Poznato lice domaćih dramskih serija, glumac Vladimir Posavec Tušek (47), nedavno se ponovno vratio na set. I to uz već dobro poznatu ekipu. Nakon uloge u seriji Nove TV "Drugo ime ljubavi" Tušeka gledamo i u humorističnoj seriji "Dar Mar". Uz to priprema i predstavu o Nikoli Tesli s Momčilom Otaševićem u produkciji vlastite kazališne udruge Ka'Bina. Kako izgleda život slobodnog umjetnika u vrijeme pandemije, što ga najviše rastužuje u glumačkoj profesiji, odgovara li mu za život više Zagreb ili Split te uspijeva li pronaći zajednički jezik s bivšom suprugom Jelenom kada je riječ o odgoju njihova 10-godišnjeg sina, glumac otkriva u intervjuu za Večernji list.
Odnedavno vas gledamo u seriji "Dar Mar" u kojoj tumačite lik Stipe Mahera. Kako vam je sjela nova uloga? Što vam je predstavljalo najveći izazov kod ovog lika?
Neozbiljan je. Blago rečeno vjetropir. Znači nema izazova. Šalu na stranu, ovo je žanrovski druga priča. Karakterno se također bitno razlikuje od prethodne televizijske uloge tako da mi je zabavno. Nekako u tim podjelama imam sreću jer dobivam različite zadatke pa nisam osuđen na to da htio - ne htio moram vaditi rješenja iz "ladice". Mnogi moji kolege, muški ili ženski, koji su talentirani i raskošni glumci često bivaju nepravedno gurnuti u jedan fah i jednostavno im se ne pruža prilika da pokažu nešto drugo, a onda ih publika vidi u kazalištu i "iznenadi se".
Gledatelji vas pamte i po ulozi u seriji "Drugo ime ljubavi". S nekim kolegama s kojima surađujete sada već ste snimali i prije. Koliko je dobra atmosfera na setu važna za konačan ishod serije?
Pa valjda me pamte. Ne znam. Meni je ta uloga, rad na tom projektu i sve skupa ostalo u jednom iskreno lijepom sjećanju baš zbog te atmosfere. Sklopio sam i neka nova poznanstva i stekao neka prava prijateljstva i to sve u jednom "valceru" dobrog zezanja i smijeha od 6:30 ujutro do 19 navečer. U "Dar Mar" sam ušao praktički pred kraj, tako da smo imali malo vremena za neka veća druženja, ali atmosfera je stvarno opuštena. Riječ je o komediji pa udri brigu (oko korone) na veselje.
U seriji vaš Stipe ima nadimak Casanova. Ima li tu sličnosti s vama privatno? Smatrate li se zavodnikom?
Čovjek reagira instinktivno na žene. Ne mislim da je ženskar, već džentlmen i ljubitelj žena. Tako ga igram, a budući da ga igram ja, a ne netko drugi... Ne znam odgovor na to pitanje. Ako je netko zavodnik, onda on "zavede". Onda ja to nisam. Volim da se žena u mom društvu osjeća kao žena. Mislim da to nije zavođenje. To se nosi iz kuće. Tome učim i svog sina.
Osnivač ste kazališta Ka'Bina. Kako ste došli na ideju osnivanja vlastitog kazališta?
To je udruga koju sam osnovao davno, ali sam je tek sada aktivirao. Ka'Bina je rođena Splićanka, što se da iščitati po njezinu imenu (jer nije Bina nego Ka'Bina) i ona se skupa sa mnom preselila u Zagreb, ali je sačuvala identitet. Udrugu vodim zajedno s gđom Sonjom Šegvić koja je specijalist za EU fondove i namjera nam je vremenom stvoriti platformu preko koje ćemo financirati, sufinancirati, pružati pomoć ili usluge u razvoju ideja ili projekata nekih mladih darovitih ljudi.
Trenutačno pripremate predstavu o Tesli s Momčilom Otaševićem. Možete li nam otkriti nešto više o tom novom projektu?
