Duga i teška bolest, na žalost, oduzela nam je 29. listopada proslavljenog hrvatskog filmskog redatelja i scenarista Lukasa Nolu. Lukas je preminuo u 59. godini, a od njega se već danima opraštaju prijatelji i kolege, među kojima su i redatelj Dalibor Matanić, glumci Ecija Ojdanić, Asim Ugljen, Goran Grgić... A ne smijemo zaboraviti ni njegovu ljubav, glumicu Barbaru Nolu (54) koja je na blagdan Svih Svetih obavijestila javnost o komemoraciji i sprovodu, uz riječi: "Svijet je stao, dušo moja". A svi oni danas su dobili priliku od njega se oprostiti zajedno, na komemoraciji koja se od 12 sati održala u zagrebačkom kinu Tuškanac.
Na velikom platnu postavili su fotografiju Nole koju prekriva velika svjetlost, a na tom su se platnu tijekom sat i pol duge komemoracije izmjenjivali Lukasovi filmski uradci, kao i privatne fotografije. Ispred njih, pred mikrofonom su se izmijenjivali brojne kolege i bliski prijatelji koji su pročitali nešto svoje što su napisali za ovaj dan, ili pak Lukasovu poeziju.
Glumica Jelena Miholjević (53) prva je koja je pred svima pročitala svoj oproštaj od prijatelja i kolege.
- Pisao si nam, skladao, režirao toliko elegantno, mudri ljepotane. Umro bi od smijeha da znaš da ti pišem ove stihove, znam da bi. Počinjali smo s tobom, i završavali. Volio si. Dočekivao. Kuhao nam čuda. Potpuno neusporedivo nasmijavao, predivna čudesna strelice. Pokretao si nas. Nitko nije hrabar kao ti. I u tvojim posljednjim danima, smijao si se tvojim porukama. Ni riječi o patnji, samo blještavi život, samo strast, samo smijeh do suza. I usred noći nasmijala bih se tebi Luli. Ti si bio i ostao XXL čovjek, i zato, ti si bio i ti si ostao - čitala je glumica, nakon čega je krenuo kratki video Lukasovih filmskih uradaka.
Nakon nje svoje riječi pročitao je i dekan Akademije dramskih umjetnosti Davor Švaić koji je rekao kako se sa Lukasom upoznao kroz četiri romantična tjedna druženja po smetlištima, ruševinama, podrumima, gdje su snimali film. Tu je upoznao i Lukasovu obitelj.
- Koliko god su situacije na tom filmskom setu bile komplicirane i nepodnošljive, svi smo to podnosili sa smijehom jer je Lukas bio takav, on je nas je kroz to tako vodio, svi smo imali povjerenja. Nekako smo to zbog njega i za njega podnosili. Najveća vrlina bila mu je da je okupljao, a na neki način nas je i danas ovdje okupio - kazao je Švaić. Dodao je da je studente također okupljao, poticao, odgajao u njima umjetničku znatiželju i posvećenost filmu.
- Čak i u godinama u kojima se pojavila njegova bolest, a i nakon operacije, zapravo se nije promijenio koliko god je teže komunicirao, energija duh i karakter su još uvijek bili tamo. Jer on je ostao i uvijek bio silno privržen i posvećen studentima i Akademiji i dajući doista cijelog sebe - zaključio je.
- Nadao sam se nekako da ovaj dan neće doći, da će Lukas izvesti još jednom neki svoj trik, svoj manevar, znate ono kad dobar redatelj pola sata prije kraja snimanja, znajući da ima još tri kadra do kraja, spasi stvari i spoji te kadrove u jedan. A Lukas je bio prokleto dobar redatelj. Bio je drugačiji, originalan, hrabar. Dok veliki broj nas redatelja traži svoj prepoznatljiv stil, takozvani potpis, Lukas je svoj našao već u prvom filmu. Nakon njegovih filmova išli bi svojim kućama razmišljajući o onom što smo vidjeli, slagali kockice, pokušavali naći ono neizrečeno. Za mene je bio jedan od najvećih umjetnika među nama. Jedan od onih kolega zaslužan za osnivanje Društva hrvatskih filmskih redatelja. Jedan od najvećih boraca. Koliko god da smo bili kolege, bio mi je i važan prijatelj - kazao je kolega, prijatelj i redatelj Danilo Šerbedžija (51).
