Bilo je tu nervoze, online drame, stotine poziva i pucanja veza, djece koja su navikla da su im roditelji stalno doma, ali tu večer ipak su morala na spavanje sama jer stariji su u drugoj sobi napeto čekali pokraj ekrana. Bilo je pasa koji su cviljeli ispred ulaznih vrata zakinuti za šetnju, prekinutih treninga, izgorenih kolača. Događalo se nešto važnije. U vrijeme kad život stoji, događala se dodjela nagrade, Večernjakove ruže, u ekstremnim uvjetima pandemije na ekstreman način.
Online, eksperimentalno, virtualno. Ideja nečeg takvog u startu je podizala obrve, stvarala upitnike, moralne konstrukcije tipa "je li vrijeme primjereno za glamur, veselje i smijeh?" Itekako jest, itekako smo uspjeli, otvorili smo novo poglavlje medijskih odgovora na krizno doba i najvažnije, razveselili ljude i vratili im vjeru u to da nova pravila nisu nužno prepreka. U tom smislu 26. dodjela Večernjakove ruže potvrdila je svoj status najdugovječnije i najvažnije medijske nagrade, a sudeći po reakcijama koje pristižu od kulturnjaka, iz gradskih kazališta, radijskih postaja, televizijskih kuća, glazbenika i HND-a, dodjela je sada postala i povijesna.
Misli to i producent i voditelj Joško Lokas pa uz čestitke naglašava idealan tajming dodjele: – U ovom trenutku organizirati dodjelu na takav način bilo je jako hrabro! Ruža je još jednom pokazala svoju snagu. Ovim online događajem svima ste nam dali nadu da će sve biti dobro i da će se stvari opet pokrenuti. Hvala na tome!
Prijenos su pratile i Vlatka Kolarević, novinarka i urednica HRT-a, Ana Brdarić Boljat, urednica RTL-a Danas i Ivana Petrović, politička komentatorica Nove TV.
– Bilo je sjajno, od voditelja do praznog HNK i upada u priču s Letom 3 i Terezom Kesovijom. Dan poslije dodjele, na HRT-u, posebice od mlađih kolega, slušam samo riječi hvale. Večernjakova ruža sve nas je opet spojila, što je dodatno važno i za struku jer kroz tu nagradu i dalje propitujemo sami sebe, bavimo se medijima i podsjećamo se da smo jedni drugima korektiv i da učimo na svojim pogreškama, ali i od boljih. Ruža je jako važna nagrada – kazala je Vlatka Kolarević.
Čestitkama na dobrom poslu pridružila se Ana Brdarić Boljat pa ustvrdila da joj se sve činilo pomalo nestvarno dok je gledala prijenos. – Zanimljivo, ogoljeno od pompe i s fokusom na uspjeh naših kolega. Prave zvijezde doista su bili oni i njihov prošlogodišnji rad, uživala sam gledajući ih u njihovim domovima iz svojeg doma. Ruža je dokaz da baš ništa ne može pobijediti kreativnost, stoga čestitke Večernjem listu na originalnosti, mislim da će se ovogodišnja Ruža pamtiti i da je putokaz svima nama da budemo jaki i prevladamo prepreke koje nam stanu na put.
Slaže se s njom i Ivana Petrović koja smatra da je ta ideja bila zgodna i vrlo trendy jer smo se zadnjih "40 i kusur dana" svi preselili u virtualni svijet. – Gledamo virtualne koncerte, predstave, kompletnu kulturu, tako je i Večernjak jako "in". No nadam se da ćemo dogodine Ružu dodjeljivati po starim pravilima i proveseliti se na stari način. Iako – baš sam gledala prilog o virtualnim vjenčanjima, a poslije jednog takvog par iz Rusije imao je i virtualni party – nitko ne priječi dobitnike, nominirane i sve nas da napravimo i mi jedan virtualni party – kazala je Ivana Petrović.
Glumica Ksenija Pajić doživjela je dodjelu kao nešto novo, drukčije, nešto živo u ovoj koroni, sa živim reakcijama, bez mnogo glamura, intimno, prisno, gotovo kazališno. I voditeljica Iva Šulentić pohvalila je to što se u ovim opskurnim vremenima i uvjetima može napraviti nešto ovako važno i za pojedince i za kolektiv, a glumac Slavko Sobin u moru hvalospjeva daje i malu zamjerku pa traži više mjesta za prezentere mlađe od 35 godina.
Eciji Ojdanić svidio se kreativan način na koji smo uspjeli doskočiti koroni. – Naravno, kao čovjek, nazvat ću ovu dodjelu endemskim događajem jer se nadam da za njega u ovakvom obliku u budućnosti neće biti potrebe, ali bilo je prekrasno! Pametno i dostojanstveno. U dahu sam odgledala prijenos, do mene je dopro vaš pozitivan stav i ova dodjela za mene predstavlja svojevrsnu pobjedu duha nad ovom bolešću i teškim vremenima koja su pogodila sve, a posebno kulturnu industriju. Stožer koji cijelo vrijeme fantastično radi svoj posao pucao si je u nogu dajući dozvolu za crkvena okupljanja, a kazališna i kulturna nisu dopuštena. Ne razumijem u čemu je razlika kad ljudi sjede distancirano na misi ili na koncertu i u kazalištu. Vjerujem da smo na pragu pobjede bolesti, ali bismo morali misliti i na kulturnu industriju koja također puni proračun, a Večernjakova ruža, koja se itekako dotiče kulture, pokazala je da se i u ovim uvjetima može djelovati. Dodjela je bila pokazatelj snage i moći kulturne industrije i mislim da bi civilni stožer s velikom pažnjom trebao razmatrati mogućnosti otvaranja naših aktivnosti. Ma bilo je baš lijepo! – kaže Ecija Ojdanić, a na važnost kulturnog i medijskog sektora nadovezala i njena kolegica Ana Maras Harmander.
