Uz voditeljicu Edinu Pršić (28) iz godine u godinu pratimo CMC festival, a njene glumačke vještine pratimo u televizijskim serijama kao što su "Drugo ime ljubavi" ili pak "Samo ti pričaj". Saša Buneta (51) glumac je uz kojeg su rasle generacije. Malo tko ga ne prepoznaje iz jedne od najgledanijih dječjih emisija ikad u Hrvatskoj - "Žutokljunac". Buneta je nakon "Žutokljunca" imao mnoge kazališne, filmske i TV uspjehe, no baš kao i Edina, nikako se ne može otrgnuti ljubavi prema potpuno drugom mediju - radiju. Zbog toga zajedno, svaki radni dan od 7 do 11 sati, vode "Dobru vibru Laganinija". I dok je Saša na radiju završio potpuno slučajno, Edina je na njemu od fakulteta. A koliko su dobar tim, i sami smo se uvjerili u razgovoru.
Prije nekoliko tjedana proslavili ste Sašinih godinu dana na Laganiniju. Edina, kako vi vidite njegovu prvu godinu, jeste li mu dali pokoji savjet? Saša, je li vam godina prošla 'laganini'?
Edina: Saša se sjajno uklopio u ekipu, što nije ni čudno s obzirom na njegovu osobnost. Osim toga, on ima jako puno utakmica u nogama, dugogodišnje radijsko iskustvo, tako da sam ja posudila koji savjet od njega, a ne obrnuto..
Saša: Mogao bi reći "čovjek se niti ne okrene a godina prođe samo tako". Što sam stariji svjedok sam da godine prolaze sve brže i brže ali ova "Laganini" godina je stvarno prozujala kraj mene. A opet s druge strane toliko sam se udomaćio i pustio korijenje na Laganiniju da imam osjećaj da sam ovdje 100 godina. Znate kako se kaže "u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi.
Kad smo kod savjeta, koji vam je najbolji savjet koji vam je netko dao, vezano uz karijeru, radijsku ili općenito?
Edina: Bilo ih je dosta, ali evo možda bih izdvojila onaj o važnosti pripreme i da uživam u tome što radim, jer onda se sve nekako posloži. Privilegija je raditi ono što voliš, a to ponekad zaboravljamo.
Saša: Kad bih nabrajao ljude od kojih sam učio i slušao njihove savjete, lista bi bila podugačka. Iako su savjeti kolega tj. ljudi iz profesije neprocjenjivi, sklon sam osluškivanju reakcija tj komentara "običnih" ljudi, slušatelja. Oni radio slušaju drugačijim uhom. Slušaju ga upravo onako kako bi mi i trebali zvučati, jer uostalom mi smo tu radi njih. Edina mi je pravo osvježenje, daje mi tu neku "svježu, mladu krv" koja me pokreće. Jako sam sretan što mi je Edina ušla u život. Ona je prvenstveno divna osoba, a o njenom talentu više nisu potrebne riječi.
Što mislite, kakav radijski voditelj treba biti, koje osobine mora imati?
Edina: Pa rekla bih komunikativnost, snalažljivost, otvorenost, sposobnost improvizacije. Treba biti svoj. To što nudiš nekome se može svidjeti, a i ne mora, ali to je onda stvar osobnog ukusa, nema nikakve veze s tobom.
Saša: Ne znam vam odgovoriti na pitanje "kakav radijski voditelj treba biti?". Mogu vam jedino reći kakvim radijskim voditeljem želim biti. Prirodan, spontan, ne sramiti se niti jedne svoje mane, dapače, pokazati slušatelju da smo svi "krvavi pod kožom" i da se svaki slušatelj može poistovjetiti s onim što ja izgovorim u eteru. Mislim da je prošlo vrijeme hladnog spikerskog glasa savršene dikcije.
Kada se u vama rodila ljubav prema radiju?
