U novim nastavcima humoristične serije “Lud, zbunjen, normalan” koji se odnedavno emitiraju na Novoj TV, gledatelji imaju prilike bolje upoznati Džebru – Damirova sina, Farukova unuka i Izetova praunuka. Lik mladog Džebre tumači glumac Tarik Džinić (24) kojem je to prva veća uloga nakon što je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. U novim nastavcima, Džebra ima 18 godina i upisuje fakultet. U skladu sa zanimanjem koje je izabrao, Džebra je energičan i poslovan, ali istodobno i sklon sitnim prijevarama, čime najbolje dokazuje da dolazi iz loze Fazlinovića.
Na Novoj TV upravo gledamo nove nastavke serije “Lud zbunjen normalan” u kojoj igrate Džebru. Kako je izgledalo samo snimanje, pogotovo lani kada je počela pandemija koronavirusa?
To snimanje je teško prepričati. Glumci će možda bolje znati o čemu govorim. To je vjerojatno jedan od rijetkih setova na kojem istinski veliki i talentirani ljudi tako uspješno surađuju s tom količinom dobre i produktivne energije. Zato je to snimanje jedno malo čudo. A čuda je teško objasniti. Veselje.
Zanimljivo je da vam je prva uloga bila uloga mladog Izeta u “Konaku kod Hilmije”. Za tu je ulogu zaslužan vaš profesor s Akademije, koji je i redatelj serije?
Jest, Elmir Jukić Juka odabrao me sam. Gledao me u nekim ispitnim predstavama na Akademiji, predavao mi je, bio je upućen u moj rad. Nakon jednog sata pitao me znam li njemački. Sve ostalo je povijest.
Jeste li kao klinac i sami bili fan serije i poput drugih fanova citirali Izetove replike?
Naravno. Zar je bilo klinaca koji to nisu gledali?
Kako je izgledalo snimanje s legendarnim Mustafom Nadarevićem? Koji je najbolji savjet koji vam je dao?
On se prema meni doslovno ophodio kao da sam mu unuk, takav je bio naš odnos. Osjećao sam i osjećam golemo poštovanje prema njemu jer je on veliki profesionalac, ali imao je razumijevanja za mnoge stvari u tim godinama. To je rijetkost. Sjećam se jednog dana kada smo snimali mnogo scena, bio je to svima neki zamoran dan. U jednoj sceni zaboravio sam tekst; ponovo smo je snimali i ja sam ponovno zaboravio tekst. Ali, Mustafa je znao da sam inače dolazio spreman na set i zamolio je redatelja da nam da minutu da ponovimo, kazao je da i njemu treba malo vremena. Rekao mi je da je i on umoran, mislim da je to namjerno napravio da mene opusti. Što se tiče savjeta, najradije se sjetim priče o ulozi u jednom velikom i poznatom filmu koju je odbio. Tom se ulogom poslije proslavio glumac koji ju je igrao umjesto njega, a Mustafa se nikada nije pokajao zbog toga. Pouka je da ne smijem žaliti za stvarima koje su prošle. Sve se događa s razlogom i ne znamo što nas čeka poslije.
Pamtite li posljednji susret i snimanje s Mustafom?
Bilo je to početkom ožujka 2020., prokleti virus već je počeo uzimati maha, prekinuli smo snimanje i planirali da stanka traje nekoliko tjedana, da vidimo kako će se razvijati situacija. Nismo se nakon toga vidjeli uživo. Zadnji trenutak mi je u lijepom sjećanju, možda je tako i bolje.
Kakav ste odnos imali s Moamerom Kasumovićem koji glumi Damira? Kakav je on privatno?
On mi je najbolji prijatelj od glumaca na setu. Važan je jer mi je na neki način približio Muju kojeg sam promatrao s čuđenjem i fascinacijom. Oni su bili prijatelji i suradnici više od deset godina i ja sam tu došao prilično kasno. Nakon par mjeseci činilo mi se da smo svi dugogodišnji prijatelji. Muki je baš dobra osoba. Mislim da smo i jako dobro radili zajedno, često smo se smijali istim stvarima i razmišljali o scenama na isti način. Izuzetno vješto vlada komedijom situacije.
