Britanski premijer Boris Johnson nakratko je zastao u odgovoru nakon što ga je novinarka zamolila da nabroji pet žena koje su najviše utjecale na njegov život, najviše ga inspirirale i zbog kojih je danas takva osoba, takav političar, takav premijer. Prve četiri, među kojima je bila i njegova baka, relativno je brzo nabrojio, a zatim je počeo razmišljati naglas.
– Nisam naveo kraljicu pa sigurno mislite da ću nju spomenuti. Ali ne, nije ona ta. Nije ni Margaret Thatcher. U biti mislim da nikad ne biste pogodili, ali Kate Bush na mene je ostavila daleko veći trag od njih dvije pa čak i od, reći ću to makar me zadavila, moje supruge – naveo je u intervjuu koji je za časopis Grazie dao prije dvije godine u povodu Dana žena. Nekome uzor, nekome totalna nepoznanica. Za slavnu britansku pjevačicu, kantautoricu i producenticu mnogi, čast iznimkama, koji su rođeni od kraja osamdesetih naovamo nisu vjerojatno nisu ni čuli, a i ako jesu, teško da bi mogli nabrojiti više od jedne ili dvije njezine pjesme. Odnosno, da se ispravimo, vjerojatno za nju nisu bili čuli sve do 27. svibnja ove godine. Što se tada dogodilo? Na Netflixu, najgledanijoj streaming platformi na svijetu, izašla je četvrta sezona serije “Stranger Things”, jedne od najpopularnijih u proteklih nekoliko godina.
Ne želeći otkriti previše, reći ćemo tek da se u nekoliko prijelomnih scena u različitim epizodama kao glazbena podloga koristi pjesma “Running Up That Hill”, koju je sada već davne 1985. godine snimila, pogađate, Kate Bush. Samo dan nakon izlaska nove sezone “Stranger Things” broj streamova pjesme na različitim platformama skočio je za 8700% u svijetu i 9900% u SAD-u. Nije neobično da hit-serije i filmovi često kroje i nove trendove u glazbenoj ili modnoj industriji, pa tako neki od njih mogu osigurati povratak starih uspješnica, ali “Running Up That Hill” porušio je apsolutno sve rekorde jer je zasjeo na prvo mjesto Billboardove top-ljestvice nekoliko dana kasnije. Pjesma je bila hit i kada je tek izašla, ali ne ovoliki, jer tada je dogurala do trećeg mjesta.
Kate Bush žarila je i palila jednom od najspecifičnijih boja glasa u glazbenoj industriji u vrijeme vladavine Duran Durana, Erasurea, Kim Wilde i Eurythmicsa, tamo negdje od kraja sedamdesetih pa tijekom osamdesetih godina. Ali za razliku od svih ovih nabrojenih, a i mnogih drugih zvijezda tog doba, oduvijek se klonila medija. Ne bi se reklo da ih je prezirala, ali jednostavno od početka nije voljela davati intervjue ili istupati na bilo koji način u javnost, barem ne više od onoga koliko je bilo potrebno. I nisu u pitanju bili samo mediji, i javni nastupi bili su joj jako naporni te se na njima toliko trošila da je u 40 godina održala samo dvije turneje. Prvu je odradila 1979. kad joj je bila 21 godina. Za drugu su fanovi trebali čekati gotovo nevjerojatnih 35 godina, jer drugu seriju live nastupa, ako ne računamo nekoliko pojavljivanja na dobrotvornim koncertima raznih izvođača, održala je 2014. u Londonu.