Potom je na pozornicu stala Sonja Tarokić, jedna od studentica njegove prve generacije iz 2007. godine koja je na pozornici pročitala neke od sjećanja Lukasovih studenata. Istaknula je da će njoj Lukas ostati u posebnom sjećanju.
- On je u velikoj mjeri, glavnim razlogom zašto se većina nas zaista i bavi ovim poslom – rekla je te dodala na čemu mu može osobno zahvaliti.
- Osobno mu se mogu zahvaliti što mi je kao mentor, kao profesor odagnao onaj neki adolescentski grč koji je prisutan među svim studentima kada dođu. Pružao nam je podršku, a na koncu dao mi je prvi posao u životu i učinio da na neki način osjetimo pripadnost ovom svijetu. Od prvog dana je bilo jasno da je u profesorskom poslu osjetio jedan pravi poziv. I danas je vidljivo koliko je svojim generacijama igrao, ne samo mentorsku nego i terapeutsku ulogu. Pogotovo, na koncu i prijateljsku. Kroz ove godine studente je formirao, ne samo kao redatelje, već kao ljude. Lukas je nas, studente, doživljavao kao jedno veliko pleme - prisjetila se te objasnila da u ruci drži spomenar u koji su studenti filmske režije napisali svoja sjećanja, a potom je pročitala neka sjećanja i zahvale.
Od Lukasa su se biranim riječima oprostili i producentica Ankica Jurić-Tilić i glumac Milan Pleština (61) koji je recitirao Lukasovu poeziju.
- Lukas je uvijek slavio život. Uostalom, ionako je uvijek govorio kako je starost za neku stvar, a on je to izbjegao - nasmijala je sve producentica
A svoje je riječi prema Lukasu uputio i filmski kritičar Hrvoje Turković (78). Kazališni glumac i Lukasov bliski prijatelj Enes Vejzović (45) također je pročitao birane stihove, a sve prisutne nasmijao je pričajući anegdote o preminulom redatelju i citiravši njegove izjave.
A osim lijepim i emotivnim riječima i anegdotama, opraštali su se i glazbom, a grupa Pips, Chips & Videoclips pjevali su tako pred kraj svoju pjesmu "Ljubav". Na samom kraju svi su se zajedno ustali i ovacijama, povicima "Lukas" i snažnim gromoglasnim pljeskom pozdravili voljenog prijatelja, kolegu i talentiranog redatelja.
Inače, sprovod za redatelja održat će se na Krematoriju na zagrebačkom groblju Mirogoj sutra, u petak 4. studenog u 14 sati. Nola je dugi niz godina bolovao od karcinoma grla, no nikada nije posustajao u svojoj borbi protiv opake bolesti. Bolest mu je dijagnosticirana 2014. godine, no uspješno je operiran i nakon tri godine pauze se vratio s novim projektima. Nakon operacije uspio se riješiti i svojih poroka poput cigareta i alkohola, no bolest ga, na žalost, nije puštala.
Lukas Nola rođen je 31. ožujka 1964. godine u Zagrebu, a studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirao 2003. filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio zaposlen kao izvanredni profesor.
Debitirao je u naraštaju tzv. mladoga hrvatskog filma TV filmom Dok nitko ne gleda (1993). U igranim filmovima Svaki put kad se rastajemo (1994., Zlatna arena za scenarij na festivalu u Puli) i Rusko meso (1997., i TV serija) postmodernistički kombinira žanrovske sastavnice trilera, melodrame i detektivskoga filma, zaokupljen slikovitim karakterima i pod dojmom filmova Davida Lyncha. Potom se okrenuo tzv. umjetničkom (art) filmu, s naglašenijim modernističkim postupcima i metafizičkim preokupacijama u djelima Nebo, sateliti (2000., Zlatna arena za režiju) i Sami (2001., Posebna Zlatna arena), u kojima, potvrdivši se kao vrstan vizualni stilist, posebice apsorbira utjecaje Andreja A. Tarkovskoga. Režira i na televiziji (igrane serije Operacija Kajman, 2007., i Čuvar dvorca, 2017). Lukas Nola u braku s glumicom Barbarom bio je od 1994. godine, a s njom ima sina Jakova i kći Maru. Bio je i brat glumca Filipa Nole.
VIDEO>>Dirljiva poruka koju je netko ostavio na grobu Mislava Bage