Iako živimo u današnje vrijeme, dogodi se ponekad da u nečemu ili nekome prepoznate davno zaboravljeno viteštvo. Moćna riječ. Spoj vrhunske vještine i karakterne vrline. Baš to palo nam je na um kada smo se našli s članovima svojevrsnog “benda A strane” ne bismo li doznali kako je taj vrsni glazbeni oktet nastao.
Sinoć se, naime, iznova moglo uživati u još jednom izdanju HTV-ove zabavno-glazbene emisije “A strana”. Pronosi se glas da je ono ujedno bilo i – posljednje, da se njime kraju nije privela samo treća sezona, nego i cijeli projekt. Ako je tako – šteta. Iz mnogo razloga, a jedan je baš i taj “viteški” bend, sastavljen od vrhunskih glazbenika koji je u svakoj emisiji na svojim instrumentima, neka nam bude dopušteno napisati, “prašio” tako dobro te se pritom i sam zabavljao tako dobro da su se i gledatelji pred malim ekranima, poneseni atmosferom, osjećali kao dio ekipe u studiju. Da ne bi bilo zabune, činili su oni to i u prijašnjim sličnim projektima kao što su “Studio 10”, “Evergreen”, “Ples sa zvijezdama”, “Zvijezde pjevaju”, “The Voice”, no tada ih se na ekranu uglavnom samo čulo, rijetko vidjelo. “A strana” tu je, nazovimo, nepravdu, ispravila.
Dostojno ispravila. I tako nam pružila priliku da se na neki način zbližimo i s glazbenicima za koje smo ustvrdili da bi ih se mirne duše moglo nazvati i vitezovima. Zašto? Pročitajte što naš poznati skladatelj, aranžer, trenutačni čelnik HGU-a, ujedno i šef benda Nikša Bratoš kaže o tome kako je bend nastao pa će, ako je i bilo, iščeznuti svaka nedoumica, nejasnoća ili pomisao o pretjerivanju.
– Bend je osnovan prije 15 godina. Tada se pripremala emisija “Studio 10” i pojavila se potreba za ekipom glazbenika koja bi mogla u idućih 30 tjedana svakodnevno raditi na pripremi i realizaciji tog projekta tako da svaki tjedan u emisiji donese 10-12 novih pjesama. To je podrazumijevalo dulji i češći zajednički rad pa sam, među glazbenicima koje sam ionako već znao, počeo tražiti s kim bih od njih to mogao napraviti. Osnovna ideja i temelj bili su mi da to moraju biti dobri glazbenici i dobri ljudi. To su bila jedina dva uvjeta. I onda sam poimence nazvao upravo njih sedmoricu. Našli smo se u kafiću Kazališta Trešnja i, dok sam im uvodno predstavljao HTV-ov projekt koji je pred nama, rekao sam: “Dobro znam kako svirate i kakvi ste ljudi. Svatko tko nakon ove prve sezone “Studija 10” bude s nama mogao sjesti za stol, otići na roštilj i odigrati nogomet, taj je dobrodošao i za sljedeću sezonu”. I, eto, od tada do danas funkcioniramo zajedno. Osim posla na raznim projektima tijekom godine često se okupljamo i privatno, na zajedničkim roštiljima. Igramo i nogomet. Prije svega, družimo se. Znate, relativno je lako naći ljude koji mogu dobro svirati, ali da se na pozornici stvori dobra međusobna atmosfera, da se svi poštuju, da se cijeni tuđe vrijeme i tuđi uloženi trud, da svi požrtvovno “grizu” i da na kraju sve rezultira dobrim uratkom, za to treba i ono nešto više, ono ljudsko u nama. E, taj komad ljudskog, to je ono što je meni bilo i još uvijek jest najbitnije – kaže Bratoš.
I sve postaje jasno. Jer, osim što su ti momci vrhunski glazbenici i unatoč umjetničkom miljeu iz kojeg dolaze, a u kojem su taština, ljubomora te uznositost česte pojave, da među njima tih ljudskih slabosti nema, već ih povezuju neke tankoćutne niti međusobnog uvažavanja, poštovanja, brižnosti i pohvale, osjeti se vrlo brzo. I zato zaslužuju da ih poimence navedemo. Tako uz Bratoša preostalu glazbenu “sedmoricu veličanstvenih” čine: klavijaturisti Fedor Boić i Zlatan Došlić, udaraljkaš Mladen Ilić, gitarist Bruno Kovačić, bubnjar Marko Lazarić, gitarist Miroslav Lesić i basist Alen Svetopetrić. Osim što sviraju navedene instrumente, svi oni i skladaju, aranžiraju, produciraju, a kada bismo počeli nabrajati u kojim su sve bendovima i s kojim su sve pjevačima dosad svirali i još uvijek sviraju, to bi vjerojatno potrajalo do kraja prostora namijenjenog ovom tekstu. To ćemo onda preskočiti nadajući se da nam neće biti uzeto za zlo.
A da je Bratoš u obilju domaće glazbene ponude prije onih 15 godina znao izabrati “zlatna zrnca”, svjedoči i sedmorka. Svi nam iskreno kažu da su bili počašćeni Bratoševim pozivom koji spada u red onih koji se “jednostavno ne mogu odbiti”. To da će na okupu ostati ovako dugo i da će se na ovakav način zbližiti i povezati, nitko nije očekivao.
