Nakon smrti naše proslavljene glumice Mire Furlan zaredali su se brojni komentari o tome kako je morala otići u SAD nakon što je dobila otkaz u HNK u Zagrebu. Ivica Buljan, ravnatelj drame HNK sinoć se na svom Facebook profilu ispričao zbog tog poteza njegove kazališne kuće.
- Za ispričati se mrtvome je kasno. Imali smo u životu mnogo prilika da to učinimo, a nismo. Smrt Mire Furlan me pogodila kao mnoge ljude koji su je voljeli. Mira je bila nezamislivo dobra glumica, spisateljica i humanistkinja. Obožavao sam je u svim filmovima, od „Štefice Cvek u raljama u života“, „Za sreću je potrebno troje“, „Ljepote poroka“, ulogama u tv-serijama „Velo misto“, „Putovanje u Vučjak“ a najviše - u kazalištu. Anabellu u Fordovoj tragediji „Šteta što je kurva“ gledao sam pet puta. A Mira kao Helena u Euripidovoj tragediji i u Magellijevoj režiji! Helena koja gliserom odlazi u noć Bračkog kanala!
Taj prizor zadržat ću u najdragocjenijim slikama koje ću pokazivati svojoj usnuloj pameti i u posljednjim danima. Mirina Helena kao da se pitala: a što ako nikad nije bila u Troji? Je li njezin otmičar sa sobom ponio samo oblak, iluziju? Što ako je taj rat ratova vođen u ime ljepote samo ogromna podvala, priča o uzvišenoj klopci, o razornoj fascinaciji? Krađa identiteta, privid vojnog herojstva, napisao je Buljan i dodao kako je ovom ulogom Mira je, kao velike heroine, simbolički odredila svoj put te iz prljavih ratova ostala neokaljana lešinarima koji su je htjeli jedni ubiti, a drugi prisvojiti.
- Gubitak osobe koju smo poznavali i koja je obilježila naše živote može biti prilika da iz njezine biografije preuzmemo najbolje vrijednosti i dalje ih njegujemo. Iz života Mire Furlan mogli bismo preuzeti mnogo. Mogao bih od sebe tražiti da glumce vodim prema onako vrhunskom glumačkom umijeću kojim je Mira vladala, posebnom jer se ne ravna prema pravilima, već po golemom znanju, intuiciji, ljepoti i senzibilnosti kojima je bila beskrajno obdarena. O potrebi poštovanja drugog, o neprihvaćanju mržnje, baš nikakve mržnje, već o ljubavi koja ju je pokretala u svim područjima života, nastavio je Buljan koji je nakon vijesti o Mirinoj smrti slušao pjesmu "Samo da te malo" koju je snimila s bendom Davora Slamniga.
- Nazvao sam dramaturginju Sanju Ivić da napiše članak. Sanja je dugogodišnja Mirina prijateljica i suradnica na brojnim predstavama. S njom je bila u vezi sve ove godine. Dopunio sam kratak nekrolog rečenicom da je bila umjetnica koja je svojim beskompromisnim stavovima postala moralni uzor generacijama. Mnogi su objavu prokomentirali: HNK pokušao zaboraviti kako je otjerao Miru Furlan. Kao ravnatelj Drame HNK osjećam sram zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti kazalište i Zagreb. Miro, ja te molim oprosti. Oprosti i vranama koje su bile u prilici i na mjestu da to kažu, a nisu. A danas grakću i nas optužuju za svoju nečistu savjest. Takmiče se kao u finalu Krležine drame da se najedu pažnje i nauživaju reflektora koji obasjavaju tvoj odar. Napisala si pred smrt: "Gledam zvijezde. Noć je jasna, Mliječna staza se čini tako blizu. Onamo ću uskoro poći i ja. Svi smo mi zvjezdana prašina. Nisu to loši izgledi. Nemam nimalo straha." Kao da čitam Bowieja. Vaša zvjezdana prašina neka nam dobaci malo svjetla u ovu tužnu balkansku krčmu, zaključio je Buljan.