za Petra Graše ponovno je godina za pamćenje. Splitski glazbenik napokon je osvojio prvi Porin u karijeri, i to čak dva za pjesmu “Ako te pitaju”. Rasprodane dvorane po cijeloj Europi i novi hit “Voli me” ponovno su dobar razlog da Grašo nakon dvije godine dobije nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji glazbenika godine.
Nakon dvije godine ponovno ste nominirani za Večernjakovu ružu. Jeste li očekivali nominaciju i što vam znači ova nagrada?
Večernjakova ruža jedna je od naših najdugovječnijih nagrada što je čini apsolutno relevantnom i izuzetno sam počašćen što se nalazim u društvu nominiranih koji su svojim radom obilježili proteklu godinu.
Što mislite o konkurenciji i tko vam je najveći konkurent?
Ljude koji su nominirani sa mnom doista ne gledam kao konkurenciju, nego kao drage kolege koji su vjerovali u to što rade.
Prvu ste Ružu osvojili još 1998. Po čemu pamtite tu dodjelu?
Tada sam imao 22 godine, dakle bio sam gotovo dvostruko mlađi nego sada i u to doba nagrada takvog tipa bila mi je veliki poticaj da nastavim tim putem. Kada ste tako mladi, niste uvijek sigurni u sebe pa vas takve nagrade izuzetno motiviraju.
Lani ste napokon dobili Porin nakon više godina zaobilaženja. Je li vam to bila satisfakcija i s obzirom na struku koja vas je zaobilazila? Čuvate li svoja dva Porina na posebnom mjestu?
Vjerujem i osjetio sam da je i struci bilo drago da se nakon 25 godina i toliko nominacija dogodio i Porin u rukama Petra Graše. Primio sam nagradu puno mirnije nego što bih to učinio 1997. godine kada sam prvi put bio nominiran i kada sam mislio da strukovne nagrade definiraju uspjeh izvođača. Drago mi je da se struktura glasačkog tijela polako mijenja i da nagrada nije više rezervirana za nekoliko imena jer to nije činilo dobro ni izvođačima ni Porinu. Većinu nagrada držim na jednoj polici ispred svog klavira pa tako i Porin.
Nekako ste nas navikli da svake godine u suradnji s Huljićima snimite novi hit. Lani je to bilo “Voli me”, što nam pripremate za ovu godinu?
Ova godina bit će veoma plodna što se pjesama tiče, čeka nas novi singl koji će izaći u proljeće, radimo na dovršetku novog albuma koji bi trebao izaći nakon 17 godina. Vrlo brzo bit će objavljeni termini velikih koncerata i gradova koje ćemo posjetiti i sve to me jako raduje.
Postoji li recept za hit? Kako su nastale pjesme poput “Ako te pitaju”, “Srce za vodiča”, Voli me”?
Često me novinari to pitaju, no za to nema jasnog recepta. Definitivno je potreban talent, rad i onaj faktor koji te čini drukčijim od drugih. Obitelj Huljić i ja uživamo raditi zajedno i taj je proces poput čarolije. Nastane ideja koju Tonči odsvira za klavirom i nakon toga pjesma počinje dobivati oblik. Puno je mijenjanja u tom procesu, ja sam studiozan tip u studiju što Tončija zna jako ljutiti jer on reagira brzo i sve bi pozavršavao za tri dana, a ja samo zvuk bas gitare tražim dva tjedna (smijeh).
Lani ste ponovno bili član žirija showa “Zvijezde”. Što mislite o takvom obliku natjecanja među mladim pjevačima? Je li to dobar način za početak karijere?
Biti u žiriju takvog tipa za mene je bilo novo iskustvo na koje sam, da budem iskren, jedva pristao. No moram priznati da mi nije žao. Imao sam prilike raditi s mladim talentiranim ljudima i mislim da je i njima to jako puno značilo. Imati priliku da te vidi jako puno ljudi svakako je dobro, na za karijeru nije presudno što se i pokazalo u većini slučajeva. Za dugotrajnost je potrebno strpljenje i konstantan rad na pjesmama i sebi.
Znate li koliko ste lani odradili koncerata? Kako se najbolje opuštate u pauzama od nastupa?
Nisam brojio koncerte, ali bilo ih je jako puno. U posljednjih nekoliko godina izvan kuće sam više od 300 dana. Tempo je veoma naporan, ali koncerti i neopisiva atmosfera koju imamo jača je od svakog umora. Od nastupa se odmaram okružen sa što manje ljudi, u društvu bliskih prijatelja i obitelji, daleko od javnosti, kamera, selfija i svega sličnog.