– Sada kad jedino kulturni radnici uopće ne znaju kada će početi raditi, mislim da ste ovom dodjelom barem dijelom osvijestili ljude kojima bi bez takvog sadržaja, bez kulturnog sadržaja, u karanteni bilo grozno. Tko bi sinkronizirao crtiće koje gledaju njihova djeca, tko bi ih glumom odvodio u nove svjetove, pričao im s radija dok se voze u automobilima, izvještavao ih o relevantnim i ispravnim stvarima koje ih se itekako tiču da nema novinara i kulturnjaka? Bez medija i stvari koje čine kulturu jednog naroda nemamo se zašto boriti – zaključuje Ana Maras Harmander.
Glazbenik Marko Tolja priznaje da je gledao s tugom, bez publike i bez njih u HNK Zagreb, ali sretan je što se dodjela održala. I sam se glazbeno prebacio online, zabrinut je, kaže, za glazbenu branšu jer posao joj je okupljati ljude, što sada nije nimalo popularno, ali dodaje: – Nadajmo se da će ljeto napraviti svoje, ubiti virus i vratiti nam glazbu u živote. Do tada neka bude ovako virtualno i svaka čast Večernjaku jer se ne da!
Jelena Rozga smatra da je ovo vrijeme u kojem trebamo pokazati snagu i optimizam i da je ova nova Večernjakova ruža pokazatelj upravo toga da se uvijek može i da se uvijek mora nastaviti živjeti. – Dosta je pesimizma, i ovo sve će proći, a Večernjakovci su dokazali da projekti s tradicijom, važni svima nama, moraju opstati. Uživala sam gledati kolege, pjevala sam s njima, veselila se s dobitnicima, a sljedeće godine sve ćemo ponoviti, ali uz iskrene zagrljaje i poljupce, onako kako smo navikli.
Voditeljica Narodnog radija Tatjana Jurić gledala je dodjelu unatoč činjenici da radi jutarnju šihtu i budi se u pet ujutro, a jako ju je zanimala i ta virtualna varijanta.
– Bila mi je to drukčija perspektiva, čudno je gledati i imati dojam da sam tamo, a nisam. Obično je to veliko druženje i zabava i puno probi za uključene, tako da sam gledajući postavljala si pitanje: "A kamo sada idemo?" Uglavnom, bilo je odlično i čestitke Večernjaku! Pokazali ste ljudima da svi moramo zadržati određeni okvir kolike-tolike normalnosti. I sama koristim pojam "nova normalnost", no u njoj nema ništa normalno i treba nam bilo što, poput ove dodjele, što nam je doticaj s prijašnjim životom za koji vjerujem da se vraća – kaže Tatjana Jurić.
Glazbenog urednika i novinara Dalibora Petka dodjela je, kaže, držala budnim od početka do kraja i smatra da je Večernji list napravio povijesnu dodjelu. – Strepio sam kako će to izgledati tehnički jer profesionalno znam kako je teško spojiti toliko ljudi istodobno, iz različitih dijelova svijeta, i koji su zvijezde svatko u svojem polju. No nije bilo nijedne pogreške i oduševila me uigranost voditeljskog tandema Doris Pinčić i Duška Ćurlića. Ovako raznovrsna priredba pun je pogodak. Večernjakova ruža bila je na nivou. Ne zove se bez vraga najvažnijom medijskom nagradom s najdužom tradicijom. Bravo Večernjakovci! – kaže Dalibor Petko, a producent Nebojša Taraba dodaje: – Ma izvrsno! Svakako neobično, a psihološki učinak desert je u ovom slučaju. Vidjeti ljude iz industrije i kolege na ovakav način daje privid normalnosti. Želimo da bude jednom i nikada više ovakva dodjela, ali kapa dolje na ideji i organizaciji i svaka čast cijeloj ekipi! – zaključuje Taraba.
Sukus svega jest da se rizik isplatio. Uostalom, Večernji list već 60 godina dokazuje koliko je žilava tiskovina. U svojoj povijesti sa svojim čitateljima nije bio samo dva puta, jednom za velike poplave u Zagrebu 1964., no i tada su Večernjakovci u pidžamama trčali u redakciju spasiti što se spasiti dâ da već drugi dan budu na kioscima, i drugi put za velikog štrajka tiska. Prvi se prilagodio i digitalizaciji, što sada sve diže na višu razinu i ne dopušta da ono što u nekom trenutku ne možete učiniti zasmeta onome što se može. Neke pobjede su pobjede duha i duše, a ova dodjela Večernjakove ruže dokaz je upravo toga.
Skup ljenih ljevicara koji drze cijeli estradni prostor.