književna preporuka miljenka jergovića

Neobična i naizgled nemoguća knjiga, nastala zahvaljujući znanju, maru i jasnoj ideji svoga velikog urednika

Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: promo
Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: PROMO
Foto: Promo
Foto: Promo
24.06.2024.
u 00:00
Čim je leksikon "Tko je tko u NDH" izašao iz tiska, odjurio sam do knjižare i nabavio svoj primjerak. U sljedećih četvrt stoljeća kupio sam, što u knjižarama, a što u antikvarijatima, još barem petnaestak tih tamnoplavih, tvrdoukoričenih knjiga, bez zaštitne omotnice, te bez ikakve slike ili simbola na koricama. Neke sam odnosio prijateljima koji žive u drugim zemljama, obično u Beograd ili u Sarajevo, druge sam poklanjao onima koji leksikon sami ne bi kupili, bilo iz nepovjerljivosti, bilo iz straha ili iz tko zna kojeg razloga, a mislio sam da ga moraju imati. Volio bih kada bi postojao način da to provjerim, na žalost nema ga, ali mi se čini da je "Tko je tko u NDH" knjiga na čije sam kupovanje utrošio najviše novca i najčešće sam je drugima poklanjao. Zašto?
Pogledaj originalni članak

Nije lako dokučiti što je sve sredinom devedesetih, u samom naponu tuđmanizma i opće revizije sjećanja i osjećaja, navelo nakladnika čiji nam naziv danas ne znači ništa, na ostvarenje ovoga krajnje kompleksnog, potencijalno opasnog i eksplozivnog projekta. Uredništvo su sačinjavali Zdravko Dizdar, Marko Grčić, Slaven Ravlić i Darko Stuparić. Imena suradnika, autora pojedinih natuknica, potpisivanih - kako je običaj u leksikografiji - inicijalima, dodatno produbljuju proturječnost projekta: ima ih od Poglavnikova zeta Srećka Pšeničnika i nekih drugih istaknutih apologeta ustaške države i neoustaških praksi, politički i ideološki problematičnih povjesničara, književnika i novinara, preko don Živka Kustića i Branimira Donata, do Zdravka Zime, Sandre Križić Roban i još uvijek intelektualno bodre i moćne ekipice Vjesnikovih žurnalističkih prvaka, Aleksandra Vojinovića, Saliha Zvizdića i već spomenutog Darka Stuparića. Na kraju, među autorima imeničkih natuknica i biografskih portreta su i imena poput Nenada Popovića, Nade Kisić Kolanović, Željka Krušelja, čija imena garantiraju civilizacijsku i antifašističku razinu stvari. I ujedno pridonose paradoksu jedinstvenom u povijesti suvremene hrvatske kulture: nigdje, osim u knjizi "Tko je tko u NDH", na istom se mjestu u nas nisu našli ljudi tako udaljenih svjetonazora, osobnih i povijesnih iskustava, civilizacijskih pozicija.

Ne, ovom čitatelju nije to naročito drago ni simpatično. Kulturnom svijetu nije isto mjesto u knjizi sa zetom Ante Pavelića, kao ni s Vinkom Nikolićem, dužnosnikom ustaške države, ako knjiga tematizira upravo tu državu. Nađeš li se s njima u takvoj knjizi, oslobađaš ih odgovornosti za ono što su radili (ili što su propuštali uraditi) i građanski legitimiraš njihove pozicije...

VEZANI ČLANCI

pamela anderson:

'Mrzila sam njezinu smrdljivu majicu i njezine ružne velike grudi. Uskoro nakon toga poginula je u automobilskoj nesreći'

Ostala je zvijezda i u kiberprostoru zbog praktično istih onih kvaliteta zbog kojih je i postala zvijezdom krajem 80-ih godina kada ju je svijet počeo upoznavati. Danas je sasvim okrenuta prirodi i zaštiti životinja, no čini se da u tome nije nevjerodostojna, jer se kroz događaje opisane u njezinoj autobiografiji provlače i takva uvjerenja, kao što se provlači i seksualnost, od najranijih dana

Čim je leksikon "Tko je tko u NDH" izašao iz tiska, odjurio sam do knjižare i nabavio svoj primjerak. U sljedećih četvrt stoljeća kupio sam, što u knjižarama, a što u antikvarijatima, još barem petnaestak tih tamnoplavih, tvrdoukoričenih knjiga, bez zaštitne omotnice, te bez ikakve slike ili simbola na koricama. Neke sam odnosio prijateljima koji žive u drugim zemljama, obično u Beograd ili u Sarajevo, druge sam poklanjao onima koji leksikon sami ne bi kupili, bilo iz nepovjerljivosti, bilo iz straha ili iz tko zna kojeg razloga, a mislio sam da ga moraju imati. Volio bih kada bi postojao način da to provjerim, na žalost nema ga, ali mi se čini da je "Tko je tko u NDH" knjiga na čije sam kupovanje utrošio najviše novca i najčešće sam je drugima poklanjao. Zašto?

Najprije zato što je riječ o uzornom biografskom leksikonu, u kojem je vrlo teško naići na ideološka zastranjenja ili nepristojne i neukusne detalje u biografijama, kakvih je, recimo, na pretek u izdanjima Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže. Recimo, natuknica o Anti Paveliću u ovoj knjizi neusporedivo je korektnija i idealima uljuđenog svijeta bliža od natuknice o njemu u Hrvatskoj književnoj enciklopediji. Ali nešto drugo je, možda, i važnije: knjiga "Tko je tko u NDH" je za svaki pokušaj rekonstruiranja svakodnevnog života pod poglavnikom i ustašama, na žalost bez ikakve konkurencije, ne samo najvažniji i najbogatiji, nego i najvjerodostojniji izvor podataka. Ako je čitamo kao svojevrsni dokumentarni roman, pisan u obliku leksikona, krećući se po redu, od slova A sve do slova Ž, a ovo je, doista, jedno od onih leksikografskih djela koja se tako mogu čitati, možemo si stvoriti predodžbu o ukupnosti života u NDH. Nevidljiva urednička ruka koja je ravnala nad ovim tekstovima i koja je zacijelo bila vođena jednom glavom - možda mi se priviđa, ali mogla je to biti samo glava Marka Grčića - tekst je oslobađala svega što tekstu po prirodi žanra nije pripadalo, ali ga je oslobađala i svake pomisli o slavljenju ustaša. Isto tako, međutim, izbrisano je i sve ono što bi prenaglašavalo već izrečenu osudu, ili što bi civilizacijski stav pretvaralo u bespotrebnu mantru. Ovakve knjige su, na žalost, malobrojne u hrvatskoj kulturi. A po spomenutom paradoksu ona je, doista, jedinstvena. Srećom, lako se nalazi po antikvarijatima.

 

 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.