Paola Valić Bekić: Obitelj je oaza bez koje ništa nema smisla

Iz tjedna u tjedan dobivate dobre ocjene, no tek vam je transformacija u Siju donijela prvu pobjedu u showu "Tvoje lice zvuči poznato".

Kakav je to osjećaj?
Sjajan! Jako sam ponosna i baš sam istinski zadovoljna. Još zbrajam emocije, impresije i sve što sam doživjela tijekom nastupa. Znam samo da se ničega nisam sjećala dok sam nastupala, imala sam potpuni blackout, ponijela me emocija i iz mene je sve kipjelo, kao da sam izbacila pola svog života u toj izvedbi.

Pjevali ste pjesmu "Chandelier" u kojoj Sia progovara o svojoj borbi s ovisnosti. Jeste li se i vi našli u njezinim riječima?
Osjećala sam da moram iz sebe izbaciti sve emocije koje su se godinama nakupljale, pa i dopustiti da ljudi napokon vide i onu drugu Paolu, ženu od krvi i mesa koja može pogriješiti, ali dovoljno je jaka da krene dalje i podigne glavu.

Prije nekoliko godina počeli ste pisati blog u kojem otvoreno govorite o životu, ali i prijašnjim problemima, ovisnosti i kako ste ih svladali. Jesu li vam se javljali ljudi u potrazi za savjetom, pomoći ili samo razgovorom?
Deplasirano mi je govoriti o prošlosti. Ne želim graditi karijeru na onome što je iza mene jer sada imam mnogo toga što želim podijeliti s publikom, a to je moja nevjerojatna ljubav prema glazbi i emocija kojom to ostvarujem. No mogu vam reći da svatko u životu ima probleme, uspone, padove... Imam stranicu na Facebooku koja se zove Paola i tamo mi se često jave ljudi kojima je
potrebna pomoć. Nikad se nisam hvalila svojim dobrim djelima ili time da sam nekome pomogla jer onda to više ne radiš zbog drugih nego iz sebičnosti. Oni kojima sam pomogla to znaju, kao i ja i neizmjerno sam sretna što mogu nekome biti inspiracija. Život je priča, svatko od nas ima svoju priču i svoju svrhu zašto je na ovome svijetu.

Jeste li se bojali reakcija ljudi, publike kada ste u blogu odlučili o svemu progovoriti?
Nisam. Ljudi mogu imati predrasude, i to je normalno, ne osuđujem ih zbog toga jer iza svega toga uglavnom stoje neznanje i strah. Svi se mijenjamo. Nitko od nas nije isti kao što je bio jučer. To su ljepota i čar življenja. Svaki dan nešto novo naučimo i u svakoj se situaciji nađemo s nekim razlogom. Tako sam i ja s razlogom počela pisati blog.

Napisali ste: "Samo patnja i bol mogu biti naši najbolji učitelji". Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili?
Istina. Rijetko sazrijevamo u lijepim životnim situacijama. Patnja i bol su naši najveći učitelji koji nas formiraju u zrele osobe. Zahvalna sam na svemu u svom životu, i na dobrom i na lošem. Tako je trebalo biti. Kad nas život iznenadi nekim neobičnim okolnostima, važno je znati ploviti pod udarom bilo kojeg vjetra. Naučila sam da nikad ne smijemo odustati od sebe, da uvijek moramo ustati, čak i kad doslovce osjećate da vam duša gori. Naučila sam da je svijet prepun divnih ljudi koji me vole, ali i onih kojima nisam simpatična i da je to potpuno u redu. Nisi dukat da se svima sviđaš. Naučila sam da je obitelj oaza bez koje ništa nema smisla, ali naučila sam i voljeti sebe upravo onakvu kakva jesam. Imam vrlina, no kao svaki čovjek, imam i mane te sam sretna što sam okružena ljudima koji me vole upravo ovakvu kakva jesam. Moji roditelji, suprug, sin, obitelj i prijateljice kojima sam neizmjerno zahvalna (Josipa &Eva 4ever). Ništa više ne planiram dugoročno. Jednostavno živim i učim.

Povukli ste se iz javnog života na desetak godina, kako je ponovno biti njegovim dijelom? Je li vam nedostajao?
Nije mi toliko nedostajao "javni život",  koliko pozornica i glazba. Naime, kada ste javna osoba, onda vam netko i 15 godina kasnije postavlja pitanja koja nemaju veze s ovom osobom kakva ste danas. To se zove senzacionalizam i to mi nije nedostajalo. Ali nedostajala mi je komunikacija s publikom, pjevanje, kreativni rad na sebi, vježbanje vokala do savšenstva... Eto, to mi je nedostajalo. I, naravno, emocija - da mogu ljudima prenijeti sve što osjećam. Obožavam pjevati, a moj tata kaže: "Paola, ti si glazba!"

Koliko ste dugo razmišljali o sudjelovanju u glazbenom showu "Tvoje lice zvuči poznato"?
Pa i nisam predugo. Znala sam duboko u sebi - ili sad ili nikad. Gruntala sam koji dan, nisam htjela biti papak i odustati jer nikad nisam odustala, pa nisam željela ni sada.

Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli tijekom rada u showu?
Uf, cijeli je spektar izazova, imamo li toliko vremena? Najgore je ocjenjivanje naših nastupa, vjerujem da je to svima poprilično neugodno. Nije problem pjevati nego to što te kasnije netko ocjenjuje pa se, primjerice, sav daš za nastup, a dobiješ slabiju ocjenu. To utječe na samopouzdanje i daljnji tijek natjecanja. To je jednostavno psiha. Potom, teško je biti muškarac, i to, recimo, Željko Bebek! To je bio golem izazov. Daniela Popovića ili Bee Gees mi je bilo puno lakše izvesti kad je riječ o vokalu i interpretaciju, ali biti Bebek... to stvarno nije lako. Izazov je i usklađivanje plesa i pjesme, pogotovo kad je kondicija slaba. I, naravno, najveći je izazov bio pobijediti svoju glavu. Svi smo ponekad zarobljenici vlastite psihe, strahova i kompleksa. Neki su strahovi možda realni, no
često nemaju veze s realnošću. Dakle, ovo je izvanredan koncept u kojem čovjek može mnogo napraviti na sebi. Presretna sam što sam dio ovog showa.

Što je najljepše u sudjelovanju?
Otkrivati nove stvari o sebi. Jako volim rad na sebi, na našem unutarnjem ja. Smatram da svaki dan možemo biti bolja osoba nego što smo bili jučer. Nijedna greška nije greška, ona je samo put do spoznaje. Fasciniralo me kako sam nakon gotovo dvanaest godina bez pozornice, unatoč svemu, bila kao riba u vodi. Dobro, možda ne na samom početku, ali nakon tri epizode sam se opustila. Osim toga, divno je naučiti nove stvari i o televiziji. Budući da sam magistrirala na Fakultetu političkih znanosti, a radim na radiju, za mene je ovo bilo i učenje o produkciji jedne TV kuće. I, naravno, uvijek sve završava prijateljstvima jer ih je namoguće ne ostvariti u tako velikom projetku. Sigurno ću ostati u kontaktu s tim divnim mladim ljudima. Predivno je vidjeti da ljudi žive za ovaj poziv i da se na sve načine trude projekt podići na zavidnu razinu.

Otkrili ste da se izvedbe Željka Bebeka ne sjećate od treme, je li ona sve manja sa svakom novom transformacijom?
Stvarno nije bilo lako izaći pred sve te ljude nakon dugih dvanaest godina, no brzo sam se uhodala. Već nakon četvrtog nastupa, odnosno četvrte epizode sve je bilo puno lakše.

Kako vaš sin reagira kada vas vidi kao neku drugu osobu?
Sve mu je to vrlo zanimljivo, pogotovo proces prerušavanja i učenje svih tih pjesama. Mali je sve prošao sa mnom i ne samo on nego svi - obitelj, suprug, prijatelji, svi smo učili Siju. Tijekom ovog projekta pokušavam ga naučiti da mašta uvijek treba biti aktivna, čak i kad odrasteš. Jer, vjerujte, najlakše je nekome staviti masku na glavu, no poanta je da oživiš tu masku i daš joj osobnost, a to
nije lako. Na televiziji to izgleda kao da i nije neki posao, malo te preruše pa ti tu nešto zapjevaš, a zapravo sve je, samo tako nije. Puno je odricanja, učenja, studiranja, a za Tinu Turner odgledala sam nekoliko dokumentaraca i baš sam ušla u njezin habitus do zadnjeg eritrocita. Benjamin je jako ponosan na svoju mamu. Kad ujutro dođe u vrtić nakon vikenda, prvo sve pita: "Jeste li gledali
moju mamu?" Ponosan je i sretan. Svi su, baš jesu. A i moja malenkost skupa s njima.

Koja mu je transformacija bila najdraža?
Benjamina je fascinirala moja transformacija u Bee Gees. Nije mu jasno kako sam uspjela kopirati takav glas, a u originalu zvučim potpuno drugačije. Za Siju je rekao: "Mama, baš si rasturila!"

A vašem suprugu?
On je oduševljen svim transformacijama. Iskreno, najviše je radosti bilo zbog Sije, no osim nje, jako je ponosan i na moju interpretaciju Tine Turner. Od muških uloga najviše mu se svidjelo kako sam imitirala Daniela Popovića.

Koliko je važno da supružnici nisu samo partneri nego i prijatelji?
To je najvažnije. Ako nisi prijatelj, ne možeš biti ni ljubav.

Kako usklađujete rad u showu s onim na radiju, s vođenjem zbora, ali i obiteljskim životom?
Teško, ali uz podršku obitelji, supruga, svekrve i svih ostalih ide nekako. Kad je, pak, o radiju riječ, imam dobru i razumnu šeficu koja me podržava i pomaže mi da sve stignem. Hvala joj!! Dobra logistika je pola posla. Kako smo već uigrani tim, jer mi je obitelj puno pomagala s djetetom dok sam studirala, već se nekako dogovorimo i svatko preuzme dio odgovornosti.

Kako se volite opuštati i provoditi slobodno vrijeme?
Najviše volim izaći u prirodu. S godinama sam shvatila da mi ništa ne pomaže tako dobro kao čisti zrak, sunce i zelenilo. Svi bismo se trebali više pouzdati u ljepote koje nam pruža priroda. Osim prirode, bez obitelji ne idem nikamo, ali ni bez najboljih prijateljica, a to su Josipa i Eva. Te su djevojke uz mene od početka, naše prijateljstvo traje više od 20 godina. Volimo kućna druženja, ali
odemo i na tapase u najsavršeniji restoran kod moje Marčele - Mio corazon. Čitam, pjevam, meditiram, odmaram se... Najbolje se opuštam uz svoje bliske ljude. Moj mikro svijet je moj odmor.