– Umjetnici su dosta nježna bića, znaju biti i dosta tašti, prevrtljivi i u principu rijetkost je da bendovi zajedno, u istom sastavu, traju ovako dugo. No, mi se možemo pohvaliti da smo opstali i održali se zajedno jer nas povezuju profesionalizam i ta ljudska dimenzija – bez imalo uljepšavanja kazao je Zlatan Došlić osvrnuvši se, zajedno s Brunom Kovačićem, na još nešto vezano uz njihov dosadašnji angažman čiji je vrhunac dosegnut možda upravo u “A strani”. Od svih projekata koje su radili na HRT-u, naglasila su obojica, i oni su sami najviše uživali radeći “A stranu” jer su tu prvi put dobili priliku da se baš oni, kao glazbenici, najviše istaknu.
– Recimo, u “The Voiceu” smo bili u sjeni. Pa, bilo je naših kolega koji su čak mislili da u toj emisiji pjevači pjevaju uz matricu. Uopće nisu bili svjesni da mi tamo radimo ozbiljan posao. A u “A strani” dobili smo svoj identitet, bili smo na pozornici, zajednički smo je dijelili s pjevačima. Čak smo dobili priliku nešto i otpjevati – kaže Došlić kojeg je Bratoš nadopunio riječima da je to bio prvi put da je bend u jednoj takvoj emisiji također istaknut naprijed, da se, uz to što se čuje, i vidi.
– Svi smo imali osjećaj nastupa uživo u nekoj koncertnoj dvorani gdje i publika i mi na isti način guštamo – dometnuo je Kovačić. I ostalim je momcima zbog toga bilo drago. Nisu oni to isticali iz nekog slavohleplja ili samoljublja. Ne, ne... Govorili su o tome vrlo obzirno, ali ipak s ponosom i zahvalnošću, posebno biranim riječima hvaleći HRT kao jedinu televiziju u nas koja je produkcijski mogla iznijeti takav jedan projekt, sve one ljude koji su ostali iza kamera te urednice projekta.
– Ljude se htjelo podsjetiti na naše domaće, antologijske pjesme, a mladima pokazati da je i prije 30-40 godina u našoj glazbi bilo onoga što trajno vrijedi. To nam je bila ideja – naglasio je Bratoš. Odmah se nadovezao Alen Svetopetrić rekavši da je to bila svojevrsna hrvatska pjesmarica iz koje su mladi mogli čuti da je sjajne domaće glazbe bilo i prije njihova vremena. Da je tome tako, posvjedočio je i Marko Lazarić izdvajajući i “B stranu” iste emisije koju je mlađa gledateljska publika pratila te komentirala, lajkala...
– “A strana” vratila je ljude domaćoj glazbi jer u spotovima je sve nekako ukrašeno, umotano u celofan, a ovdje je sve bilo direktno pred njima, vidjeli su sve one koji pjevaju, sve one koji sviraju. Pred njima se odvijala prava istina – poentirao je Mladen Ilić. A onda je Miroslav Lesić izgovorio nešto nalik odi.
– “A strana” je mladu publiku vratila i televizijskom ekranu i domaćoj glazbi, posebice onoj starijoj. Pokazalo se da u naslijeđu imamo nešto izuzetno vrijedno. No, najbitnije je da su se ljudi ovom emisijom vratili gledanju televizije subotom navečer. To je samo po sebi čudo i fenomen. Ljudi su nam znali reći i napisati: “Slušajte, ja sam zbog vas voljan plaćati RTV pretplatu”. Nemoguće je i opisati kako smo se svi osjećali zbog takvih riječi – kazao je Lesić. A koja je čarobna formula zaslužna za takav uspjeh, odmah su nam otkrili i Bratoš, i Lazarić, i Fedor Boić podsjetivši da u “A strani” ništa nije bilo natjecateljsko.
– Nisu se natjecali ni dijelili sudionici, nije se dijelila ni publika – kaže Lazarić, dok je Boić bio vrlo slikovit: “Za razliku od svih ostalih emisija koje sad ‘vladaju’ svijetom, kao i kod nas, gdje te netko maltretira da stalno moraš glasati pa će ti netko zbog toga uzeti ‘tri kune plus PDV’, ovo je bila nešto posve drukčije. Bez ikakvog natjecanja, zvanja, glasanja i plaćanja. Bio je red pjesme, red šale. Čisti gušt”.
Na kraju su dečki rezimirali – u tri sezone “A strane” odsvirali su više od 760 pjesama. Emisija posvećena Oliveru istog je trenutka postala – antologija. Dok su je snimali, i niz njihova lica slijevale su se suze. A na pitanje bi li htjeli da se uz “A stranu” svi zajedno opet družei u nekim sljedećim sezonama, zar uopće treba navesti njihov odgovor?!
Sjajna ekipa glazbenika i odlična emisija. Fantastični mladi pjevači i zabavljači. Mogli bi svaki mjesec organizirati tulum u živo na TV-u.