Edina: Uvijek sam imala pretpostavku da radijski voditelji imaju zanimljiv, dinamičan posao, okruženi glazbom, kreativom.. Na zadnjoj godini fakulteta prijavila sam se na audiciju na Laganiniju i tako je zapravo sve krenulo. Ljubav je svakim danom bila sve veća, radio se zaista vrlo lako uvuče pod kožu. Možda najljepše od svega je odnos sa slušateljima, kad se jave, kad zovu, kad daju do znanja da nas slušaju i da su s nama. To je predivan osjećaj.
Saša: Sasvim slučajno sam završio na radiju, nije mi to bilo ni na kraj pameti. Davno me je jedan radio pozvao na suradnju, a pošto sam po prirodi vrlo znatiželjan, rekao sam samome sebi "zašto ne?". I nakon kraćeg vremena postao sam definitivno ovisan o eteru.
A gluma? Kakav odnos imate s tom ljubavi?
Edina: Moja prva ljubav. Cijelu osnovnu i srednju školu provela sam u ZKM-u, na raznim radionicama, glumačkim treninzima.. Situacija s covidom usporila je neke stvari na tom planu, ali vidjet ćemo što budućnost nosi.
Saša: E to je druga priča. Ljubav prema glumi se nije rodila, ona mi je nekako bila zadana samim rođenjem. Od prvog razreda osnovne škole tj. prvog javnog nastupa na školskoj priredbi znao sam koji će biti moj životni put.
Edina, vi ste još prošle godine glumili u seriji "Drugo ime ljubavi", ali ste i već godinama voditeljica na CMC festivalu. Rekli ste jednom prilikom kako je TV i radio vaša konstanta, a gluma samo lutrija. Je li se i osjećate tako? Draže vam je raditi kao voditeljica?
Posao voditeljice moj je stalan posao, tamo sam svaki dan od ponedjeljka do petka. Glumačke audicije se mogu dogoditi i ne moraju, zato sam rekla da je to lutrija jer zaista jest. Stvari se moraju poklopiti da prođeš neki casting i dobiješ ulogu, i to najčešće ne ovisi o tebi.
Koje su najveće razlike između vođenja televizijske emisije ili one radijske? Osim, naravno, one očite da se vizualno ne vidite.
Edina: Radio je puno intimniji medij, puno više dajemo sebe, svog privatnog života. Ne možeš tako lako sakriti tremu, eventualnu nesigurnost, pogrešku. S druge strane, na televiziji moraš paziti na sve – od najava koje moraju biti točne i precizne, od mimike lica, frizure, šminke, odjeće...
Saša, vaša glumačka karijera krenula je još krajem 90-ih. Filmovi, serije, kazališta, svega po malo.. Brojni vas prepoznaju po tim ulogama. Je li vam draže biti pred kamerom ili mikrofonom?
Ne bih to dijelio. Nekako sam sve svoje ljubavi i strasti sveo pod isti nazivnik. I radijski posao smatram jedim dijelom svog glumačkog poziva.
Rođeni ste Riječanin i uvijek tvrdite, kao i svi zapravo, kako je Rijeka posebna. Po čemu?
Što da??? hahaha Pa ne znam koji je razlog tome. Možda povijest kroz koju smo bili pod stotinama zastava, možda zbog toga što se u rijeci oduvijek govorilo na više jezika, možda zbog geo položaja, lučkog grada i velikog broja različitih nacionalnosti. Možda nas je raznolikost sve ubacila u neku centrifugu, resetirala, i učinila nas "open minded".
Rekli ste jednom prilikom kako biste se rado opet popeli u Zajcu na pozornicu, ali vas nitko ne zove. Ni vas ni primjerice Kseniju Pajić, Lelu Margitić.. Što mislite zašto je tomu tako?
Trenutačni razlog je sigurno financijske prirode. Nažalost kazališta si ne mogu priuštiti plaćati gostujuće glumce ako već imaju svoj ansambl. ali ima nešto i u onome "nitko nije prorok u svom selu". To me doista rastužuje, ali eto, očito tako mora biti.
Neki radijski voditelji kažu kako je radio najzahtjevniji medij jer je najteže zapravo privući pažnju 'samo' glasom u kojemu se treba čuti emocija voditelja. Što vi mislite o tome?
