Zadnjih godina Nick Cave odmaknuo se od tradicionalnog zvuka s pratećim Bad Seedsima i na nekoliko albuma posvećenih smrti sina ponajprije radio s glavnim suradnikom, violinistom i multiinstrumentalistom Warrenom Ellisom, s kojim je snimio i desetak filmskih glazbi. Od albuma "Skeleton Tree" iz 2017., preko "Ghosteena" do "Carnagea", Cave se borio s demonima smrti i bavio Bogom i vlastitim demonima. Iako su "Skeleton Tree" i "Ghosteen" formalno bili grupna ostvarenja s Bad Seedsima, pa je 2018. s njima nastupio i na zagrebačkom festivalu INmusic, samostalna klavirska turneja nakon pandemije i snimljeni komorni nastupi u londonskoj dvorani Alexandra Palace i Operi u Sydneyu čini se da su bili Caveov omiljen format nastupa pred publikom. Smrt i božansko uvijek je bilo u temelju rada Nicka Cave, ali ga je smrt sina Arthura, koji je 2015. pao s litice pokraj Brightona, gdje je godinama živio, dodatno gurnula u mantru o onostranom ili s "onoga svijeta", što je do krajnjih granica dovedeno albumom "Ghosteen".
Pet godina proteklo je od zadnjeg Caveova albuma s The Bad Seedsima, a dvije od posljednjeg zagrebačkog nastupa. Stoga su novi singl "Wild God" i najava istoimenog albuma i turneje s koncertom u Areni Zagreb 15. listopada 2024. stigli kao mana s neba poklonicima koji ionako hodočaste na Caveove nastupe. Povratak bendovskom formatu svirke ujedno je i povratak konceptu koncerata iz sezone 2017./2018,, kad sam ga nakon arena u Beogradu i Ljubljani gledao i na zagrebačkom Jarunu. Odiseja Caveovih dolazaka u Zagreb prilično je iscrpna i zanimljiva. Cave je u Zagreb dolazio šest puta – 1997., 2005., 2008., 2011. i 2018., 202., ali je održao ukupno osam koncerata, jer je na prva dva dolaska u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog svirao po dvije večeri zaredom.
Ujedno, činjenica da je Darko Putak organizirao Caveove koncerte u Lisinskome 2005. dovela me je nekoliko puta u neformalnu blizinu Cavea na večerama u Zagrebu i Beču, a tu je bio i Vedran Peternel. Producent i dobitnik dvaju Porina za albume "Zagreb Calling" i "Zvučni zid" koji je godinama živio u Parizu, prijatelj je s Warrenom Ellisom, pa smo preko veze nekoliko puta bili u blizini Cavea na koncertima u Parizu, primjerice na promociji albuma "Push the Sky Away" početkom 2013. u teatru u pariškoj četvrti Pigalle. Ili u Ljubljani na Križankama i noćnom druženju u hotelu Lav nakon koncerta. Warren Ellis imao je upalu uha i grla, a Cave probleme s nogom u koju si je "zabio" gitaru, pa je zbog slomljenog prsta otišao na operaciju i otkazao iduće koncerte po Njemačkoj. Da to nismo znali unaprijed, te večeri na Križankama ne bismo primijetili da je vodeći dvojac fizički bio ozbiljno načet.
VEZANI ČLANCI
Prvi dolazak Cavea s Bad Seedsima u Zagreb 1997. bio je poseban. Prvo pitanje koje sam postavio Nicku Caveu u jedinom novinskom intervjuu u hotelu Esplanade bilo je o temi religioznosti u njegovu radu i vezama tadašnjeg albuma "The Boatman's Call" s Dylanovim "John Wesley Harding". Što ga je zainteresiralo, tim prije jer je prethodno demonstrativno napustio konferenciju za novinare u Esplanadi nakon upornih pitanja o vezama s Anitom Lane i Kylie Minogue, a nakon televizijskog intervjua bio je još više smrknut i distanciran. Izlazak na pozornicu Lisinskog kad su prvi redovi publike automatski ustali i krenuli prema pozornici, teško će se zaboraviti.
Idućih godina zbog organizatora Darka Putaka imao sam prilike sjediti s Caveom i bendom za večerama i iza pozornice od Zagreba do Beča, a slika koja vam se morala urezati u pamćenje bila je ona kad su Cavea u Zagrebu vozili u trgovine igračkama da kupi darove svojoj djeci, blizancima. Tragična pogibija jednog od njih Cavea je stavila u tešku poziciju; sve ono što je nekad bila mitologija i autorski izbor, tada je Cavea "uhvatilo" kao životna činjenica.
Tim je još veće poštovanje zasluživao način na koji je svoju kreativnost uspio povezati s ovaj put stvarnim užasom opstanka nakon smrti djeteta, pronalazeći javnom samoterapijom rješenja za pitanja na koja je bilo teško naći odgovore. Način kako je to učinio albumom "Ghosteen" – naslov je objasnio kao "migrirajući duhovi" – nije zasluživao samo divljenje nego je i vrijednosno dobacio do novih vrhunaca pjesničkog autoegzorcizma.
