Predsjednica Grabar-Kitarović napravila je gaf vezan uz njegovu pjesmu, a on je postao hit

Došel bum doma, sel si bum pod brajde, k sebi bum pozval stare se pajdaše... pjeva Rajko Suhodolčan (55), dok na Yamahinoj gitari prebire po G-duru i malom durskom u C.

U Krapini smo, u njegovoj kući, u studiju na katu. Na policama stoji njegovih - pet Porina. Jedan od bračkog kamena, dva od bijelog kristala, jedan žuti te jedan crveni... Upravo je Porin dobio i za tu skladbu "Pod brajde", koju sada pjeva za novinare Nedjeljnog. Inače, čim smo ušli u Krapinu, dočekao nas je fotografija Rajka Suhodolčana. Prvo što smo vidjeli na ulazu u grad bio je jumbo plakat "Kvarteta Gubec" i najava koncerta u Lisinskom.

A dugo što smo vidjeli na ulazu u Krapinu bila je opet fotografija - Rajka Suhodolčana. Novi plakat za koncert... I na naslovnicama medija je ovih dana, ni kriv ni dužan, završio. Za njega su mnogi čuli ovih dana, ne samo u Krapini...

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović napravila je gaf vezan tu pjesmu. Izjavila je "kako se pjesma 'Pod brajde', koju je pjevala s vojnicima u Afganistanu, bila jedna od popevki koje su nastale u onim vremenima kada se nije smjela spominjati Hrvatska..." A krapinski skladatelj tu je pjesmu napisao podosta nakon Domovinskog rata - 1999. godine. I eto, u središte pozornosti nije dospio ni zbog svojih Porina, ni zbog desetka izdanih albuma, ni zbog pobjeda na festivalima, čak ni zbog koncerta u Lisinskom za dva tjedna u kojem njegov "Kvartet Gubec slavi 15 godina"... Nego zbog - gafa predsjednice.
- Vidi, imam pet Porina, više od 30 godina karijere, a sad ovaj tjedan - više se govori o meni zbog predsjednice, nego zbog djelovanja svih tih godina... Ne zovu me zbog muzike, već zbog tog gafa. Inače, vidio sam taj video iz Afganistana u kojem predsjednica pjeva moju pjesmu s našim vojnicima na misiji, bilo mi je jako simpatično. 
Koliko vas je novinara zvalo posljednjih dana?

- Nekoliko dana bio sam apsolutni hit! Prošlu nedjelju ujutro telefon je zvonio u nedogled, a ja sam - spavao! Ništa čudno, bio sam večer prije na festivalu Kajkavske popevke, i znate kako je to, kod nas mužikaša... Kasno sam legao. I probudim se ujutro, i vidim brdo nepoznatih brojeva, sve propušteni pozivi, a sve zbog izjave predsjednice. Zvali su novinari s Indexa, Večernjeg, Telegrama, 24sata, Nove TV... I to me čudilo, kako sam dobio toliko pozornosti. Na kraju, ispalo je za mene dobro, pjesma "Pod brajde" dobila je novi publicitet - govori Rajko pa opet u ruke uzima akustičnu gitaru.
Što su brajde?

- Konstrukcija po kojoj se loza penje. Može biti pred ulazom kuće, radi hlad, obično je drvena ili metalna. Tu se sjedi, odmara, u hladu ispod loze. Tu se druži. I popije gemišt. Ili dva. Tri...
Koliko ste vi puta sjeli pod brajde?
- Ma sjedam pod brajde cijeli život, i budem sve do kraja... 
Kraj prozora u njegovu studiju stoji knjiga - "Seks u 50-ima".
- Otvori, otvori. Uzmi knjigu u ruke, prolistaj knjigu, to je poklon svima koji navrše pedesetu - smije se Suhodolčan i odlaže gitaru.
Prva strana prazna, list dalje - opet prazna... Pa prazna strana, prazna. Sve strane knjige "Seks u 50-ima" su prazne. Samo korice ta knjiga ima.
- Haha, to ti je tako u našim godinama - smije se on. Više od tri desetljeća svira. Proslavio se hitovima "Spoved" (Ak' sem ti srčeko ranil), "Pod brajde", "Još jenu putnu", "Oko jene hiže", "Šuoštor", "Ni Zagorje malo"...
- Svirali smo jednom koncert na bazenima u Stubičkim Toplicama. I priđe meni jedna dama i veli: "Gospon, moram vam nekaj reć'!" I pitam ja o čemu se radi... A ona kaže: "Ja vas obožavam! Sve vaše pjesme znam napamet i godinama vas slušam na radiju, ali nikad vas nisam vidjela ovako kao sad - uživo. Je l' bih ja vama mogla dati jednu pusu?" I što ću, ja pristanem, ona mene 'kušne', a veli: "Fala vam lepa, i dal vam Bog zdravlje, gospon Pepelko"...
Zamijenila vas je za Ivicu Pepelka?
- Tako je! Haha...
Zna li Pepelko da vas ljube njegove obožavateljice?
- Kako ne bi znao! Smijao se. Veliki smo prijatelji, eto sad će biti gost na koncertu "15 leta Gubec kvarteta" 6. listopada u Lisinskom. On i moja kći, sopranistica Barbara Suhodolčan, koja je završila Muzičku akademiju, solo pjevanje kod Lidije Horvat-Dunjko - kaže zagorski glazbenik.

