Pedeset godina nakon što su Beatlesi 1969. održali svoj zadnji nastup uživo na krovu, jedan drugi krov, onaj MSU-a, u ljetnim će mjesecima omogućiti publici šest koncerata važnih rock, art-rock i hip-hop imena. Budući da traje već 64 godine, od pojave Elvisa, Chucka Berryja, Buddyja Hollyja i ostalih, rock-glazba odavno je ušla u muzeje i galerije. Ali ne samo kao povijesna činjenica ili zbog trajnosti i zamaha suvremene pop-kulture, već kao svježa kreativna industrija i snaga čije se iščitavanje ne opire cjelovitim, povijesnim pregledima.
Sjećate se svojedobne izložbe o Elvisu Presleyu u zagrebačkom Domu likovnih umjetnika, tj. Meštrovićevu paviljonu ili “džamiji”, koja nam je krajem devedesetih, pa zatim u Splitu 2012., prvi put pokazala kako to (odavno) rade u svijetu. Buljili smo tada u Elvisove automobile, kostime, malu bijelu košulju (s kratkim rukavima) koju je nosio dok je pjevao “Love Me Tender” i ostalu memorabiliju.
Podrška rock-sceni
Od tada do danas memorabilija je postala isplativa stvar pa su i najveće pop-zvijezde poput Davida Bowieja, Rolling Stonesa ili Pink Floyda posljednjih godina ušle u prestižne muzejske i galerijske institucije poput londonskog V & A muzeja ili galerije Saatchi, a baš sam krajem godine u New Yorku pogledao i nešto manju izložbu o Velvet Underground, pionirima newyorške underground rock-scene šezdesetih.
Spominjem to zato što su baš Lou Reed, John Cale, Andy Warhol i društvo s istočne obale, The Doors sa zapadne strane Los Angelesa i londonski Pink Floyd te 1967. godine prvi put označili raslojavanje rock-scene na srednju struju i alternativu. Iako su svi zbog protoka vremena odavno postali “klasici”, razlike među njima, dakako, postoje i danas, kao i u slučaju domaćeg mainstreama i alternative.
S tom razlikom da je kod nas većina popularne kulture zapravo još uvijek mainstream u opreci s najmasovnije prihvaćenom kulturnom matricom pa se i neki koji traju 40 godina nalaze “s one strane” zdravog razuma i zanimanja medija i široke publike.
Stoga će i ovogodišnja, šesta po redu serija nastupa na krovu zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti označiti podršku zanimljivoj rock-sceni, ne samo zbog atraktivnosti prostora, profesionalne logistike i zanimanja publike nego i zato što se ozbiljna muzejska institucija već godinama upušta u “dijalog” sa suvremenom umjetnošću, ali glazbenom. Program bi se komotno mogao zvati i “5 u 1”, jer uz cijenu od samo 85 kuna posjetitelji će moći pojedine subote pogledati i čuti pet bogatih multimedijskih programa, sastavljenih od izložbi, koncerata, filmova, performansa i književnih tribina.
Urednik programa i voditelj Odjela za programsko-izložbenu djelatnost MSU Branko Kostelnik ove je godine odabrao šest glazbenih imena uz čije će se glazbene nastupe provući i širi program povezan s njima. Prije svega govorimo o Laibachu, koji je od 37 imena koja su u proteklih šest godina nastupala na krovu MSU-a, jedini povratnik. Ali s velikim razlogom, ne samo zbog pozicije ključnog art-rock imena regije s ozbiljnim referencijama u svijetu, koje je odavno primjereno muzejskim akcijama. Nastup Laibacha bit će aktualiziran novim albumom, izložbom fotografija s turneje po Sjevernoj Koreji u suradnji s ljubljanskom Photon galerijom, prikazivanjem filma “LP film Laibach” (2018.) te filma o prvom albumu grupe, uz predavanje Ivana Moleka.
Bogat program
U sklopu programa “Ljeto u MSU” na krovu MSU-a ovog lipnja i srpnja nastupaju Kries (8. 6.), Laibach (15.6.), Borghesia (22.6.), Letu štuke (29.6.), The Strange (6.7.) i Tram 11 (13.7.). A tko se sve do sada popeo i svirao na krovu MSU-a od 2014. do 2018. godine? Popis je doista respektabilan i žanrovski raznovrstan izlog najvažnijih domaćih i regionalnih glazbenika; Darko Rundek, Urban & 4, Jinx, Elemental, The Bambi Molesters, Gustafi, Kawasaki 3p, Goran Bare i Majke, Zabranjeno pušenje, Lačni Franz, Laibach, Edo Maajka, Električni orgazam, Poljaci, Pavel, Pips Chips & Videoclips, Psihomodo pop, Let3, TBF, Pankrti, Jonatan, Kandžija, Detour, Rambo Amadeus, Vatra, Boa, Repetitor, Chui, Mayales, Hladno pivo i Kojoti.
Ukratko, domaća Noć muzeja nije samo jednom godišnje nego i tijekom nekoliko ljetnih subotnjih noći na krovu MSU-a. Sve skupa možda kod masovne publike smanji i postojeći “strah od muzeja” jer, suvišno je reći, upravo su ovakvi aktualni programi stalan dio aktivnosti mnogih muzeja suvremene umjetnosti u svijetu.