put kao na početku karijere. Ni tada nisam ništa predviđala, samo sam uživala. Možda sam zato i prihvaćala sve ponude, jednostavno nisam htjela ništa propustiti, nikad nisam postavila na početku pitanje – koliko novca? Mnogi su mi govorili tapšajući me po ramenu - ti si mogla puno više, da živiš vani, izgradila bi veliku karijeru. E sad kad su se neke stvari posložile neki čak sa mnom više ne razgovaraju. Ne biste vjerovali koliko je opasan taj ljudski ego. Razara prijateljstva, suradnje kad se najmanje nadaš. No više me ništa ne može iznenaditi, mislim da sam doživjela sve lijepo i ružno što stane u život. Opet je djelovao taj kozmički balans, zahvaljujući tome i ja se osjećam dobro i uravnoteženo. Neki odu, novi bolji ljudi dođu. Samo što ja kao Jarac po horoskopu koji put žalim za ljepšim vremenima kad smo živjeli opuštenije, kad smo se više smijali i zezali. Šezdeset godina rada donijelo mi je više samopouzdanja i opuštenosti na sceni, a time i bolju i opušteniju komunikaciju, što publika odlično prihvaća.
Razmišljate li često o svojih 60 godina karijere i kada biste morali izdvojiti barem tri najveća trenutka, koji bi to bili?
Teško bih odvojila neke trenutke u karijeri, no privatno je to rođenje moje kćeri, ona je moj najveći uspjeh. Što se tiče glazbe, to su turneje po Rusiji, pune sportske dvorane, stadioni, kazališta, divni jazz koncerti po Italiji. Ipak, mjuzikli Love Janis, Ella i Marilyn te Princeza na zrnu graška u Trstu s D. Z. Frajom možda su ta tri najdraža događaja. Kazalište je moja velika ljubav, glazba je na prvom mjestu naravno, ali kazališta je bilo premalo da budem sretna potpuno.
Mnogi vas smatraju "ženom za sva vremena", po uzoru na vašu proslavljenu pjesmu, jer čini se kako su vama godine doista samo broj. Kako gledate na starenje i čime održavate zavidnu energiju i izgled?
Godine nisu puki broj, ali s time se moramo pomiriti i učiniti najbolje od njih. Treba koristiti svaki trenutak pozitivno i biti obziran prema drugima. Ne volim neiskrenost, pohlepu, ta sva vremena koja ima ta žena (mislim na pjesmu) prohujat će brzo. Upravo tako gledam na starenje, svjesna sam da je život kratak, ali i da sam ga proživjela najbolje što sam mogla. I sada volim sve što vole mladi, ali od nekih stvari moram odustati. Još ostaje dovoljno da uživaš u umjetnosti, kazalištu i filmu. Ljubiteljica sam životinja i volim pomagati. Ne mogu sve stići, šteta što dan ne traje 48 sati.
Koliko često nastupate i birate li koncerte?
Nastupam koliko god me zovu, a s obzirom na to da imam bend od osam ljudi, to su malo veći prostori. No imamo i manju varijantu kao trio. I to nije loše, u pravom prostoru, intimno, krasno.
Kako provodite slobodno vrijeme, što najviše cijenite u svom privatnom životu?
Upravo sam rekla da mi je dan prekratak, nemam slobodnog vremena, čak sam i bridž na neko vrijeme prekinula. No nađem vremena za posjet azilu gdje je je moj Iggy, stari staford koji se veseli kad dođem. Nađem vremena da skupljam i šaljem donacije ljudima koji nesebično spašavaju zlostavljane životinje i brinu se o njima. To su sve ljudi s velikim srcem i obožavam ih.
Kako napreduje knjiga koju pišete o svom životu – hoće li ona obuhvatiti samo vašu glazbenu karijeru ili i privatnu sferu?
Pišem biografiju pomalo, čekam više slobodnog vremena… Pisat ću možda čak više o privatnom životu nego o karijeri, zapravo o svojim razmišljanjima. Karijera se dogodila i to je lijepo, ali provesti život s karijerom na leđima i ostati normalan, znati uživati u običnim malim stvarima i biti sretan, e to nije uspjelo svakome. Mislim da sam ja ta sretnica!