Što još zanima obožavateljice?
- Jednom prilikom u Dugom Selu, došle su tri dame i pita me jedna koliko imam godina. I velim ja: "Gospođo imam 45 na leđima." I veli ona: "Znala sam čim sam vas videla! To vam nisu nikakve godine, eto ja sam isto 1945. godište..." 
Osvojili ste Porin, štoviše prvi koji je stigao - u Zagorje...
- Tako je! Imam danas tri Porina za najbolje albume folklorne glazbe za albume - "Ak sem ti srčeko ranil", "Oko jene hiže" i s Kavalirima za album "Šuoštor", jedan Porin za najbolju folklornu skladbu "Pod brajde" te za najbolji album tamburaške glazbe - "Pozdrav Zagorju". Nominiran sam bio 14 puta, a naš Kvartet Gubec osam puta... Imao sam i albuma koji nisu ništa dobili. Bilo je to doba kad je Lado uzimao sve, a meni ni niš' ostalo - kaže Rajko. Oko njega na zidovima niz Zlatnih plaketa, Povelja, Srebrnih ploča, nagrada s festivala iz Pitomače, Krapine, sa Šibenske šansone... 
Dobili ste nagradu Porin i za album "Oko jene hiže", s pjesmom Arsena Dedića?
- To mi je posebno draga priča. Riječ je o pjesmi "Oko jene hiže", koju je Gabi Novak izvela na Krapini 1980. Mi smo tri desetljeća poslije snimili svoju obradu te pjesme i nazvali album po njoj. No, trebalo je prvo pitati Arsena...
Je 'l pristao?
- Bojao sam se da će me Arsen odbiti. I nekako sam došao do broja njihova kućnog telefona, dao mi ga je netko s radija. I nazovem ja, javio se Arsen i pita: "Tko je?" Objasnim o čemu je stvar, i on - pristane. Mi obradili pjesmu, i dobili Porin. Na dodjeli je bila i Gabi Novak, koja mi je u šali rekla: "Ukrali ste mi pjesmu, ali neka." I taman kad smo primili nagradu, zazvoni mi mobitel. Prvi koji je čestitao bio je upravo njezin autor Arsen Dedić.

Što vam je Arsen rekao?

- Tek jednu rečenicu. "Mali, dobar ste posao napravili. Čestitam." I tu-tu... Sklopio je slušalicu. Nisam se stigao ni zahvaliti..
Kako ste počeli sa zagorskim popevkama?
- Kao roker. Kao klinac sam imao rock nad roll band, zvali smo se Stella. Sve su bili dečki domaći, tu iz Krapine, a svirali smo kao predgrupa Filmu, Prljavom kazalištu, Parnom valjku... Ja sam oduvijek pjevao. No, s našom rock-glazbom, autorskim pjesmama nismo se stigli probiti. Bilo je to doba, kraj 80-ih, kad je rock počeo jenjavati, krenuli su drugi vjetrovi. I poslije sam se i sam prebacio u te zabavne vode, tu je krenula prava lova. Pjevač Zadruge Krešo Končevski tada mi je rekao: "Izdajica si rock and rolla!" Pa i sad je neki dan na koncertu rekli: "Di je onaj odmetnik?" Pa me pozvao na binu, pjevali smo skupa.
Sedmorica braće i sestra
Kad ste zaradili prvi novac od glazbe?
- Kao roker. Ali, to je bio novac za pivo i sendvič. A kad smo za Martinje 1992. godine osnovali Krapinske tamburaše, odmah je krenulo. Znate, ono kad izvade novac i stave vam u tamburicu. I krenuo sam u te vode. Imao sam dvoje male djece, kćeri Klaru i Barbaru, živio kao podstanar. Tu je bio kraj mog rock and roll puta. No, već u srednjoj sam školi radio 'bauštelu'. Na miješalici radio da bi mogao na more. 
Kamo ste išli?
- Na Obonjan, tadašnji Otok mladosti. Nosio sam poslije i namještaj, baš s vođom rock-benda Tomislavom. On je razvozio, a ja nosio...
Djetinjstvo u Zagorju?
- Mama Dragica imala je mene kao najstarijeg sina i još sedmero mlađe djece! Od toga sedmorica muške braće i najmlađa sestra Nikolina! Sestra je mlađa 18 godina, a danas radi i živu u Bruxellesu. Prevoditeljica je Europskoj komisiji.
Što ste vi sve radili?
- Uh... Bio sam biljeter, prodavao sam osiguranja, pa čak i cipele, bio konobar, trgovački putnik, novinar...
Što ste radili kao novinar?
- Pisao sam anegdote, glazbene recenzije, narodne priče... za Krapinski vjesnik i Zagorski list.
Dajte jednu zagorsku anegdotu.
- Evo, pitaj Boga je l' se to dogodilo, ali ide ovako. Davnih godina stanovnici mjesta Mihaljekov Jarek, koji je tu kraj Krapine, zvali su sebe - Purgeri. I bili su na ratnoj nozi sa susjedima iz Radoboja, koji su kroz njihovo mjesto prolazili s volovima, a volovi su po cesti ostavljali - drek! I oni odlučili da će Radobojce bombardirati! Da to više neće trpjeti. I uzeli jednu veliku debelu trešnju, izdubili je, napunili je barutom i stavili unutra fitilj od dva metra. Okrenuli su u Jareku taj "top" prema Radoboju, zapalili cindericu i skrili se. Bomba je eksplodirala, srušila je pola štala i kokošinjaca u njihovu Jareku, a oni, onakvi garavi i prljavi od eksplozije, provirili glave i rekli: "Vidi! Ak je ovo kod nas napravila bomba, takvu štetu, kaj je tek napravila u Radoboju, gdje je pala...
Vaše pjesme pjeva Kolinda, a surađivali ste i s Miroslavom Škorom... 
- Škoro je moj kolega, bio sam nekoliko puta kod njega, rezali smo špek, onaj lepi beli, a njegov sin Matija nam je nosio butelje graševine. To mi je ostalo u dobrom sjećanju, dobar špek i još bolje vino. 