Odbijanje kompromisa ono je što će obilježiti karijeru Kate Bush. Premda je njezina glazba često bila neortodoksna, njezin uspjeh zapravo nije teško objasniti. Počela je pisati pjesme s 11, a kad je sa 16 potpisala ugovor za diskografsku kuću EMI, imala je više od stotinu svojih pjesama. Premda prvi singl nije izdala pune dvije godine, neumorno je usavršavala svoj talent, uključujući i rad s koreografom od kojega je Bowie učio pantomimu za svoj alter-ego, Ziggyja Stardusta. Njezini plesni pokreti postat će neizostavan element nastupa uživo i brojnih glazbenih spotova. Ali, da se vratimo još malo na početak. Rođena je 30. srpnja 1958. godine u Kentu, obitelj je pripadala višoj srednjoj klasi, otac Robert bio je liječnik, majka Hannah medicinska sestra. S dva starija brata odrasla je u farmerskoj kući staroj 350 godina, a doslovce svi u obitelji bili su nadareni za neku vrstu umjetnosti. Tata joj je svirao klavir, majka plesala tradicionalne irske plesove, jedan brat izrađivao je i uštimavao glazbene instrumente, drugi pisao pjesme i fotografirao. Ne čudi stoga da je i ona pokupila ponešto od svakog – sama je, uz minimalnu intervenciju roditelja, već s 11 godina naučila svirati klavir, ali i orgulje koje je obitelj držala u štali iza kuće. Osim toga, pohađala je glazbenu školu u kojoj je učila violinu, a kao što smo već spomenuli, sama je počela skladati i pisati s pjesme još i prije nego je ušla u pubertet.
Uz glazbu velika joj je ljubav bio i karate koji je trenirala, a stekla je i nadimak “Ee-ee” zbog cike koju je proizvodila tijekom vježbanja. I dok na prvu može djelovati kao čudo od djeteta, i sama je priznala da ju škola nikada nije zanimala te da je na silu učila tek toliko koliko je bilo dovoljno da prođe razred. Umjesto zadaća pisala je pjesme, a roditelji joj nisu bili strogi po tom pitanju, nego su je i podržavali pa su tako nedugo nakon što je krenula u srednju školu skupili novac i platili snimanje demovrpce na kojoj je bilo 50 pjesama. Kasetu su odnijeli u nekoliko diskografskih kuća nadajući se da će netko prepoznati njezin talent i pristati snimiti pravi album, ali svi su ih redom odbili. Međutim, ispalo je da je ono što je bilo loše glazbenim kućama bilo dobro Davidu Gilmouru, vokalistu i gitaristu, a kasnije i vođi legendarnih Pink Floyda.
– Za Kate sam čuo slučajno, preko svog prijatelja Rickyja Hoppera koji je poznavao njezina brata. Ricky je jedan dan došao do mene u stan i rekao mi da ima kazetu s demosnimkama 15-godišnje djevojke. Praktički me natjerao da je poslušam i nakon nekoliko pjesama rekao sam da se slažem s njim. Međutim, istovremeno je bio i problem i prednost to što je cura imala jako neobičan vokal i zvuk, a znao sam da to glavonje u diskografskim studijima neće prepoznati. Uzeo sam kasetu i otišao u London do producenta i prijatelja Andrewa Powella. U njegovu studiju zajedno smo odabrali tri pjesme, jednu sporu, jednu umjerenog tempa i jednu pomalo neobičnu i zatim smo ih producirali i obradili do razine za koju smo smatrali da može proći kod diskografa. Jako im se svidjela “The Man With Child in His Eyes” i tako smo uspjeli Kate srediti ugovor – prepričavao je Gilmour u nekoliko navrata kako je započela suradnja, a potom i prijateljstvo između njega i djevojke koja će postati svjetska pop-ikona.