Edina: Definitivno, ali baš je u tome i ljepota. Čak ne bih rekla da je glas ovdje presudan, naravno treba biti do neke mjere ugodan, ali bitno je ono što imaš za reći. Bitna je priča, bitan je način na koji si to rekao, tvoja neka perspektiva. Uz to, i tvoja osobnost, ono tko ti jesi. Moraš ostaviti dio sebe u eteru, slušatelji to vrlo lako prepoznaju.
Saša: Pa nisam siguran da je glas najbitniji faktor za biti dobar radijski voditelj. Bitniji je sadržaj koji odašiljete u eter. Naravno da je ugodnije slušati lijepi glas, ali ako nemate što pametnog reći onda sve pada u vodu. Bitan je taj balans da budete zanimljivi tj. Provokativan, ali opet ne prijeći granicu pristojnosti. A vjerujte mi da je ta granica vrlo tanka.
Ustajanje u pet nije baš najugodnije. Kako izdržite ostatak dana, kada idete spavati navečer?
Edina: Trudim se leći već oko 22h, ali rijetko mi to uspije i volim navečer pogledati dobar film ili seriju i to me svako jutro košta.. Najčešće onda odspavam sat vremena popodne.
Saša: Već mi je nekako s godinama taj "pekarski" način života ušao u rutinu, ali život mi se zbog toga definitivno skroz promijenio. Nema više odlaska u kino ili na cugu usred tjedna. Kod mene se gasi svjetlo u 22 h pa kako god bilo. I eto već godinama živim po geslom "tko rano rani, cijeli dan je pospan" hehe.
Imate li neku anegdotu iz etera?
Edina: Joj, bilo ih je stvarno puno. Sad mi padaju na pamet one situacije kad ne možemo doći do zraka od smijeha, to se nekoliko puta dogodilo dok su mikrofoni bili uključeni i nadam se da su se barem i naši slušatelji zajedno s nama dobro nasmijali.
Saša: Anegdote iz etera su uglavnom vezane uz to da prasnete u smijeh kad ne trebate. Uvijek je intrigantan taj osjećaj kad znate da morate biti ozbiljni a neka sitnica vas izbaci iz kolosijeka i prasnete u smijeh. Koji put to zna biti simpatično, ali koji put su teme takve da kad ugasite mikrofon najradije bi propali pod zemlju.
Kako se najbolje opuštate nakon napornog poslovnog dana?
Edina: Obožavam provoditi vrijeme u prirodi, u dugim šetnjama. Također, volim dobre serije, veseli me što je izašla najnovija sezona Ozarka pa me to trenutno okupira.
Saša: Imam više načina opuštanja, sve ovisi o raspoloženju. najbolje se resetiram kad sjednem na bicikl i odvezem se izvan Zagreba. Sljeme je isto moja mala oaza na kojem uvijek pronađem mir. A koji put jednostavno spustim rolete, zamračim se i dremuckam gledajući neku seriju na kompjuteru.
'Dobra vibra Laganinija' bila je nominirana za Večernjakovu ružu prošle godine, što vas je oboje iznenadilo. Što mislite, što je u emisiji žiri prepoznao? Jeste li nakon emisije dobili određeni 'boost' da ste na sjajnom putu s emisijom?
Edina: Naravno, ta nominacija nam je dala vjetar u leđa da budemo još bolji i da se još više trudimo i radimo. Što su prepoznali? Hmm, teško mi je nagađati, ali možda tu neku našu energiju, teme koje su pitke, lagane, životne, koje ne umaraju nego opuštaju, a to nam svima treba, naročito u ova pandemijska vremena.
Saša: Definitivno smo svi bili ugodno iznenađeni. iskreno ne znam što je žiri potaknulo da nas nominira, ali godilo nam je. koliko god neki misle da nagrade treba ignorirati, ipak je to neki pokazatelj da ste na dobrom kolosijeku onoga što radite, a ujedno vam da jednu vrstu obaveze da nema opuštanja. Sve u svemu mi se i nadalje preporučujemo za sljedeće nominacije hehehe.
VIDEO>>Pogledajte tko je nominiran u kategoriji Radijska osoba godine za Večernjakovu ružu
Saša i Edina? Nikad čuo.