Treća sezona “Života na vagi” emitirati se počela 16. rujna u 20 sati, a već pet minuta kasnije, oko 20.05 sati, počela je ona stara i, bez sumnje, dosadna rasprava o toj licencnoj emisiji.
Jedni tvrde da je “Život na vagi” najdublje dno televizijskog biznisa i da tu emisiju hitno treba zabraniti jer vrijeđa dostojanstvo ljudi koji očito imaju neki zdravstveni problem. Humanije je, kažu, mlatiti ih mokrim novinama po nosu nego ismijavati javno hineći pri tome želju za pomaganjem. Iza svega toga, otkrivaju nam isti ti moralisti, kao da su došli do nekog revolucionarnog znanstvenog otkrića, krije se samo publicitet i lova.
Istovremeno, oni drugi – oni koji su, nota bene, u pravu – tvrde da ovi prvi nemaju pojma!
Činjenica da se određeni TV sadržaj proizvodi radi povećanja gledanosti, odnosno zarade, i da se pritom često igra na osjećaje gledatelja, i nije nešto što bi nas trebalo čuditi, niti je nešto što se ne bi trebalo događati. To je najnormalnija stvar u televizijskom poslu. Čak i poželjna! Međutim, treba uvelike razlikovati da li se u ostvarivanju tih ciljeva iskorištavaju ljudske sudbine i patnja tako da se s njima ruga i da ih se ismijava, a što ovdje nipošto nije slučaj, ili su one, eto, prikazane tako da gledatelji počnu s tim ljudima suosjećati, razviju empatiju, navijaju za njih, vesele se njihovim uspjesima i plaču nad njihovim porazima...
Tko god je dakle, barem tih pet minuta od početka prikazivanja ove treće sezone zbilja pogledao ovaj reality show kreiran prema američkoj licenci showa The Biggest Loser, te vidio odnos trenera prema natjecateljima, odabir scena koje nam prikazuju, savjete nutricionista i nevjerojatno dobronamjernu, simpatičnu i duhovitu Marijanu Batinić, zna da se ovdje ne vrijeđa ničije dostojanstvo i da je riječ o ovom drugom, izrazito pozitivnom slučaju. Pogotovo kada se usporedi sa svim ostalim RTL-ovim reality projektima u kojima je zbilja teško pronaći bilo što pozitivno. Na početku spomenuta rasprava je stoga krajnje deplasirana, ali ono na što bi se svakako trebalo koncentrirati te o čemu bi se moralo više govoriti jest upravo ono zbog čega, evo, ovoj emisiji dodjeljujem TV ružu – činjenica je da ljudi za koje se mislilo da im nema spasa, gube po 70-80 kilograma i time dobivaju priliku za novi život! (Daleko je to, složit će te se, od bilo kakvog dna, kako ga nazivaju ovi kritičari. To je vrh!)
U ovoj trećoj sezoni koja je, evo, lagano došla do svoga kraja, a čiju prvu epizodu je pratilo gotovo pola milijuna ljudi, kandidati su podjednako debeli kao i svi dosadašnji, ali su znatno manje simpatični i predani radu. Istina, i oni su izgubili nevjerojatne kilaže, po 50-ak kilograma svako od ovih preostalih, ali nedostaje im upornosti, pridržavanja svih pravila vježbanja i konzumiranja hrane koju su kandidati iz prijašnjih emisija imali te zbog čega su u konačnici i uspjeli u tome da im se kilogrami ne vrate. Ovi novi kandidati, za koje nisam u potpunosti siguran da će i nakon emisije nastaviti s dobrim navikama koje su tijekom sudjelovanja u emisiji stekli, previše se ponašaju kao da je riječ o Big Brotheru ili nekom sličnom besmislenom projektu. Otpočetka nešto spletkare, ogovaraju jedni druge iza leđa, organiziraju se u neke skupinice pa rovare jedni protiv drugih, izbacuju ljude koji najviše rade i osporavaju rezultate onih koji su bolji od njih. Bio je tu, moram ga spomenuti, i jedan moj imenjak.
Neki moreplovac koji je sve vrijeme koje je proveo u emisiji samo galamio, psovao, vrijeđao druge te isijavao agresijom koja je bila iritantna i za mene kao gledatelja, a mogu samo zamisliti kako je bilo kandidatima koji su s njim dijelili radni i životni prostor. Njegovo ponašanje i način komunikacije možda je prihvatljiv negdje u potpalublju nasred mora gdje se od glasnog rada motora ljudi međusobno ne čuju ako ne galame, ali za sve što se događa iznad površine mora, a pogotovo ako je još i na televiziji, krajnje je neprihvatljivo. Pri tome, uzgred kazano, taj moj imenjak jedva da je skinuo i gram. Bilo je tjedana kad je – pazite, molim vas, uspjeh tog dežurnog galamdžije – čak dobio, a ne izgubio kilograme. Unatoč tome, zbog često loših pravila o ispadanju jako je dugo ostao u emisiji, a tek kada je uz suze napokon ispao, atmosfera među kandidatima postala je i u središte svačijeg interesa ponovno je došao trening i rezultat na vagi. Međusobni odnosi u kući, ne moram ni spominjati, znatno su se popravili. Tek onda sam vidio da ima i nekih finih i kulturnih ljudi među kandidatima koji do tada nisu dolazili do izražaja jer su, valjda, po principu pametniji popušta izbjegavali ulaziti u sukobe. Umjesto toga oni su, evo, ušli u finale, a jedan od njih će uzeti i nimalo zanemarivu novčanu nagradu. Ono što bismo svi mi pred malim ekranima mogli dobiti, a što također nije zanemarivo, nekoliko je dobrih primjera da za novi život i promjenu nabolje nikada nije kasno.
Jedna od boljih emisija. Toliko pozitivnih dobrih ljudi u nekom show-u rijetko se nađe. I uzor su i primjer svima koji imaju sličan problem s težinom. Jedina primjedba je da bi i muški članovi uvijek trebali biti u majicama kao i žene jer ovako polugoli na vaganju sigurno se osjećaju posramljeni pred gledateljima.