– Ne mislim da meni mora zahvaljivati za išta, toliko je talentirana da bi je, da nisam ja, sasvim sigurno otkrio netko drugi, samo bi to možda potrajalo još koju godinu dulje – tvrdi vođa Pink Floyda koji je s Kate Bush surađivao u više navrata. Međutim, iako on svoju ulogu u njezinu uspjehu ne želi isticati, činjenica je da je upravo Gilmour odsvirao maestralnu solo dionicu na outru jednog od njezinih najvećih hitova “Wuthering Heights”, što je donijelo dodatni publicitet mladoj glazbenici. Imala je doduše Kate Bush i neku vrstu sreće, odnosno dobrog tajminga, kada se u obzir uzme kontekst glazbenih zbivanja u Velikoj Britaniji u to vrijeme. Bilo je to doba u kojem je već došlo do zasićenja punkom pa je Kate te 1978. predstavljala pravo osvježenje za glazbeni svijet. Došla je niotkuda, zvučala je kao nitko prije, a u zaigranosti njezina rada mogla se prepoznati esencija britanske ekscentričnosti, što je itekako rezoniralo među brojnim Englezima. Za razliku od punka, ona nije bila reakcija ili kritika, već iznenađujuće nepredvidiv primjer artističke nesputanosti. Prva dva albuma, “The Kick Inside” i “Lionheart”, oba izdana 1978. godine, bila su joj prožeta romantiziranom verzijom života britanske srednje klase, uz dozu suptilne seksualnosti koje se ne bi postidjele ni nimfice Humberta Humberta. I jedan i drugi vrvjeli su tematikom od koje pop-glazba zazire već desetljećima – bilo je tu subverzivnih bavljenja ubojstvima, incestom i homoseksualnim tendencijama, pa čak i natruha pedofilije, a sve je bilo vješto umotano u ruho nešto tradicionalnijih aranžmana.
Za razliku od većine planetarno popularnih pop-zvijezda, Bush je svoj privatni život uvijek držala za sebe. Njezini intervjui su rijetkost; ona je ono što je željela reći uvijek govorila kroz glazbu, ples, mimiku, bez velike pompe. Nije dozvolila kategoriziranje ni etiketiranje svoje glazbe ni pojave – pridjev “seksi” za nju nipošto ne znači ono što bi fanovi danas popularnih pop-zvijezda mislili da znači. Iako je ona od svog seksepila na neki način bježala, nikako se ne može poreći činjenica da je upravo i on bio razlog zbog kojeg su ju neki odlučili slušati. Kako je to dobro opisao jedan glazbeni kritičar, iako su došli zbog nečeg drugog, ostali su zbog glazbe.
”Potpisnik ovih redaka tog svibnja 1979. još nije napunio trinaestu, a Kate Bush dvadeset i prvu godinu života. Iz toga doba potječe i jedna naslovnica magazina Džuboks s impresivnim poprsjem Kate Bush kojeg se mlada kantautorica, navodno, sramila, a isti potpisnik njime bio očaran. Možda je zbog tog poprsja i krenuo nešto poslušati od Kate Bush koja će tijekom 80-ih postati te do danas zadržati aureolu najutjecajnije britanske kantautorice i pjevačice”, pisao je svojedobno taj kritičar. A u travnju i svibnju 1979. Kate Bush odradila je svoju prvu i, ispostavit će se, jedinu koncertnu turneju u čak tri i pol desetljeća. I ta turneja nije bila predugačka, potrajala je samo šest tjedana, a iako nikad točno nije otkrila zbog čega je odustala od takve vrste nastupanja uživo, rekla je kako joj je sve to skupa bilo iznimno iscrpljujuće. Naime, Kate je i pjevala i plesala i izvodila pantomimu i različite vrste akrobacija i praktički sama radila koreografiju za cijeli nastup, zbog čega je na to počela gledati kao na posao – posao koji je morala na silu odrađivati. Sigurno nije pomoglo ni to što se na turneji dogodila i nesretna smrt tehničara koji je radio na produkciji koncerta, a faktor je zasigurno bio i njezin strah od letenja avionima. Teško se oteti dojmu da je jednostavno htjela biti na miru, živjeti i stvarati privatno te uživati uspjeh u krugu obitelji. Uostalom, koliku je slavu stekla preko noći, dovoljno govori činjenica da je, prema Guardianu, bila najfotografiranija Britanka 1978. godine. Unatoč manjku koncertne promocije, svaki od njezinih deset studijskih albuma završio je u Top 10 na britanskim ljestvicama. Pokazuje to da je unatoč odsustvu s pozornice cijelu karijeru s poduljim stankama između albuma, od kojih je najduža iznosila čak 12 godina, vodila itekako uspješno. Zanimljiva je i činjenica da su je, uz sadašnjeg britanskog premijera, i mnogi slavni glazbenici navodili kao osobu koja im je predstavljala neku vrstu uzora, a među njima su (bili) i Tupac Shakur, Dido, Björk, Alanis Morissette, Lily Allen, Robyn, Sarah McLachLAn, Prince... Pjevač Outkasta, reper Big Boi toliko je bio opsjednut njome da je, prema vlastitom priznanju, proveo mjesec dana u Engleskoj samo kako bi je pronašao i dobio priliku popiti piće s njom. Ipak, među onima kojima je najviše pomogla nalazi se i njezin uzor – Elton John. Ona nikad nije skrivala da je pronalazila inspiraciju u njegovim pjesmama, a sam Elton je u više navrata, jednom čak i kroz suze, rekao da mu je njezina pjesma “Don’t Give Up” doslovno spasila život.
