Ni reprize Stankovićeva 'Vjetra u kosi' nisu uspjele upropastiti HRT-ovu ljetnu shemu

S današnjim danom završava ljetna shema na HRT-u.

Pisao sam već o njoj sredinom lipnja kada je počinjala hvaleći njihov izbor blockbustera, filmskih TV premijera i novu talijansku seriju koja je napokon zamijenile ljetni, već poprilično dosadni evergrin: "Čarolija". Duge ljetne dane kratio sam tako gledajući tu talijansku seriju o životu djevojke iz provincije koja nastoji ostvariti svoj san u Milanu, ali i onu drugu, moguće još bolju, o eliti na Azurnoj obali, a umjesto da idem na plažu pokušavajući pronaći malo mjesta za svoj ručnik, uživao sam u svjetskom prvenstvu u vaterpolu, Wimbledonu i malo u košarci. Istina, nije bilo baš ludilo kao prošlo ljeto s nogometnom reprezentacijom, ali nisam pogriješio kada sam bio najavio da će na HRT-u imati itekako dobru ponudu sportskog programa.

Ono, međutim, što sam tada previdio, a što se pokazalo kao sjajna ljetna zabava, to su reprize svih emisija i serija koje tijekom godine nisam imao vremena ili volje gledati. Zahvaljujući HRT-ovoj ljetnoj shemi, nadoknadio sam, eto, sve propušteno, a to svakako zaslužuje još jednu TV ružu. Elem, dok su ostali ludovali na Ultri, okidali selfije s fotogenične terase rovinjskog hotela Park i, u strahu od morskog psa Mokya viđenog negdje u blizini Makarske, držali se plićaka diljem Jadrana, ja sam gledao reprize nekih od najboljih hrvatskih dokumentaraca, Milićeve stare putopisne serijale i mistične intervjue kod Romana Bolkovića u kojima jedno pitanje traje pola emisije. Pogledao sam i cijelu sezonu izvrsne emisije Tončice Čeljuske, u kojoj je uspjela na prirodan i lagan način prikazati mnoge uspješne ljude u svjetlu u kakvom ih nismo imali priliku vidjeti.

Emisiju s Ćirom Blaževićem, uzgred kazano, izdvojio bih kao najbolju... Umjesto da, poput svih onih silnih turista koji veći dio ljeta vise na naplatnim kućicama uživam u našem suncu, a kada napokon preuzmu onaj mali papirić iz automata i u našem moru, "binge watchao" sam sve sezone "Crno-Bijelog svijeta". Spomenutu seriju sam, naravno, gledao i prije, u ritmu kako su bile snimane, svake godine po jednu sezonu, ali kada ih se pogleda tako da je svaki dan jedan nastavak, a za koji mjesec se pogledaju i sve sezone jedna za drugom, tek se onda shvati koliko je serija zapravo genijalna. Prava bi šteta bila da ne dobije još jednu sezonu u kojoj bi nam mogli dati uvid i u to što se s našim omiljenim likovima dogodilo nakon Domovinskog rata, kojega su se dotakli u zasad posljednjoj, četvrtoj sezoni. Gledao sam, nadalje, onaj igrokaz o Titovu životu, mislim da je Vrdoljak potpisnik te humoristične serije s nevjerojatno lošom glumom, a dobro sam se nasmijao i tijekom repriza dokumentarnih emisija o raspadu Jugoslavije, njihovim tajnim službama i hrvatskim premijerima. Bolje sam se zabavio gledajući te nabrzaka sklepane, pojednostavljene emisije nego da sam - kao što je za ovo doba u godini normalno - s društvom izlazio u beach barove i hofirao strankinjama. Eh, da, zamalo sam zaboravio: istrpio sam i četiri reprize "Vjetra u kosi", jedine emisije na javnoj televiziji u kojoj je voditelj još nepodnošljiviji od onoga što vodi "Nedjeljom u 2". Ni to mi, međutim, nije uspjelo pokvariti ljeto, ni HRT-ovu sjajnu ljetnu shemu... Sutra počinje, dakle, jesenska shema koja, čini mi se, također obećava.

Milić ima novu dokumentarno-putopisnu emisiju o Kubi, Knjazu počinje druga sezona serijala o najvećim svjetskim feštama, a ne smeta mi ni što se Dubravko Merlić nakon više od 10 godina vraća s nekim projektom o demografiji. Serijal o liječnicima političarima koji će prikazivati profesionalni, politički, ali i privatni život šesnaestero hrvatskih liječnika i političara, možda nam napokon ponudi i odgovor na vječno pitanje zašto se toliko njih odlučuje na politiku. Je li to zato što je bez politike teško napredovati u strogoj bolničkoj hijerarhiji ili je jednostavno toliko dosadno za vrijeme onih dvadesetčetverosatnih dežurstava da su morali naći neki hobi od kojega je s vremenom nastala lukrativna karijera. Tijekom idućih mjeseci na HRT-u ćemo imati priliku gledati još dva zanimljiva dokumentarna projekta. Serijal "Apsurdistan" bavi se analizom proturječnih propisa u Hrvatskoj, golemim birokratskim sustavom, slabom učinkovitosti i neuspješnim gospodarstvom, te u šest epizoda pokušava odgonetnuti što je, pobogu, pošlo po krivu u ovoj našoj lijepoj državi. A, emisija koja obrađuje život prvog hrvatskog predsjednika snimljena u povodu 20. obljetnice njegove smrti mogla bi biti zanimljiva iako je jedan od autora serijala Gordan Malić koji baš i nije poznat po zanimljivim stvarima... Osim svega navedenog, raduje me još mnogo programskog sadržaja koji je s Prisavlja najavljen za jesen, a ako ga iz nekog razloga ne uspijem pogledati u cijelosti, dobro je znati da ću to iduće ljeto, zahvaljujući reprizama, u njihovoj ljetnoj shemi imati priliku nadoknaditi.