Kolumna

'Mnogo je židovskih priča, mnogo je svjedočanstava o Holokaustu i sve te priče nikad neće biti objavljene'

Foto: Pixsell, promo
Foto: Pixsell, promo
Foto: Pixsell, promo
15.02.2022.
u 23:00
Ovu grafičku novelu, ili crtani roman, trebali biste pročitati i ako niste dosad čitali stripove. Irmina će biti odličan početak. Vrlo nježna i ubojita knjiga pripovijeda o postepenom potonuću u nacionalsocijalizam jedne dobre i drage osobe, autoričine bake. Ne bojte se, ništa tuđe ni ubojito ne vreba iz ove knjige. U njoj je sigurno netko tko vam je blizak.
Pogledaj originalni članak

Geoffrey Kabat: Slava Flesch - Život i riječi jedne hrvatske Židovke, Profil, Zagreb 2021.  - Slava Flesch bila je Siščanka, iz dobrostojeće trgovačke obitelji, koja je s mužom i djecom u travnju 1941. posljednjim Orijent ekspresom pobjegla pred Holokaustom. Ustaše su već preuzimale vlast kada su Fleschovi, s nešto zlata po džepovima i malo dolara na američkom računu, krenuli da preko Ankare, Bagdada, Basre, Karačija i Capetowna, krećući se nemogućim rutama, stignu u New York. Na tom su putu imali sreće, koja je iznevjerila tisuće i stotine tisuća europskih Židova, koji su u to vrijeme pokušavali pobjeći od sudbine koju su im namijenili Adolf Hitler i njegovi saveznici.

Slava i njezin muž Emil ubrzo su po dolasku slobodi i sigurnosti Sjedinjenih Američkih država žrtvovali jednoga svog sina. Poginuo je u ratu, boreći se s Japancima. Tim je događajem zasnovan njihov novi život, u drugome i drukčijem svijetu. U Holokaustu je do kraja bio opustošen njihov prethodni svijet, a njih dvoje su, pogotovu Slava, živjeli od pamćenja i od sjećanja. U njihovoj svijesti postojalo je sve čega više nije bilo, u njima je živio jedan mrtvi, umoreni svijet.

Geoffrey Kabat dječak je iz njihova susjedstva na sjevernom Manhattanu. Sretao ih je i pozdravljao na stubištu. Poslije je završio medicinu i postao epidemiolog karcinoma, te doktorirao na slavenskim jezicima i književnostima na Sveučilištu Columbia, i objavio knjigu o Dostojevskom. Kada se nakon godina i godina ponovo našao u starom kvartu, i kada ih je ponovo sreo, Slavi je bilo 79, Emilu 94. Počinje ih posjećivati i snimati njihove životne priče, onako kako ih Slava pripovijeda. Knjiga koju je tada Geoffrey zamislio do danas nije našla svoga američkog izdavača. Mnogo je židovskih priča, mnogo je svjedočanstava o Holokaustu i s margina Holokausta, i sve te priče nikad neće biti objavljene. Osim toga, priča Slave Flesch i njezina Emila ipak se mnogo, mnogo više tiče Hrvata i Hrvatske, a onda i cijele bivše Jugoslavije, nego što bi se mogla ticati Amerikanaca i Amerike.

Slava Flesch već trideset godina je mrtva. Emila je tri godina nadživjela. I možda od njihove priče ne bi ostalo ništa da Ivo Goldstein nekako nije došao do Kabatovog rukopisa, da ga nije preveo, uredio i opremio pratećim napomenama i fusnotama. Krajem prosinca 2021. knjiga je objavljena u suizdanju zagrebačkog Profila i Židovske vjerske zajednice Bet Izrael. Slava priča o svojoj i Emilovoj obitelji, o tome da je pred Bogom kriva što je u Sisku ostavila osamdesetčetverogodišnju svekrvu, umjesto da je vodi u Ameriku. "Do kraja ću biti užasno u strahu da će me moj Gospodar zbog toga kazniti. Zbog njezine sudbine moja savjest nije čista." Pripovijeda Slava o izdaji svojih susjeda Hrvata katolika, ali i o prijateljici koja je svo vrijeme rata u Sisku čuvala i sačuvala obiteljsku zlatninu Fleschovih. Pripovijeda o obitelji, obiteljskim vezama, luckastim rođacima, junačnim precima. Njezina knjiga mogla bi vam biti zanimljiva ne samo kao jedno židovsko iskustvo iz Hrvatske, nego i kao jedno sasvim privatno hrvatsko obiteljsko iskustvo. U obiteljskim anegdotama ove snažne i vrlo duhovite žene prepoznaje se jedan hrvatski građanski svijet, prepoznaju se mnoge naše obiteljske priče.