– Bio sam duboko zagrizao u kokain i na rubu toga da dignem ruku na sebe, a nekako se dogodilo da sam taman u tim trenucima na radiju čuo “Don’t Give Up” i ta pjesma mi je doslovno vratila nadu i želju za životom – rekao je legendarni glazbenik čiju je pjesmu “Rocket Man” Kate prepjevala. Kao što smo već spomenuli, nakon prve turneje art-pop kraljica i dalje je stvarala i odlučno odbijala bilo kakvu vrstu pretjeranog eksponiranja u javnosti, a odbila je i uloge u nekoliko filmova. Redatelj Nicolas Roeg navodno joj je nudio 10 milijuna dolara za glavnu ulogu u filmu “Castaway”, ali uzalud. Nisu se jednom pojavile, redom uvijek lažne informacije, da će nastupiti na ovom ili onom festivalu, ovom ili onom prilikom, ali to se nije dogodilo sve do kolovoza 2014. godine kada je osvojila pozornicu londonske dvorane Hammersmith Apollo. U nešto više od dva mjeseca održala je 22 koncerta, sve u istoj dvorani. Karte za sve koncerte rasprodane su samo 15 minuta nakon puštanja u prodaju. Kritičari britanskih i američkih dnevnih listova, tabloida, portala i glazbenih magazina doslovce su se natjecali u obasipanju pohvalama trosatnog showa nazvanog “Before The Dawn”, prvenstveno na račun njezina glasa i kretnji, ali i koncepta koncerta sačinjenog od tri zasebna dijela, vizualizacije, tehnike, efekata i scenske raskoši koja je uključivala prikazivanje različitih morskih nemani na pozornici. Trebalo je proći dvije godine da se pojavi live album s tih koncerta, i to samo u audio izdanju. Odmah na početku svakog od njih je zamolila fanove da spuste mobitele i ne snimaju je, što je (većina) i poštovala. Kate se i danas bavi glazbom daleko od očiju javnosti, ali ipak, čak ni ona nije do kraja uspjela ostati imuna na iznenadni ponovni interes koji se za nju pobudio kod starijih, ali još više kod mlađih generacija.
– To je sjajna serija, zapravo sam i mislila da će pjesma zbog nje dobiti dodatnu pažnju. No nisam mogla ni zamisliti da će stvar biti ovakvih razmjera – rekla je nedavno u razgovoru za BBC radio. Inače, jedna od glavnih zvijezda serije, popularna glumica Winona Ryder još je od prve sezone snimanja “Stranger Things” na setove dolazila s majicama na kojima je bila otisnuta Kate Bush te pokušavala “progurati” ideju da se u neku od epizoda ubaci neka od njezinih pjesama.
– Opsjednuta sam njome odmalena, njezina glazba mi je pružala utjehu tijekom školskih dana – kazala je Winona u razgovoru za USA Today te dodala kako je osobno razgovarala s Kate Bush i zahvalila joj što je pristala da se pjesma koristi u seriji. Kate je opet osvojila publiku bez da joj je podilazila, ostala je jednostavno svoja, a iako su njezin put kroz prošle dekade slijedile, više ili manje uspješno, izvođačice poput Björk, PJ Harvey, Tori Amos ili Grimes, do danas se na svjetskoj glazbenoj sceni nije pojavila nijedna koja bi se mogla usporediti s njom.
VIDEO Teški zločini: Ovi celebovi su iza rešetaka zbog zlostavljanja, ubojstva ali i slanja otrova Obami...