Pjevač u kampanji za predsjednika?
- Ne čudi me. Eto, u Ukrajini je nedavno pobijedio glumac, pa i u politici su bili i Vice Vukov i Kićo Slabinac, nije čudno da se popularni ljudi upletu u tu priču... 
Jeste li svirali za Tuđmana?
- Naravno! Na večerama na kojima je bio nakon Krapinskog festivala, volio je kajkavsku popevku.
A za Stipu Mesića?
- Bio je na našoj gaži.
Ivu Josipovića?
- Da, i on nas je slušao.
S kime ste sve pjevali?
- Mirom Ungarom, Davorom Radolfijem, pratili Đanija Stipanićeva, Klapom Cambi, Jasnom Zlokić, Dragom Diklićem...
Tri gaže dnevno - svaki dan
Koliko Kvartet Gubec može u jednoj večeri popiti gemišta?
- Puno. Zavisi kaj se jede i kako se dugo boravi pri klijeti...
Za dva tjedna, u nedjelju 6. listopada, nastupate u Lisinskom?
- Kvartet Gubec slavi 15 godina. Trebali smo se zvati Peharček, Zagorje, Trilikum, Zagorski kvartet... No, ostalo je Gubec. Puno se postava promijenilo, danas su uz mene, koji sam drugi tenor, tu Vinko Ančić tenor, Željko Grozaj bariton i Robert Mikša bas. 
Koja je razlika između dalmatinske klape i vašeg kvarteta?
- Oni imaju pet članova, a mi četiri. Da imamo još jednog, mogli bismo se prijaviti na Festival u Omišu. I pjevamo sve, od dalmatinskih, američkog soula, gospela... 
Kad ste se najkasnije vratili s gaže?
- Ah... Bilo je vremena kad su se svirale i tri gaže dnevno. Dnevno! Pa pet-šest dana tjedno. Znali smo dolaziti ujutro oko osam kući. No, najkasnije, ipak, došao sam doma nakon dva dana!
Dva dana?!
- Tako je. Bila je već potraga za mnom. Slavio sam rođenje kćeri Barbare. I danas, kad netko to spomene, moja me Zdenka poprijeko pogleda. 
Pa gdje ste bili dva dana?
- S frendom po birtijama. Pa u klijeti. Pa spavanje, pa u klijeti... Slavili smo. 
A danas?
- Zna se dogoditi da sam na svadbi pio - isključivo vodu. Godine su stigle. S mužikašima je uvijek išla i pijača, s godinama to nije ni blizu kao nikad. Ni blizu kao nekad. Kažem, dvije litre vode, otpjevam gažu i - doma!
Tu na polici imate mjesta za još koju statuu Porina...
- Radim dalje, skladam, pišem, pjevam, sviram. Mjesta za nove kipiće sam ovdje ostavio. Čekam ih.
A ako ih ne bude?
- A niš'. Došel bum doma, sel si bum pod brajde...*