Kaže se da “revolucija jede svoju djecu”, a često i glazbena industrija. Pogotovo na domaćem terenu, gdje je prelazak iz jedne u drugu ligu mukotrpan i dug, ako ne i nemoguć.
Za razliku od pop-imperijalista u Velikoj Britaniji i SAD-u, koji sasvim namjerno, tjedno, mjesečno i godišnje proizvode nove i stimuliraju stare pop-zvijezde u zajedničkom poslu diskografije, medija i publike na tržištu, kod nas se češće djeluje na tragu uzrečice “neka susjedu crkne krava”. Neki od najboljih domaćih bendova nikada nisu dobacili do najvećih dvorana, naklada ili široke publike, a mnogi su čekali godinama na popularnost. Kad su je postigli, očekivani zlonamjernici često su im dobacivali: “Prodali ste se.” Za razliku od kapitalističkog svijeta u koji smo (valjda) stigli, kod nas je uspjeh najveća uvreda, mrzimo uspjeh, pogotovo tuđi, volimo bendove, dok su alternativni, “mali” i “naši”, a kad za njih čuje i publika izvan garaže, klubova i kvarta, tad postaju “vaši” i nisu više “naši”.
Vinkovačka Vatra 5. travnja ima koncert u zagrebačkom Domu sportova u povodu 20 godina postojanja. Zar je već prošlo 20 godina? Vatra je jedan od onih bendova koji je posljednjih godina postigao uspjeh nakon godina provedenih “na cesti”, a i danas su tamo kao ozbiljni radnici “na terenu”. No, s dolaskom pop-hitova Ivan Dečak i društvo ukrcali su se na vlak koji kaže da su YouTube, radio i televizija u svačijim kućama što, dakako, odavno znaju u svijetu. Novi album “Nama se nikud ne žuri” i poziciju Vatre na domaćoj sceni najlakše bi bilo usporediti s onom The Killersa na svjetskoj. Pogotovo zato što album “Nama se nikud ne žuri” u devet pjesama donosi popističan i privlačan radiofoničan zvuk kojim prednji čovjek Vatre Ivan Dečak poručuje da voli pisati “hitove” i da se toga ne srami. Ali, dakako, treba ih i znati napisati. Ako je naslovna pjesma i duet s Massimom trenutačno najzanimljiviji širokoj publici – i ovogodišnji jaki kandidat u utrci za Porine – nekoliko pjesama među devet na albumu ima priliku ponoviti ne samo taj uspjeh nego i onaj još veći, “Tanga”, pjesme koja je godinama među najemitiranijima na domaćim radijima i televizijama.
Dapače, nove “Poruke u boci” i “Ukleti Holandez” nameću se kao očiti favoriti i imaju hitoidni potencijal da nastave tamo gdje su “Tremolo” i “Tango” stali. Pogled u osamdesete i tadašnju pop-produkciju osjeti se čim čujete “Neki drugi ljudi”, čiji uvod à la Depeche Mode i aranžman govore da se i Vatra priključila retromaniji, pogotovo radi izrazitije elektroničke podloge albuma i istaknutijih klavijatura, u koju je uklopljena i sigurna svirka benda koji redovito nastupa i ima instrumente “u malom prstu”. Od elegantnog dueta s Tonkom “Pitanja i odgovori” do hitoidnog potencijala i zarazne melodije “Poruke u boci” i melodičnog “Ukletog Holandeza”, Dečak i društvo ne taje da ih zanima stići do što šire publike. Uz robusnije “Sve je tišina” i “Vatra se primiče”, novi album Vatre primiče se kao kandidat s nekoliko pjesama koje bi kao pop-singlovi trebali nastaviti uzlaznu liniju uspjeha na tržištu.
Iako se radi o istoj ekipi koja je nekoliko posljednjih godina s Vatrom, producenti su Pavle Miholjević i Jura Ferina, “Nama se nikud ne žuri” jasno pokazuje svijest da na okrutnom domaćem tržištu više nitko nema pravo na pogreške ili čekanje. Ovdje nema eksperimenta, ali ima sjajno producirane, vrhunski zapakirane, privlačne i odlično odsvirane glazbe koja “puca” da postane popularna. Drugim riječima, gori Vatra za još veći uspjeh kod široke publike, svidjelo se to nekome ili ne. Ili, najkraće, Vatri nije “crkla krava”.