Riječ je o predstavi "Tesla - prilagođavanje anđela" po motivima teksta Stevana Pešića. Adaptaciju i režiju potpisujem ja, originalnu glazbu Stanislav Kovačić, kostime Marita Ćopo, scenografiju Miljenko Sekulić, dizajn svjetla Milan Kovačević, a glumu smo Momo i ja ponijeli od kuće. Ukratko, riječ je o posljednjih sat vremena Nikolina života, odnosno prvom satu njegove smrti. Ka'Bina ovo radi u koprodukciji s KIC-om Zagreb i Teatrom Erato. Prve pretpremijerne izvedbe očekuju nas 7.,8.,9. i 10. svibnja u KIC-u. Kako smo uvjetovani malim brojem gledatelja (25), odlučili smo se igrati dvije izvedbe po večeri, nakon toga idemo oprobati kako predstava diše pred Splitskom publikom 19., 20. i 21. svibnja, a službena premijera je 1.6. u atriju Dvorane Lisinski. Osječka publika gledat će nas u okviru Osječkog ljeta kulture. Već smo pozvani i na neke festivale izvan granica Hrvatske, tako da se nadamo uzbudljivim ljetnim mjesecima.
Kako je biti glumac u pandemijskim vremenima? Pogotovo slobodni umjetnik? Jeste li ikada požalili što nemate stalni angažman?
Nije lako kada ne radiš ništa gotovo godinu dana, ali neću se žaliti. Mnogim mojim kolegama koji su slobodnjaci kao i ja mnogo je teže. Ja ne mogu sjediti prekriženih ruku i čekati. Takav mi je karakter. Što se tiče angažmana, nisam požalio. Bilo je perioda kada mi je to trebalo kao financijska sigurnost, ali, iskreno, ovako se osjećam mnogo ugodnije. Gospodar sam svog vremena i prostora. Mogu raditi dugo i naporno kada treba, ali mogu i jednostavno "nestati" na neko vrijeme koje meni paše.
Na što ste najponosniji u svojoj dosadašnjoj karijeri? Postoji li neka uloga koja vam je ipak malo više prirasla srcu od ostalih?
Najponosniji sam što nisam izgubio žar, još sam živ i željan igre, a uloga ima nekoliko. Uvijek mi je teško kad neka predstava umre, a s njom i ta uloga.
Posljednjih šest godina živite u Zagrebu, a prije toga živjeli ste i u Splitu. Koji grad više odgovara vašem životnom stilu?
Rim (smijeh). Ne mogu to tako kategorizirati. U Zagrebu sam doma, paše mi. Mojim godinama, mom životnom tempu. Split je također dio mog životnog "stila", ako vas smijem citirati. Ja i u Splitu imam život. Isto kao i u Beogradu i Ljubljani. Životno sam vezan za sve ove gradove, tako da me je ova pandemija jako pogodila. Suzila mi je radijus kretanja.
Otac ste 10-godišnjeg sina Andreja. Čime se on bavi? Pokazuje li i on afinitet za glumu?
On igra košarku i voli Jordana, a za glumu je vezan htio - ne htio. Voli ići u kazalište i ima dobro oko. Hoće li ga okrenuti na tu stranu, ne znam i ne želim razmišljati o tome. Možda bude redatelj pa dokaže tezu da su oni nastali od nas glumaca.
Pred njim su tinejdžerske godine. Smatrate li da će taj period biti zahtjevniji? Uspijevate li naći zajednički jezik s bivšom suprugom kada je riječ o njegovu odgoju?
On još nije tinejdžer tako da ne znam, ali mislim da će biti baš OK. A vrijeme kao vrijeme, svako nosi svoje zamke. Ne moramo tražiti zajednički jezik, imamo ga.
Više od godinu dana prošlo je od proglašenja pandemije. Što ste u ovim neizvjesnim vremenima spoznali o sebi? Vjerujete li da se uskoro nazire kraj ovim vremenima?
Nisam spoznao ništa novo, iskreno. Ne znam nazire li se kraj. Pojednostavio sam si to. Nosim masku gdje moram, skinem je čim mogu i dišem. Testiram se svako malo, još nisam bio zaražen.
VIDEO Pogledajte Večernjakovu desetku s Vinkom Ćemerašem
Odličan glumac.