Kazališna redateljica Dora Ruždjak Podolski u drugoj epizodi serijala "Planine" gledateljima otkriva ljepote Žumberačkog gorja, a ovu epizodu možete pogledati na platformi HRTi ako ste je propustili ove srijede. U emisiji otkriva što je veže za Samoborsko gorje, a ispričala je i kako joj je na pragu 50. dijagnosticiran karcinom dojke i da je njezin put izlječenju počeo kada je shvatila da je sama sebi proizvela tu bolest. O planinama, kazalištu i dijagnozi s kojom se suočila razgovarali smo s Dorom.
U drugoj sezoni serijala "Planine" vodite nas stazama Žumberka i Samoborskog gorja, je li vas trebalo dugo nagovarati da pristanete sudjelovati u emisiji autorica i scenaristica Nataše Kraljević Kolbas i Maje Tokić?
Maja Tokić je najuvjerljivija osoba kad se radi o "nagovaranju". Nazvala me još prošle jeseni za emisiju uz pitanje – "Planinariš li ti?", ali tada se nije poklopilo puno toga. No, Maja dobro pamti. Sjetila se da sam joj rekla kako imamo vikendicu koju su izgradili moji baka i djed u Samoborskom gorju, i to joj je bilo dovoljno. Nisam se ni snašla, i već sam bila u planinama pod vodstvom Maje i Nataše, dviju krasnih žena s kojima sam se baš sprijateljila, kao i uostalom s ostatkom ekipe koja je stvarala emisiju. Kuriozitet je taj da mi je najteže od svega padalo to što nisam "glavna" već me drugi režiraju, i ponavljanje kadrova mi je bila živa muka, ali sam kao profesionalka shvatila da ne smijem zagorčavati život kolegici redateljici i samu sebe iznenadila kooperativnošću, predanošću i poslušnošću.
Koje su vaše omiljene planinarske rute, imate li svoja omiljena/tajna mjesta u okolici Zagreba i tko vam je najdraži suputnik?
Premda sam daleko od prave planinarke, ipak se može reći da dosta pažnje od rane mladosti posvećujem kretanju u prirodi. Tajna mjesta imam, ali vam ih neću otkrivati jer tada više ne bi bila tajnima, ali volim izazove, nove uspone i nove staze, trenutno sam u Crnoj Gori pa je moje omiljeno mjesto za planinarenje Lovćen. Prekrasan, čudesan. A najdraže mi je hodati sa sestričnom Helenom, prijateljicama Bojanom i Tamarom, kćeri Evom, kolegom Hrvojem Korbarom, i jednom novom osobom koja je postala važnim dijelom mog života.
VEZANI ČLANCI
Vaš povratak prirodi, šumi i planinama dogodio se nakon što vam je dijagnosticiran rak dojke, kako ste se nosili na početku s dijagnozom?
Uvijek sam bila povezana s prirodom, čak i kad bih najviše radila, a jedno vrijeme sam radila sedam dana u tjednu bez prekida i pravog odmora, no čak i tada uspela bih se s kćeri i familijom na Sljeme, pa onda ostatak dana radila. To je loša kombinacija. Nakon što mi je dijagnosticiran rak dojke odlučila sam neke stvari u svome životu promijeniti iz temelja. A s dijagnozom sam se, mogla bih reći, hrabro suočila.
U knjizi "Mit o normalnom" Gabor Mate kaže kako rak i druge bolesti nisu gost kojeg ikada želimo vidjeti i dodaje kako nas pokazivanje mrvice gostoljubivosti prema bolesti može dovesti do mogućnosti da otkrijemo zašto nas je taj gost posjetio i što bi nam mogao reći o našem životu... Jeste li vi imali sličan odnos sa svojom bolesti, je li vam dala neke odgovore i spoznaje?
Veoma točno je to sročio Gabor Mate, uistinu je tako bilo i u mome slučaju. Prihvaćanje bolesti kao dio svojeg puta u kojem, nakon izlječenja, imaš priliku izgraditi novi život u kojem odjedanput shvatiš da si najvažniji na ovome svijetu ti sam. To je jako oslobađajuće, i uistinu, sada živim deset puta kvalitetniji život. Imam više ljubavi za samu sebe, pa samim time i za sve druge oko sebe. I puno se i često smijem.
Samoborsko gorje vam je poznato od djetinjstva, je li i to razlog zašto ste se ovom gorju vratili u potrazi za mirom?
I ne samo ovom gorju, jako volim Učku, Gorski kotar, moj Dubravkin put. Ali Samoborsko gorje je dakako dio mog identiteta i odrastanja.
Dok hodate prirodom, o čemu najviše razmišljate, rađaju li se na planinama i neke zamisli za kazalište?
Hodanje je od starih vremena (sjetimo se filozofa peripatetika) najbolji mogući način za filtriranje misli. Iskreno, ja pola predstave na kojoj radim "pročistim" hodajući. Sve postaje jednostavnije i razriješi se u glavi, a da ne kažem kako vam iz vedra neba padne neka nova ideja na pamet..
U epizodi "Planina" koju smo gledali 23. listopada s vama je bila i Jasminka Poklečki i zajedno ste obišle čarobni Žumberak, a Jasminka kaže kako su planine besplatne i ljekovite, djeluju li i na vas tako?
Ne mogu biti ljekovitije, a pojam besplatnog tek trebam uvesti u svoju rutinu.
GALERIJA Znate li tko je ovo? Pogledajte kako se naša bivša voditeljica mijenjala tijekom godina
Listopad je i mjesec borbe protiv raka dojke, svim ženama koje se sada suočavaju s ovom dijagnozom što biste poručili?
Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke spasio mi je život, jer sam otišla na mamografski pregled točno u prijelomnom trenutku. Ovaj program uistinu je izvrsno osmišljen i trebamo biti ponosni i zahvalni da tako dobro funkcionira – a sve što trebamo jest odazvati se na poziv koji stiže poštom na naše adrese. Ne može biti jednostavnije. Isto tako, gdje god da sam radila mamografski pregled, isključivo sam nailazila na ljubaznost i susretljivost medicinskih djelatnika. Tako da – nema razloga za strah, samo se odazovite i redovito se pregledavajte.
Sada ste u Crnoj Gori, kakvu predstavu pripremate tamo i kakvi su još poslovni planovi na vašem popisu u skoroj budućnosti?
Trenutačno radim na predstavi "Slučaj virdžina". Virdžine su žene koje su zbog raznih razloga postale rodni muškarci. Ovaj fenomen javlja se na području Crne Gore, Albanije, Kosova i Metohije, Sjeverne Makedonije i južne Srbije, a prema nekim teorijama i na području Dalmatinske zagore. Posljednja crnogorska virdžina Stana Cerović preminula je 2016. Izuzetno kompleksna tema, ali veoma inspirativna i poticajna. Nakon premijere mali odmor s mojim divnim studentima glume na Akademiji dramske umjetnosti, a potom me čeka "Ženidba" u Kerempuhu.