Pri dolasku Cavea u Zagreb 2005. uspio sam u Lisinskom vidjeti cijelu popodnevnu tonsku probu na kojoj su odsvirali čitav koncert u praznoj dvorani, što je bila posebna povlastica. Dvije kasne večere u restoranu Gallo i sportskom centru Jelenovac, koji je u međuvremenu izgorio, dale su nam zbog Darka Putaka priliku da se neformalno družimo s Caveom, koji je idući dan sam inzistirao na lokalnoj birtiji Jelenovac. Jer, kad su ga automobilom spuštali sa Sljemena na dan drugog koncerta 2005., u vrtu je popio kavu i tražio da se večera održi tamo. Također, umjesto da lete avionom za Ljubljanu, preko Beča, kako mu je "namjestio" neupućeni road menadžer, objasnili smo mu da se radi o razdaljini od samo 120 km, pa su on i Warren Ellis tamo odvezeni automobilom.
Tada je Cave na početak turneje u Zagreb stigao sa suženom sviračkom postavom, budućom glazbenom skupinom The Grinderman, koje smo vidjeli prvi u svijetu. No Caveov menadžment zahtijevao je da se koncerti najavljuju pod egidom "solo performance", iako su prateći glazbenici imali itekako istaknutu ulogu. Ritam sekciji (Martin P. Casey bas i Jim Sclavunos bubnjevi), presudnu nadgradnju dao je Warren Ellis koji je električnu violinu rabio i kao distorziranu gitaru, simulirao podlogu klavijatura, a s mandocasterom i sampliranim loopovima još više proširio zvuk kvarteta koji će se od iduće godine zvati The Grinderman i snimiti dva albuma. Kod nas smo ih vidjeli premijerno, još u zametku te ideje. Koristeći se naizmjenice postavama The Bad Seeds i The Grinderman (u kojima su, dakako, bili članovi Bad Seedsa), Cave će idućih godina putovati svijetom s dvije verzije vlastitog repertoara. Uzgred, Ellis je u međuvremenu dolazio u zagrebačku Tvornicu i na Ribnjak s vlastitom postavom Dirty Three 2007. i 2012.
Nakon sjajnog koncerta u Beču 2006. s Katarinom, Darkom Putakom i bendom družili smo se u garderobi starinske dvorane Wiener Konzerthaus, u starinskom prostoru gdje sam uhvatio Leonarda Cohena na početku povratničke turneje, a kasnije i Boba Dylana. Gledajući Cavea u Beču bilo mi je nemoguće ne pomisliti koliko je zapravo naša publika imala sreće što je Cavea na aktualnoj turneji gledala još u lipnju prethodne godine, na dva koncerta koja su svježinom i napetošću predstavile Cavea i tročlanu sviračku ekipu na početku nove etape rada The Grindermana.
S Bad Seeds na Jarun se vratio 2008. na festival INmusic, zatim 2011. s Grindermanom, a zadnji put 2018. s Bad Seedsima, što je bila i zadnja turneja u tom formatu, nakon čega su uslijedili na početku spomenuti pandemijski solo projekti s Warrenom Ellisom. Početkom 2005. album "The Abattoir Blues/The Lyre Of Orpheus" na izborima brojnih prestižnih inozemnih magazina proglašen je albumom godine (MOJO) ili je bio pri samome vrhu (Uncut, NME, Q), kao i kod hrvatskih rock-kritičara. U vrijeme aktualnih trijumfa našlo se vremena i za diskografski pogled unatrag, efektan podsjetnik na put koji je Cave s The Bad Seeds prešao u proteklih dvadesetak godina. Tada objavljena i trostruka CD-retrospektiva "B-Sides & Rarities" objedinila je na jednom mjestu raritetne snimke, demo verzije, filmske pjesme – poput onih iz Wim Wendersovih filmova "Faraway, So Close", "Until The End Of The World" i "The Soul Of A Man" – teme rasute po kompilacijama, promotivnim flexi-discovima, mnoge duete i B-strane singleova.
Prema Caveu "Ghosteen" je bio zadnji dio trilogije započete s "Push the Sky Away". No za razliku od sumornog albuma "Skeleton Tree", sve pjesme za "Ghosteen" Cave je napisao nakon smrti sina, pokušavajući terapijski objasniti sam sebi, a posljedično i slušateljima, kako nastaviti dalje nakon tragedije. Stoga je niz od jedanaest pjesama bio najotkriveniji Nick Cave kojeg ste mogli susresti, skoro pa nastavak "konverzacije" s ranije završene "Conversation Tour" na kojoj poklonicima nije pjevao, nego im čitao i govorio.
Toliko je bio sam da su čak i na omotnici Bad Seeds bili navedeni negdje po strani, jer niz od 11 tema – prema Caveu, prvih osam bile su "djeca", a posljednje tri "roditelji" – zapravo je bio intimistički narativ u kojem su se, osim najbližeg suradnika Warrena Ellisa na sintesajzerima, elektronskim tretmanima i violini, ostali pojavljivali tek sporadično. Najava novog zajedničkog albuma "Wild God" i koncerta u Areni Zagreb 15. listopada – zapravo prvog nastupa Cavea u kontroliranim uvjetima velike sportske dvorane kod nas i pet godina nakon zadnjeg albuma sa The Bad Seedsima" - nesumnjiva je poslastica brojnoj domaćoj publici koja Cavea, kako smo se uvjerili, obožava.