Najveća nesreća koja se mogla dogoditi Novoj TV dogodila se prije nekih četiri mjeseca.
Hrvatska reprezentacija, naime, upravo je tada ostvarila najveći uspjeh u svojoj nogometnoj povijesti, a program koji je to prenosio; HRT, dosegao je svoj vrhunac. Pogotovo popratnom emisijom Zabivaka, koja je pokupila gotovo identične pohvale kao i sami izabranici Zlatka Dalića. Voditelj te emisije Marko Šapit, uzgred kazano, bio je tijekom trajanja prvenstva veća zvijezda i od samih nogometaša.
Hrvati su nakon dugo vremena oko nečega ponovno bili složni: HRT-ov program oko SP-a bio je apsolutno genijalan!
Za Novu TV je to, kažem, bila najveća moguća nesreća jer je već prije osigurala prava za prijenos svih reprezentativnih utakmica, a koje – jasno je i najvećim optimistima – neće u skorije vrijeme doseći ovaj ni neki sličan uspjeh. Time ni njezin program, eto, dugo neće moći parirati ovome nacionalne televizije kojoj smo taj mjesec sa zadovoljstvom uplatili onih 80 obligatornih kuna... I, kao da Novoj TV to nije bilo dovoljno nesreće, prve utakmice vatrenih koje su bile na rasporedu one su s nekog novog Uefina natjecanja koje mnogi od navijača još uvijek nisu potpuno ni shvatili. Ne može gore za Novu? Može! Prvu utakmicu u tom natjecanju, a time i na njihovu programu, izgubili smo s nevjerojatnih 6:0. A, s obzirom na to da za to nismo mogli kriviti nikoga od naših heroja koji su još nedavno na HRT-u igrali finale i, donijeli nam toliko sreće i veselja, krivci su, nema sumnje, morali biti Željko Vela i ostala ekipa iz njihove sportske redakcije. Sreća ih, shvatila je to valjda i kompanija United Media koja je stvarni vlasnik svih tih prijenosa, nije pomazila.
Utakmica protiv Engleske koja je uslijedila imala je još jednu otežavajuću okolnost. Zbog neke stare Uefine ili Fifine kazne, izrečene najvjerojatnije zbog nekog navijačkog majmuniranja, stadion na kojemu se ta utakmica igrala morao je biti prazan. Prva utakmica na domaćem terenu nakon velikog uspjeha u Rusiji morala se, dakle, igrati bez navijača. S obzirom na ranije spomenuto neshvaćanje sustava natjecanja i zaista loš rezultat iz prve utakmice, navijača nije bilo ni pred malim ekranima. (Neformalno sam doznao da je gledanost bila niža i od Luke Modrića). Utakmica je, raspitao sam se kasnije jer je ni sam nisam gledao, završila bez golova. S obzirom na početni peh koji je tim utakmicama zadesio Novu TV, to me nije začudilo ni najmanje. Iznenadilo bi me da je bilo drukčije.
Onda je, međutim, uslijedio uzvrat sa Španjolskom i sve se, evo, naglo promijenilo nabolje! Tin Jedvaj pospremio je u 93. minuti jednu odbijenu loptu u nečuvanu mrežu za veličanstvenu hrvatsku pobjedu i, odjedanput nam je i ta omražena Liga nacija postala zanimljiva, na brzaka smo naučili sva pravila i Nova TV postala nam je zakon. Glas Željka Vele je, nije me sram priznati, u meni počeo izazivati neopisivu radost... Odjedanput mi više nisu smetali ni Mate Bilić ni Jerko Leko koje je Nova TV iz nekog teško shvatljiva razloga postavila za stručne komentatore. “Baš me briga!”, podviknuo sam na kraju utakmice dok su oni nešto drobili, “Pobijedimo li Engleze, bit ćemo prvi u skupini!”, “Neka dovedu i Vlaovića ako hoće!”, poentirao sam snažno dajući time jasno do znanja da u ovako euforičnim trenucima uopće nije važno kakav će antitalent postaviti na tu analitičarsku poziciju u studiju. Moju TV ružu dobit će svakako!
Od srijede, kada smo ostvarili tu pobjedu, pa sve do nedjelje, kada je na rasporedu bilo to važno gostovanje na Wembleyu – koje je odlučivalo o tome hoćemo li biti prvi ili zadnji u skupini, ali i o tome hoće li sportski program Nove TV, poput onog HRT-ova prošlo ljeto, zajahati na valu reprezentativnog uspjeha – od straha da ću nešto propustiti nijednom nisam prebacio s Nove TV. Tri dana gledao sam njihov suludi program koji se, kako sam shvatio, sastoji od nekih domaćih sapunica koje, zapravo, možda pokušavaju biti i humoristične serije, Farme, preagresivnih vijesti, raznih talent showova od kojih se ne zna koji je manje zabavan, beskonačnih repriza anegdota iz života familije Fazlinović te, naravno, klevetničke emisije Provjereno koja igra na najniže ljudske strasti pri čemu se ne zamara nečim tako bezveznim i netelevizičnim kao što su dokazi, sud i istina. Nijedna mi žrtva, dakle, nije bila prevelika da bih pogledao samo tu jednu, tako važnu nogometnu utakmicu na koju oni odnedavno polažu prava. Pa, iako smo na kraju ipak izgubili i završili posljednji u skupini, nisam požalio.
Tijekom tih dana, za vrijeme kojih sam intenzivno pratio program televizije koja se predstavlja kao najgledanija, shvatio sam da su ove utakmice, bez obzira na to koliko nesretne bile, zapravo jedine vrijedne gledanja na Novoj TV. U svojim prijenosima, naime, ne zaostaju previše za ostalima, a s vremenom će zasigurno postati i jednako dobri, možda čak i bolji, ali što se njihova ostalog programa tiče – tu im ni sva sreća ovoga svijeta ne može pomoći.
A bile bi jos gledanije te utakmice da su bez ikakvih komentatora i voditelja. Kakva katastrofa od televizije to nije istina, u istom rangu sa smecem od rtl-a.