Nalazite li sličnosti s Džebricom i obitelji Fazlinović?
Prošle godine dobio sam isto pitanje pa sam rekao da svi ponekad imamo fazlinovićevske trenutke, pa su me poslije kod kuće svi čudno pogledali, tako da to sada neću ponoviti.
Odrasli ste u Gračanici, kako je izgledalo vaše djetinjstvo i kako ste zavoljeli glumu?
Djetinjstvo mi je bilo lijepo, bezbrižno. Glumu sam zavolio u osnovnoj školi, učiteljica je prva koja je otkrila da ima nešto u meni. Vjerojatno nije pogriješila. Ali nećemo joj sad stvarati pritisak i ako jest.
Kako je izgledalo školovanje na ASU u Sarajevu? Tamo studira i dosta glumaca iz Hrvatske i drugih susjednih zemalja.
Sad je već poprilično jasno da sarajevska akademija stvara odlične glumce i glumice. Ima nas na raznim stranama svijeta. Šaroliko talentirani ljudi. Vidim da se dobro snalaze studenti iz Hrvatske koji su studirali u Sarajevu. Neki su među najpoznatijima iz mlađe generacije, za njih se čulo. Baš mi je jedan kolega ovih dana rekao da je četvero ili petero sarajevskih studenata proteklih godina nominirano za nagradu vašeg lista. Ugodno je kad čovjek čuje takve stvari.
Jesu li vas počeli prepoznavati na ulici nakon snimanja LZN-a, prilaze li vam fanovi i što kažu?
Stalno, već se navikavam na to. Gotovo svi su ugodni i dobronamjerni, slikaju se i pitaju me nešto što ih zanima. Vidim da se ljudima ozare lica kad me vide. To je dobar znak, nisam to očekivao.
Prilaze li vam sad više i djevojke?
Evo, upravo mi prilazi jedna. Moramo pauzirati intervju.
Jeste li zauzeti?
Nisam. Prija mi još to. Vidjet ćemo dokad će potrajati.
Tko su vam glumački uzori te kakve filmove najviše volite gledati?
Dug bi bio popis. Uz Mujicu Nadarevića tu su i Emir Hadžihafizbegović, Ivo Gregurević, Sergej Trifunović... Stranih glumaca koje cijenim ima mnogo. Phillip Seymour Hoffman, Dustin Hoffman, Juliette Binoche, Meryl Streep, volim filmove Woodyja Allena, redatelja Paula Thomasa Andersona...
Kakvi ste privatno?
Ma za poželjeti. Osiromašen je tko me ne poznaje. Programiran sam tako da mi ne treba mnogo da budem veseo. Ne volim baš tugovati.
Čime se bavite u slobodno vrijeme, imate li hobije?
Skrolam po Instagramu.
Kako je na vas utjecala pandemija koronavirusa? Pridržavate li se svih mjera?
Otišlo je mnogo dragih ljudi, otežan je kontakt među ljudima što je izuzetno važno. S druge strane, meni je prijala. Iskoristio sam vrijeme da stanem i shvatim što je bitno u životu, a što su gluposti.
Kakvi su vam daljnji planovi nakon LZN-a? Možemo li najaviti nove projekte?
Radim reklamu za jednu veliku firmu. U Kamernom teatru 55 igram u predstavi “Tri sestre” redatelja Pjera Žalice. Radio sam na kratkom filmu „Radio Freedom“, čiju režiju potpisuju Ismar Vejzović i Bafl Sarhang. Film sada ima festivalski život, radnja je povezana s opsadom Sarajeva. Prvi debi na dugometražnom filmu očekujem ove ili iduće godine. Riječ je o jednoj zanimljivoj epizodnoj ulozi u filmu “Gym” Srđana Vuletića, koji smo trebali snimati prošle godine kada nismo očekivali pandemiju.
VIDEO: Zagrebačku majstoricu transformacije na Instagramu prati 5 milijuna ljudi