Sitni hrvatski kriminalci, pogranični policajac iz BiH, neuspjela pljačka i islamski teroristi glavni su sastojci prvog dugometražnog filma "Divljaci" mladog hrvatskog redatelja Karlovčanina Darija Lonjka, koji u kina stiže u lipnju. U glavnim ulogama su Alen Liverić, Branko Janković i Borko Perić, a u sporednoj ulozi arapskog terorista je Slavko Sobin, splitski glumac koji je protekle godine imao puno posla. Uz "Divljake" snimio je nekoliko inozemnih projekata, a posebno valja izdvojiti film "97 Minutes", u kojem glavnu ulogu igra Alec Baldwin. To je njegova prva glavna uloga nakon tragedije koja se dogodila na snimanju filma "Rust".
Ove godine gledat ćemo vas u novom filmu Darija Lonjka "Divljaci". Čini se da nakon "Generala" ponovno igrate Arapina? Kakva je vaša uloga?
Ha ha, neslavni Generalov Arapin i scena s konjima devama. Tako je, opet igram Arapina, i to zapravo četvrti put, jer sam ga dva puta igrao i u predstavama Kazališta Moruzgva – "Otpisane" i "Majstori". Što ću, takva mi je faca. U "Divljacima" je riječ o hladnokrvnom manijaku i ekstremistu. Imao sam fantastičnog mentora za jezik Taufiqa, ne vjerujem da je rezultat lingvistički savršen jer arapski nije jednostavan jezik, a scene su nabrijane akcijom tako da je teško bilo u svakom trenutku misliti na svaki glas, ali mislim da sam stvorio uvjerljivu i kompleksnu osobu u kadru. Inače, ponosan sam na ovaj film. To je, čini mi se, prva žanrovska akcijska komedija, drži te od prve do zadnje sekunde, kolege su fenomenalni, što i ne čudi jer je Dario Lonjak, koliko god mlad bio, toliko zreo i originalan redatelj. Nađemo li nekako način da dovučemo publiku na domaći film, mislim da ćemo imati hit.
Jeste li nakon ove dvije uloge već naučili arapski?
Ma kakvi, kad god glumim na nekom stranom jeziku koji ne znam inače, replike uspijevam pamtiti u nekom rasponu od maksimalno deset minuta, kostimi mi budu puni šalabahtera jer između svakog novog "takea" moram baciti oko na rečenice. Doduše, neke osnovne riječi znam. Shvatio sam to nedavno na putovanju u Egipat, da mi bude donekle jasno što mi govore, ali nikad se ne bih usudio probati i odgovoriti na arapskome.
Osim na "Divljacima", ove godine radite na još nekoliko projekata – na seriji "Django" i filmovima "Islanders" i "97 Minutes". Nekoliko riječi o njima?
"Django" je britansko-talijansko-francuska koprodukcija s nekim uistinu velikim imenima u podjeli, remake istoimenog vesterna. Mislim da ta serija ima golem potencijal da postigne velik uspjeh. "Islanders" sam snimao prije sad već nekoliko godina u Hrvatskoj i to je znanstveno-fantastični film. "97 minutes" sam snimao u Engleskoj, ima onaj štih trilera iz devedesetih, gdje je akcija od prve do zadnje minute i svako malo se dogodi neki veliki preokret. Snimao sam još lani i seriju "Everybody loves Diamonds" za Amazon. A u montaži su trenutačno i "Smrt djevojčice sa žigicama" Gorana Kulenovića i "Samo kad se smijem" Vanje Juranić. Zapravo, imao sam baš lijepu i plodnu godinu bez obzira na to što je tu većinom riječ o sporednim ulogama, neka se sam nastavi tako. Imao sam čast upoznati neke od glumaca koji su mi uzori još od odrastanja uz film, a uglavnom sam se sa svima mlatio ili im prijetio i držao ih pred nišanom. Evo, imam jednu želju trenutačno, a to je da nastavim raditi vani, ali da počnem dobivati malo blaže uloge. Da ispričam i nešto lijepo.
Lani ste pobijedili u "Plesu sa zvijezdama" a u popularnom showu Nove TV pojavili ste se i ove godine, kada ste natjecateljima zadali korake. Jeste li nastavili i dalje plesati, trenirate li?
Ne, ne plešem. Ostalo je sve na showu. Nije se prenijelo ni na plesne podije u klubovima jer, eto, dvije godine ih nije bilo, ali nadam se da će se to ove godine ispraviti. Ionako mi je najveća stvar koju sam svladao u "Plesu" vlastiti ego, ta nemoć kad s gotovo 40 učiš nešto novo i onda ti ne ide pa onda ponavljaš kako "ti to ne možeš", a onda se sabereš, isključiš glavu, radiš kao konj i krene.
Prije dvije godine kupili ste kuću na selu. Kako ste se odlučili na taj korak?
Oduvijek sam to htio i, čim sam si financijski to mogao dopustiti, odmah sam to i napravio. Svaki slobodan trenutak ionako provodim u prirodi pa je logično da tamo i živim, a da su izleti u grad kad se zaželim.
Poznato je da volite putovati, kamo biste još voljeli otići?
Pa rekao bih Japan, ako moram izdvojiti neku želju broj 1, ali išao bih kad bih uhvatio bar pola godine slobodno jer to je jednostavno kultura u kojoj želim malo disati i učiti, a ne samo protutnjati turistički. Problem je što sad postoje i neka mjesta na koja se želim vraćati, a uvijek ti nekako bude: "Ajme, je li mi glupo potrošiti odmor na povratak na mjesto na kojem sam već bio?"
Lani ste izdali već treću knjigu za djecu. Kako ste se odlučili na pisanje za djecu i imate li možda ideju i za neki roman za odrasle?
Upravo mi je ovaj tjedan izašla četvrta, "Šapice i pas koji je trčao za srećom". Počeo sam pisati kroz dječje predstave u trenutku kad mi je nedostajalo posla i novca i htio sam si ga sam stvoriti. Ponosan sam na svoje knjige. Mislim da pišem lijepo i pametno. Trebalo mi je neko vrijeme da priznam sebi da sam stvarno dobar pisac knjiga za djecu. Ne znam jesam li kapacitet za roman, ali to ne znači da neću pokušati. Pisanje je zbilja moja druga ljubav, a reakcije su samo vjetar u leđa.
Možete li najaviti i nove projekte i, ono što nas najviše zanima, ima li šanse da vas ponovno vidimo kao Đermana Kurtelu u "Crno-bijelom svijetu"?
Nažalost, mislim da je "CBS" završena priča, i to završena na lijep način, na vrhuncu svoje slave i, koliko god mi svi htjeli reprizirati te uloge i ispričati još priča, šanse su sve manje da će se to i dogoditi. Mene sad čeka snimanje filma "Lucky Man" u Pragu u svibnju i lipnju, uloga koja se može klasificirati kao nešto o čemu sam maštao kad sam upisivao Akademiju.
VIDEO: Jakov Sedlar napao ministricu kulture
Taj poznati glumac najbolje da igra babu. Naša glumačka scena nažalost slika je našeg društva gdje su levi preuzeli sve parazitske pozicije u medijima a najbolji primjer je HRT, kulturi, institucijama, udrugama ...