'Najteže mi je da me, kao Srbina, danas napadaju suborci, a brane Hasanbegovića koji nije bio u ratu'

Poznati drniški glumac Milivoj Beader poznat je po svojoj iskrenosti i upornosti. Punih 11 godina pokušavao je upisati Akademiju dramskih umjetnosti, dok na kraju nije postao brucoš s 28 godina. Beaderov otac Jovo  io je jedan od najpoznatijih građana srpske nacionalnosti u Drnišu, a početkom rata odbio je poziv Jovana Raškovića da mu se pridruži u balvan revoluciji. Milivoj je za Slobodnu Dalmaciju  istaknuo kako je ponosan što je dragovoljac Domovinskog rata.

– Okupilo nas se nekoliko stotina, uglavnom studenata, toga rujna 1991. u Zagrebu. Bilo nas je više iz miješanih brakova nego čiste krvne slike. Ljudi u Dalmaciji ni dandanas često nemaju pojma koliko je drniških Srba bilo u gardi. Kad sam čuo Ratka Mladića kako poručuje da je Drniš "stoletni srpski grad" i da će u njemu uskoro i ptice "pevati srpski", u meni se, kao i u mnogima, prelomilo. Nije to bila nikakva politika, nego odluka srca – rekao je Beader kojeg su u Kninu tada prozivali kao "veleizdajnika". U intervjuu je priznao da je pucao i na svoje rođake s druge strane.

 – Svaki rat je na ovim prostorima obično i obiteljski, a Beadera je bilo i na neprijateljskoj strani. Čak su neki od tih naših daljnjih rođaka, kako smo naknadno čuli, nakon okupacije opljačkali našu kuću i odnijeli pršute iz konobe u Drnišu. Kad te stvari danas pričam kolegama glumcima u Beogradu, mnogima je neshvatljivo da sam ja, sin Jove, bio hrvatski vojnik: mlađe generacije tamo su, kao i kod nas, potpuno preparirane plošnim tumačenjima ratne povijesti - kazao je Beader dodajući da je u rat krenuo kako bi branio svoj dom.

 – Nisam, poput nekih šarlatana, rat dočekao ni s tamburicom, ni s Yorickovom lubanjom, nego s puškom u ruci. Kao branitelja, najviše me rastužuje što ljudi koji su zajedno sa mnom ratovali danas zbog mojih stavova napadaju mene, a brane Zlatka Hasanbegovića i slične, koji nigdje nisu bili. A Hrvatsku su, i kad je bilo najteže, obranili moji stavovi, dok su oni svoju neviđenu hrabrost dokazivali eventualno slikanjem s ustaškim kapama - iskreno je rekao Beader za Slobodnu Dalmaciju i dodao da ga žalosti što su i skoro 30 godina nakon rata kod nas prisutne nacionalne podjele.

– Mnogi su od onih što su se tobože borili protiv balvana kasnije i sami postavljali plinske boce po hrvatskim cestama, ratujući protiv vlastita suborca Predraga Matića koji je bio zatočenik srbijanskih logora.  Milorad Pupovac nema veze ni s kakvim četništvom i antihrvatstvom ni po svojim političkim stavovima, ni po svojim djelima, ni po svojemu stilu i obrazovanju. Njegovo sustavno sotoniziranje zdesna sindrom je totalitarnih tendencija i ta hajka je isključivo u funkciji profita ciljanih skupina i zamagljivanja brojnih drugih problema koje ova zemlja ima - mišljenja je Beader.