Serija ‘Crno-bijeli svijet’ u kratkom roku osvojila je domaću publiku. Ulogu u seriji koja oživljava duh osamdesetih godina prošlog stoljeća i već tri sezone oduševljava gledatelje ostvarila je i Jelena Miholjević koja igra lik Ksenije Kipčić, razvedene daktilografkinje i požrtvovne majke dvojice sinova. Koliko je u privatnom životu slična Kseniji, ali i što će biti s četvrtom sezonom serije, Jelena nam je otkrila u intervjuu u povodu nominacije za Ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine.
Ove godine nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine. Jeste li očekivali nominaciju?
Nisam, nisam imala pojma ni da sam nominirana. Kako nisam baš pratila medije, za nominaciju sam saznala od ekipe ‘Crno-bijelog svijeta’ i stvarno sam bila jako ugodno iznenađena.
Koliko vam znači nominacija za Ružu?
Jako mi puno znači biti nominirana u tako divnoj konkurenciji i od žirija koji jako cijenim.
Što kažete na konkurenciju? Tko vam je, po vašem mišljenju, najveći konkurent?
Teško mi je to reći, svi oni su moji predragi kolege čijem se radu stvarno divim. Jedino mogu reći da mi je krasno biti u takvom društvu jer naša produkcija u mnogočemu je blistava i mislim da su stvarno izdvojeni ljudi koji su napravili fantastične glumačke kreacije tako da samo mogu reći da mi je predivno biti u takvom društvu.
Nominaciju ste zaslužili zbog uloge u seriji ‘Crno-bijeli svijet’ u kojoj igrate lik Ksenije Kipčić. Ksenija je vrlo slojevit lik, s puno različitih odnosa u seriji i paralelnih događanja. S kojim ste se aspektima njezina života mogli najviše poistovjetiti? Gdje pronalazite najviše sličnosti sa Ksenijom?
Nadam se da sam bitno drukčija od nje u smislu njezine kontrole, dramatiziranja i hrabrosti, a opet mislim i da sam vrlo slična jer sve mame imaju isti stil. Inače mi je naš redatelj Goran Kulenović priznao da je razrađujući taj lik dosta mislio na svoju majku. Ksenija je stvarno fantastično napisan lik i divno mi je što me ljudi zaustavljaju na ulici i govore: ‘Vi ste poput moje majke’. To mi je najveći kompliment jer stvarno u njoj ima nešto prekrasno, životno... U svom životu ne idem tim putem. Ona je na neki način kućni tiranin kod kojeg su karte uvijek na stolu,a opet je draga jer je strašno dobra i uvijek kaže ono što misli i spremna je pomoći. Osim što ima stravičan modni izričaj (smijeh). Crno-bijeli svijet pokazao se kao pun pogodak kod domaće publike.
Serija je u kratkom roku osvojila gledatelje. Jeste li u početku mogli zamisliti da će je ljudi tako dobro prihvatiti?
Primijetila sam dinamiku kad je riječ o serijama u Hrvatskoj. Uvijek se prvo dočekuju na nož i traže im se mane, a onda prođe neko vrijeme i serija postane omiljena. Nikada još nisam primijetila da se nešto dočeka sa stvarnim entuzijazmom. Vrlo smo sumnjičavi prema našim proizvodima i to mi je žao. Ljudi su zavoljeli ‘Crno-bijeli svijet’ i mislim da je to put svih dobrih serija. Ovo je serija koja lako ulazi u dom i u srce svih i svi smo nekako povezani s tim vremenom koje je ljudima bilo bitno drugačije, ali su opet glavni životni motivi tu. Djeci je jako zanimljivo gledati kako su njihovi roditelji živjeli u tom vremenu.
Potkraj prošle godine pojavila su se nagađanja o novoj, četvrtoj sezoni serije. Je li u planu snimanje?
Mi se svi, isto kao i gledatelji, nadamo da će biti četvrte sezone. Ako je bude, samo bih htjela da gledatelji znaju da su oni tome doprinijeli jer su zatrpali HRT zahtjevima za novim epizodama i to mi je nešto najljepše u profesionalnom životu što se televizijskog rada tiče.
Jedna od sličnosti je i majčinstvo. Ksenija ima dva sina, vi sina i kćer. Jesu li oni pratili seriju i kakve su njihove reakcije?
Odlične su bile reakcije, seriju su najčešće pratili suprug i kći jer ja sam u tom terminu imala predstave. U trećoj sezoni igrao je i moj sin Bartol i to prijatelja mog sina iz serije. Svi smo se tome radovali i s nestrpljenjem iščekivali emisiju.
Kad je riječ o poslu, koji su vam neostvareni snovi? O čemu maštate, koju si ulogu priželjkujete?
Jako bih voljela snimati filmove. Rekla bih da imam tri želje, jedna je da snimam više filmova, druga da u kazalištu puno više istražujem i radim s ljudima koje volim i treća da svoje znanje prenosim mladim talentima. Jako me počeo zanimati rad s mladim ljudima.
Ako Ruža završi u vašim rukama, znate li već kamo ćete je smjestiti?
Imamo posebno mjesto kamo stavljamo sve nagrade. Prvo sam ih skrivala jer me uvijek bilo sram toga, ali onda su djeca to gurnula u prvi plan. Ruža bi se jako dobro uklopila uz ta priznanja, ali mislim da bi bila prekrasna i u rukama bilo kojeg kolege.
Koga ćete povesti na svečanu dodjelu u HNK 20. ožujka?
Kći Adu jer volimo zajedno izlaziti na koncerte i u kazališta. To će za nju biti jedan veliki doživljaj. Moram svakako pozvati i supruga ako tada bude u Zagrebu.
Ima li Hrvata u ovoj zemlji?