Pokojna glumica Mira Furlan bila je jedna od najpoznatijih hrvatskih glumica, a njen život obilježili su usponi i padovi. Mira se s tugom prijsećala pokojne majke koja je umrla od karcinoma kada joj je bilo samo 16 godina. O njihovom odnosu progovorila je pred malobrojnom publikom uoči premijere "Jesenje sonate" Ingmara Bergmana u riječkom HNK-u. Mira, koja je u predstavi igrala Charlotte, gostovala je u razgovoru "O majkama i kćerima s Mirom Furlan", koji su vodile Olga Dimitrijević, Sanja Milutinović Bojanić i Brigita Miloš, piše dnevnik.hr.
- Moja mama je bila napuštena od svoje majke tako da je odrasla kao siroče i odgajana je po tuđim familijama. Spasila ju je profesorica u gimnaziji, žena koja je s vremenom postala moja ‘baka’. Zanimljivo je da je pritom majka obožavala svog oca mada nisu zajedno živjeli i prepustio ju je drugima. O tome se s njom nije moglo razgovarati, zbog čega do danas žalim. Njen otac, a moj pravi djed bio je specifična osoba, salonski socijalist i dobrotvor koji je između dva svjetska rata putovao po Europi i pomagao mnogima, a svoju je kćer ostavio da je odgajaju nepoznate obitelji. Završio je tragično, tako što je na početku Drugog svjetskog rata ubijen u njemačkom konclogoru, kazala je tada Furlan koja je svog oca opisala kao zanimljivu i ekscentričnu osobu kojem nije bilo lako uz tri žene.
- Mi nismo bili klasična obitelj, nego četvero različitih ljudi koji žive zajedno. Ja nisam mogla izabrati obitelj, ali imala sam sreću sa svojom, rekla je tada glumica koja je najviše govorila o odnosu s majkom.
- Moja mama je bila vrlo muzikalna i ljubiteljica kazališta, intelektualna osoba, široko obrazovana jer je završila francuski i jugoslavistiku. Radila je u dječjoj knjižnici kao bibliotekarka, a zanimljivo je da je izmislila novi način katalogiziranja knjiga zbog čega su je često pozivali diljem Europe. Predstavljala je svoje katalogiziranje u Kopenhagenu, Kölnu, Frankfurtu i uopće često je putovala po Europi, rekla je Furlan i dodala kako su problemi počeli u njenom pubertetu, a kulminirali su kad je probušila uši.
- Ta vrsta nesporazuma vodila je do stalnih drama, sukoba i mirenja, što je sigurno utjecalo i na moj izbor profesije. Mama, koja je cijeli život tražila ljubav, i ja stalno smo se vrtjele u emocionalnim krugovima, pri čemu se ona obično osjećala krivom i ispričavala. Bila je neumjerena u svojoj ljubavi prema meni pa bi mi nakon svađa pisala pokajnička pisma, istaknula je pokojna glumica koja je tada i pročitala jedno takvo pismo.
- Draga Mirice, evo ti opet pišem pokajničko pismo, pročitala je glumica publici na rubu suza iz kojeg se doznalo da ju je zvala "mali Mirek", te da je žalila zbog grubih riječi. Pavdala se svojim iritantnim impulsom dobrog učenika i štrebera.
- Moja majka nikad nije imala masku, mi smo bile dva ljudska bića", zaključila je Mira svoja sjećanja na majku.
