Osam godina bez Kemala Montena: Branku je volio više od 40 godina i posvetio joj najljepšu pjesmu

Prije točno osam godina u Zagrebu je u 67. godini preminuo Kemal Monteno, jedan od najomiljenijih regionalnih pjevača. Godinama se borio s dijabetesom zbog čega su mu stradali bubrezi. U studenome 2014. bio je na transplantaciji bubrega. Iako je nakon transplantacije sve bilo u redu, na Badnjak je ponovno hospitaliziran zbog teške upale mokraćnih kanala. Tada je više od dva tjedna proveo u bolnici pa je ponovno pušten na kućnu njegu. No, nakon desetak dana mu je pozlilo pa je umro. 

Kemal Monteno rođen je 17. rujna 1948. godine u Sarajevu. Otac mu je bio Talijan, a majka Bosanka. U svojoj dugogodišnjoj karijeri koja je trajala više od 40 godina stvorio je svoj glazbeni izričaj, a ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovijed u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi.

Svoju bogatu glazbenu karijeru počeo je u drugoj polovici 60-ih, točnije 1967. godine nastupom na festivalu ''Vaš šlager sezone'' s pjesmom ''Lidija'' koja je osvojila prvu nagradu. Već nakon prvog nastupa bilo je jasno da je publika, osobito njen ženski dio, dobila novog miljenika. Ovom festivalu Monteno je ostao vjeran i idućih godina, a za njega je napisao neke od svojih najljepših šansona poput ''Zemljo moja'' (1977. godine) i ''Sarajevo, ljubavi moja'' (1976. godine) koju je otpjevao na 10. jubilarnom Šlageru sezone. Pjesma je postala svojevrsna himna njegovu rodnom gradu i bila je nezaobilazan dio njegova repertoara. Osim spomenutih pjesama, Kemal Monteno je obilježio 70-te svojim brojnim antologijskim pjesmama ''Sviraj mi o njoj'' (1971. godine), ''Laž'' (1972. godine), ''Putovanja'' (1978. godine), ''Adrijana'' (1979. godine), a osim Šlagera sezone, Montena se često moglo vidjeti na Opatijskom i Zagrebačkom festivalu na kojima je redovito osvajao nagrade publike i žirija, a njegovi albumi prodavani su u zlatnim i platinastim nakladama.

Njegov diskografski početak vezan je za 1973. godinu kada je objavio album ''Muziko, ljubavi moja'' za tadašnji Jugoton. Na njemu se, između ostalih hitova, nalaze i pjesma ''Jedne noći u decembru'', posvećena njegovoj ljubavi iz mladih dana, supruzi Branki. Sedamdesetih i osamdesetih godina objavio je još nekoliko važnih diskografskih albuma: ''Žene, žene'' (1975), ''Moje pjesme, moji snovi'' (1977.), ''Volim te živote, kakav jesi'' (1978.), ''Za svoju dušu'' (1980.), ''Dolly Bell'' (1982.), ''Uvijek ti se vraćam'' (1983.), ''Moje najdraže pjesme'' (1985.), ''Romantična priča'' (1986.) i ''Kako da te zaboravim'' (1987.).

Kemal Monteno napisao je brojne pjesme i za svoje kolege Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića, Ismetu Krvavac, Paulu Jusić, Anicu Zubović, Mišu Kovača, Kseniju Erker, Duška Lokina, Kiću Slabinca, Dalibora Bruna i mnoge druge, a često su upravo njegove pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega.
Kemal Monteno je sa suprugom Brankom bio u dugom i sretnom braku više od 40 godina.

Bio je otac  Adrijane i Đanija te djed unukama Lajli i Lori. Odrastajući u skromnoj obitelji, naučio je cijeniti ljude, a iako je bio jedna od najvećih glazbenih zvijezda u regiji, krasila ga je nesebičnost i duhovitost, zbog čega je među kolegama bio i ostat će omiljen i svima drag, jedinstveni i neponovljivi – Kemo.

- Bila je to ljubav na prvi pogled. Od prvog dana bili smo zajedno. Poštovali smo se, nismo se svađali. Upoznali smo se u šetnji na Korzu u Sarajevu. Prije nije bilo kafića, samo se šetali. On je tada već pjevao, a hit mu je bila pjesma “Lidija”. Ja nisam imala pojma tko je on, rekla mi je prijateljica. Počeli smo se zabavljati. Bili smo nerazdvojni. Kada je otišao u vojsku u Jastrebarsko, često sam ga posjećivala. A tada je vojska trajala godinu i pol. Taman se vratio iz vojske i onda sam često odlazila k njemu na Koševo. Imala sam strogu mamu kojoj je smetalo što puno vremena provodim kod Keme. Kad je jednu večer došao po mene, rekla je: “Djeco, ovako više ne može. Prijatelji me svaki dan pitaju zašto Branka ide svaku večer na Koševo?”. Kemo je na to samo rekao da ćemo se vjenčati u lipnju. No, moja starija sestra udavala se mjesec dana poslije pa je mama rekla da neće moći podnijeti toliki trošak. Kemo joj je rekao da se ništa ne brine. Otišao je u tadašnji Jugoton i uzeo predujam ugovora koji je s njima potpisao. Tim smo novcem organizirali vjenčanje. Živjeli smo kod njegovih roditelja, a kad se rodila kći Adriana, kupili smo stan. Dvije godine poslije rodio se i sin Đani - ispričala nam je prije nekoliko godina njegova supruga Branka, kojoj je posvetio svoju pjesmu "Jedne noći u decembru". 

- Tekst te pjesme poslao mi je iz vojske za rođendan. Napisao ga je na straži, na kutiji cigareta. Kad se vratio iz vojske, uglazbio je pjesmu, izveo je na jednom festivalu i nije imala neki uspjeh. No, kasnije je postala popularna. Zanimljivo je da tada još nismo imali sina, a on je u njoj pjevao o našem sinu. Bio je veliki obožavatelj Giannija Morandija pa je uvijek govorio da će sinu dati ime po njemu. Volim sve Kemine emotivne pjesme. Često sam ga gledala dok ih je pisao. Jednostavno bi mu došlo, uzeo bi gitaru i zasvirao, a pjesmu odmah snimio na kasetofon - rekla je Branka Monteno.