Na prvi pogled Natali Dizdar ne izgleda kao netko tko već slavi veliku 10. godinu karijere. Isto tako ne izgleda baš ni kao netko tko se povlači po zabačenim kutovima kugle zemaljske istražujući mjesta u koja je malo nas kročilo. No privid je jedno, a stvarnost drugo, pa tako 29-godišnjakinja zaista obilježava već desetljeće bavljenja glazbom, a da voli zaviriti u nepoznato, potvrdila nam je izvještajem s puta s kojeg se upravo vratila.
- Nažalost, moja putovanja još su u kategoriji izleta jer nikako da uhvatim više vremena za odlazak - požalila nam se odmah Natali i počela priču o svojoj novoj avanturi.
- Ovaj put sam bila u posjetu sestrični koja se zbog posla preselila iz Washingtona u Bangkok. Zajedno smo krenule u Kambodžu, točnije Siem Reap, pa onda na trodnevno slavlje Nove godine u Phnom Penh, odakle je ona letjela natrag za Bangkok, a ja sam sljedećih 15 dana nastavila sama, najprije do Koh Ronga na jugu Kambodže, pa onda na jug Laosa, 4000 otoka, pa zatim preko glavnoga grada Vientianne sve do Luang Prabanga na sjeveru, s kojeg sam krenula za Chiang Mai koji sam propustila na svom posljednjem posjetu Tajlandu. Zadnja dva dana provela sam u Bangkoku u ludim izlascima, u bazenima, na masažama, onako tipično hedonističko ženski kraj putovanja.
Za azijske zemlje Natali ima samo riječi hvale.
- Sve mi se u Kambodži jako svidjelo, izmirila sam se s Bangkokom koji mi je zadnji put ostao u lošem sjećanju. Voljela bih da sam imala više vremena za Laos jer nije tako dobro prometno povezan, često su ceste jako loše pa treba više vremena da bi se putovalo kroz zemlju. Chiang Mai je super, općenito najviše su me se dojmili ljudi u Kambodži koji su opravdali ono čime se Tajlanđani reklamiraju u svijetu. Kambodža je zapravo ‘zemlja osmijeha’, bez obzira na njihovu tragičnu povijest, ili možda baš zbog toga, s kojom i dandanas žive. Jer ljudi koji su počinili zvjerske zločine za vrijeme Kmerske revolucije još šetaju slobodni i žive normalnim životom.
Osim gostoprimstva, oduševila ju je i njihova gastronomija. - U hrani sam uživala, sve sam jela osim kukaca i onog smrdljivog voća, mislim da se zove durian. Jedino mi je tu i tamo falilo malo soli jer sam ja ipak iz Dalmacije.
A da je riječ o sasvim drugačijem svijetu, uvjerila se Natali na prometnicama Phnom Penha.
- Petra i ja smo rentale skuter i mislila sam da će mi biti problem voziti na cestama bez traka na kojima se svi voze u svim smjerovima bez ikakva reda i pravila, ali mi je zapravo bilo super. Naime, nitko ne vozi brzo (iz očitih razloga) i svi se nekako ‘kuže’ na cesti, kao da paze jedni na druge. Nitko ne psuje i ne ljuti se jer nitko ne poštuje pravila, a opet sve funkcionira. To mi je bilo baš fora.
Najposebniji je zasigurno bio Koh Rong, party otok čiju atmosferu Natali uspoređuje s onom iz filma “Plaža”. - Definitivno bih ondje mogla provesti par mjeseci ne radeći ništa. Najljenije mjesto na kojem sam bila. Vrlo je slična atmosfera na Don Dhetu u Laosu, samo nešto malo ‘mirnija’ s vrlo rastafarijanskim ugođajem.
Nova godina je svakako bila nezaboravna, provela sam je mokra do kože i posuta puderom od vanilije. Oduševio me i slap u Luang Prabangu jer smo se kupali s budističkim redovnicima i sve je izgledalo nestvarno.
Na putovanja Natali nerijetko ide sama, pa tako ni ovaj put nije povela dečka Antu. A kada je u pitanju ljubav, škrtija je na riječima nego kada priča o avanturama s puta. Ipak, napominje da su priče o braku i majčinstvu preuranjene. A na pitanje dogodi li se čovjeku u životu samo jedna - prava ljubav, odgovara: - Moguće. Još sam premlada da bih mogla suditi o takvim mudrim stvarima .
Kao što se ne opterećuje životnim istinama, tako i 10. rođendan karijere shvaća ležerno.
- Moram priznati da se nisam nešto osvrtala unatrag i zapravo sam tek krajem prošle godine shvatila da je iza mene okrugla brojka 10. Za mene ona predstavlja jedno lijepo i uspješno razdoblje u mom životu, puno važnih odluka i izbora, savršenih trenutaka, suradnji, glazbe, koncerata, putovanja i druženja.
A obljetnicu će proslaviti - nastupima.
- Radimo turneju uz podršku Nokia Lumije i dosad smo već odradili HNK Varaždin i Šibenik. Čekaju nas još tri koncerta, u Zagrebu 23. 5., u Puli 27. 6. i Zadru 18. 7. Odradit ću ih s prvom postavom benda s kojom sviram gotovo svih proteklih deset godina. Dakle, jedan klasični koncert sa svim mojim pjesmama i ponekom obradom, klupski i tvrđe od onoga što je publika imala priliku čuti u HNK. Osim toga, radujem se i koncertima na ATP Umagu i jazz varijanti koju ćemo raditi u osmom mjesecu u Opatiji.
A njezin prošli singl “Grijeh” toliko je dugo bio u vrhu liste najslušanijih pjesama da će biti zapamćen kao jedini koji je maknut s ljestvice jer je predugo na njoj. S pjesmom je nominirana i za Porin kao najbolja ženska vokalna izvedba, pa zato sve zanima kada će izaći novi materijal.
- Ništa se ne čeka, radi se aktivno, ja i moj gitarist Vlado Mirčeta uživamo u kreativi, ali ok, možda se malo čekaju tekstovi jer je tako uvijek s tekstovima. Ja ih ne pišem, tako da ovisim o drugim autorima. Jednostavno ne možeš požuriti takve stvari.
3cow