Srđan Sacher jedan je od najvažnijih domaćih rock-glazbenika. S Rundekom je otvorio “haustor” u koji su mnogi poslije ušli i još uvijek ulaze. U Haustoru, pa zatim u Vješticama s Mladenom Juričićem-Maxom i Borisom Leinerom, patentirao je novodobni etno i world music na domaćem terenu, pa i danas strastveno koristi takve obrasce.
Povratak albumom “Biser ambra jantar” benda Sacher (Dallas Records) dokazuje da važan autor to ne prestaje biti. Fućka se Sacheru za mode, on je puno toga što je danas moderno davno svirao i opet pokazuje u 14 pjesama novog albuma. Možda čudno, ali čovjek koji je promijenio puno adresa, pa i ime, bolje opisuje stanje kod nas nego mnogi koji su stalno ovdje i dodaje nove pjesme među one kojima su on i Rundek, ili mladi Stublić i Štulić, najljepše opisivali Zagreb i ovo podneblje.
“Misli lokalno, djeluj globalno” još jednom se pokazuje kao najbolje za lokalnu kulturu i društvo, u eri “domoljuba” debelih novčanika. U produkciji Zvonimira Duspera-Dusa, osnovnoj postavi (Sacher, Filip Riđički, Miljan Bakić, Ivan Beuc i Dragan Brkljačić), pridružili su se brojni gosti (Zoran Zajec, Damir Prica, Hrvoje Rupčić, Boris Leiner i drugi), a svi zajedno čine, parafraziramo li zadnji Rundekov bend, prirodnu ekipu. Brojni detalji pažljivo su uklopljeni u svirku i aranžmane, sa senzibilitetom za melodije kakvu je imao još jedan vrhunski domaći stilist, Krešo Blažević iz Animatora.
Uvodni singl “Mene nisi nikad volila” potencijalni je hit, kao i “Mornar”, koja gotovo da je morska inačica Barine “Put do sreće”. S tipičnim veselim višeglasjima, razigranim ritmovima i masom instrumenata koji “plove” po zvučnicima – sitar, charango, violina, klaviri, melodike, pianet, udaraljke, trabuka – slušamo glazbu koja prirodno izlazi iz Sachera i suradnika. “Ljubav nema repete” još je jedan primjer zaigranog popa s pametnim, ali nepretencioznim tekstom. Sav materijal odlični Filip Riđički otpjevao je na kajkavskom dijalektu sa zagrebačkih ulica. Očekivano, Sacher je potpuno opušten i izbacuje pjesme koje govore prirodnim jezikom pa dolaze do slušatelja lišene svih “modernih” medijskih gnjavaža i igrica.
Drugi dio albuma “okreće ploču” i donosi Sachera druge vrste. Pjesma “Za bolje ne znam” kao da je vokalnom mantrom i frazom basa spoj ranog Haustora i kasnog Bowiejeva “Lazarusa”. Sjajnog ambijenta, s efektnim klavirima, prodornog teksta i hipnotičnog vokala, jedan je od vrhunaca albuma. Prekrasna “Nejdi”, s govorom spikera s perona kolodvora, paše u vrijeme masovnih odlazaka, a tekstom “nejdi, nikud nejdi, makar jedan dan daj, makar jedan sat, daj bar do sutra, dok smo još skupa”, “plače” za – ostankom.
Dijalekt i narodna mudrost važni su Sacheru, pa u maniri Petrice Kerempuha koristi narječje da u veseloj pjesmi kaže itekako ozbiljne stvari; sjajna ljubavna “Ti si moja zastava” sa stihom “tebe ne bih nikad izdao, ti si moja zastava, meni jedina vlast i država”, izravno objašnjava i trenutačno stanje u društvu. Premda je riječ o intimnoj pjesmi, stihovima “meni bog i narod, kruna grb je ljubav tvoja, barjak boja jedina”, Sacher je rekao više o ljubavi i vjernosti od svih skupih kipova i spomenika domovini.
Ukratko, dobili smo raskošnu Sacherovu tortu kakvu i očekujete od njega.
Kakva ljubav prema pobjeguljama štuliću i rundeku koji su domovinski rat proveli u inozemstvu na sigurnom, sličan se sličnom raduje i da znas ja vise volim spomenike nasim braniteljima nego necije pjesmuljke, ako to mozes shvatiti