Volim Slavinu religioznost. Ona se sažima u dvije rečenice ove knjige: "Bog nas treba koliko i mi njega. Da Ga ne obožavamo, On ne bi bio ništa." Tojest, da ispravim prevoditelja: "Da Ga ne obožavamo, On bi bio ništa."

Biblija - Prije nekoliko dana u Ljevakoj knjižari jedan bi dječarac kupio Bibliju. Ne zna ni koje izdanje, ni čiji prijevod. Gledam ga, i mislim se: a što će tebi, sine, Biblija? Ako je za religijske potrebe, za to ti je ovamknjiga suvišna. Dovoljni su molitvenik
i katekizam. Civilu Biblija treba iz dvamrazloga. U njoj stanuje materinji jezik. U njoj stanuju naše priče. Ako kupujete Bibliju, savjetovao bih vam da odmah kupite dvije. Takozvanu Zagrebačku Bibliju, pod uredništvom Jure Kaštelana i Bonaventure
Dude, koju možete naći u izdanju Kršćanske sadašnjosti. U svakom pogledu ona je najpouzdanija. I Sveto pismo staroga i
novog zavjeta, u prijevodu Đure Daničića i Vuka Stefanovića Karadžića. Njihova je Biblija možda i najljepša jezična tvorevina
u hrvatskom i u bratskim i sestrinskim jezicima.

Barbara Yelin: Irmina (VBZ) - Ovu grafičku novelu, ili crtani roman, trebali biste pročitati i ako niste dosad čitali stripove. Irmina će biti odličan početak. Vrlo nježna i ubojita knjiga pripovijeda o postepenom potonuću u nacionalsocijalizam jedne dobre i drage osobe, autoričine bake. Ne bojte se, ništa tuđe ni ubojito ne vreba iz ove knjige. U njoj je sigurno netko tko vam je blizak.

VIDEO: Pogledajte tko je nominiran u kategoriji Radijska osoba godine za Večernjakovu ružu

JUNAK NAŠEG DOBA

Božićna priča Miljenka Jergovića: Hladni trbuh sestre Katarine

Tako je nastupio i badnji dan. Otac je, kao i svakoga dana, od ranog jutra bio u kovačnici. Kovao je i nalijevao se rakijom. Turao pijanu glavu u oganj, godinama smo vjerovali da će ona rakija iz njega planuti, ali nije planjivala, koliko god bi se vatri približio. Žena je redila po kući, da nam bude lijepo za Božić, kokoš joj se vrzmala oko nogu, nas trojica smo nekoliko puta išli do rudnika i od rudnika, Franjo je oko podne stigao iz Travnika

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 4

VI
@viktor2212emil@
08:32 16.02.2022.

Da, mnogo je židovskih priča, mnogo je svjedočanstava o Holokaustu. Te priče nikada neće biti sve objavljene, ali je činjenica da je veći broj tih priča objavljen. Ali treba podsjetiti također da je mnogo hrvatskih priča, mnogo je svjedočanstava o strašnim zločinima i genocidu učinjenom nad Hrvatima. Te priče nikada neće biti sve objavljene ali je činjenica da je do sada vrlo mali broj tih priča objavljen.

SK
Skviki3
07:56 16.02.2022.

Da, puno priča ima u svakom narodu, no ima i puno istina i poluistina. Rana ima u svukud, a nanijeli su ih i razni pripadnici raznih naroda. Čudi me da se niko ne osvrće na patnje onih čije su patnje pometene pod tepih.