Red Hot Chili Peppers završili su još jednu europsku turneju na čije su koncerte ovog ljeta putovali mnogi iz Hrvatske. Samo jednom su nastupili kod nas, prije deset godina na zagrebačkom hipodromu 2012., ali su od početka devedesetih i golemog uspjeha petog albuma "Blood Sugar Sex Magik" kojim su nakon gotovo deset godina sviranja širom otvorili vrata svjetske scene, ostali omiljeno ime mnogim generacijama domaće publike.
Do te mjere da su nedavno bili jedini rock-izvođač na top ljestvici Billboarda "iz Hrvatske". Naime, Hrvatska je jedina država iz regije koja je prije nekoliko mjeseci dobila vlastitu top-listu na Billboardu, ali su na njoj među prvih 25 mjesta bila dominantna regionalna imena, a samo četiri "domaća", što je pokazivalo slušalačke navike domaće publike. Za utjehu, Red Hot Chili Peppers sa singlom "Black Summer" s ovogodišnjeg albuma "Love Unlimited" na 20. su mjestu prodaje bili jedino rock-ime među prevladavajućim trap, pop i estradnim imenima.
Situacija u pandemijskom svijetu bila je, kao i kod nas, u zastoju od 2020. Neki vidoviti, pragmatični organizatori i inozemni rock-glazbenici, pa i RHCP, već su tada predvidjeli da se koncertna sezona neće "otvoriti" i ne želeći gubiti vrijeme na nerealne prognoze i nadanja, prebacili sve koncertne planove u 2021., a potom nakon još jedne godine stanke i u 2022. I tako su Red Hot Chili Peppers tridesetak godina nakon objavljivanja najuspješnijeg albuma uspješno obilazili europske stadione kao najtrajnija masovno popularna rock-imena tadašnje nadolazeće generacije.
Glavna vijest bila je da se gitarist John Frusciante vratio u bend nakon 16 godina (još jednog) izbivanja. Frusciante se nakon nekoliko odlazaka vratio kamo i pripada, kako bi pomogao pojačati još jedan uzlet benda, kakav se dogodio sa zadnjim albumom na kojem je sudjelovao, sjajnim četverostrukim vinilom "Stadium Arcadium" iz 2006., ili još prije, 2002. na "By the Way". Upravo ti albumi bili su najbolji u srednjoj fazi rada RHCP i održali priču o njima kao uzbudljivom sastavu koji je nekadašnje vjerodajnice alternativnog rocka zamijenio golemim uspjehom u srednjoj struji, zadržavši pritom sviračku uzbudljivost kakvu nema mnogo široko popularnih imena na svjetskoj sceni.
DVD "Live at Slane Castle" s te turneje i dalje ostaje njihov ponajbolji koncertni zapis s trijumfalnog nastupa održanog u Irskoj pored dvorca Slane Castle. Kalifornijska družina od "By the Way" naovamo uzela je novi zamah i pokazala kako se kultni underground status s početaka karijere može prometnuti u poziciju jedne od najpopularnijih rock-postava današnjice, bez gubljenja uzbudljivosti ozbiljnog rock-proizvoda.
Gledao sam ih nekoliko puta, a prvi od dva nastupa 2006. u bečkoj dvorani Stadthalle, pred oko 15 tisuća posjetilaca, bio je trijumf postave koja je na europskoj turneji promovirala spomenuti magnum-opus "Stadium Arcadium". Iako je bio pun hi-tech dodataka, moderan koncert pun staromodno punokrvne svirke pokazao se kao dobitna formula. Red Hot Chili Peppers pokušavali su vratiti dignitet velikim rock-predstavama. Iako masovno prihvaćeni i nedvojbeno u kategoriji najvećih rock-postava, koncerte su tretirali kao osnovnu djelatnost u kojoj je najvažnija bila – svirka.
Bilo je tada puno inovacija u klasičnoj prezentaciji rock-koncerata; mijenjajući dramaturšku očekivanost, nakon gašenja svjetla u dvorani trojica svirača – basist Flea, gitarist John Frusciante i bubnjar Chad Smith – popeli su se na pozornicu i započeli jam-session pri čemu ste imali dojam da je u toku tonska proba, a ne službeni početak nastupa. Nakon nekoliko minuta eruptivne svirke na sceni im se pridružio Anthony Kiedis i započeo dvosatni show uz dojmljivu asistenciju publike.
Novi dizajn scene Red Hot Chili Peppersa te je sezone uvodio u priču drugačije produkcijske elemente. Najveći pomaci ostvareni su u "gornjoj" etaži. Iako su sa sobom nosili četiri videoekrana koji su se međusobno "preslagivali" iza pozornice i mijenjali kadrove prijenosa kamerama, cijeli pozadinski prostor iskorišten je za ogromnu "cjevastu" neonsku konstrukciju, a čitava "instalacija" produžena je u istom obliku i na stropu dvorane, od pozornice dvadesetak metara u publiku, čime je dizajner svjetla prvi put inovativno iskoristio i "krov" dvorana kao dio trodimenzionalne scenske predstave.
"By the Way" svojom je jezgrovitošću i nizom hitova bio novi početak, jedan od njihovih najprodavanijih albuma u karijeri, ali je idući, dvostruki CD "Stadium Arcadium" bio pravo remek-djelo koje je na četiri vinila donio njihov "klasični" album karijere i do danas ostao usporediv s najboljima iz povijesti rocka. Ukratko, Red Hot Chili Peppers u srednjim su godinama odabrali zahtjevniji put od štancanja hitova za opću upotrebu i zadržali se na vrhu. Dakako, radilo se o ultrakomercijalnoj postavi čije pjesme i Kiedisov vokal predstavljaju konstantu radijskih programa, kao što su i njihove turneje još uvijek među onima s najvećim zaradama, ali gušt zajedničke svirke čini se da im je i danas na prvom mjestu.
Čak i bez Frusciantea, s novim gitaristom Joshom Klinghofferom koji im se pridružio za idući album "I'm with You", prije dolaska u Zagreb prije deset godina, RHCP uspijevali su održati neke od najboljih koncerata koje sam vidio. S "I'm with You" opet su se dokopali vrhova top-ljestvica te najavili poklonicima i kritičarima da ne trebaju strepjeti od nove formacije grupe, što je potvrđeno i izvrsnim prvim dijelom europske turneje održanim te jeseni 2011. u dvoranama, a ne na stadionima.
Prve naznake novih Red Hot Chili Peppers imali smo prilike vidjeti u simultanom svjetskom prijenosu promotivnog nastupa iz Los Angelesa održanom početkom rujna 2011., kod nas emitiranog u kinodvorani Movieplexa, no, susret uživo bio je daleko potpunije iskustvo. Sredinom listopada 2011. imao sam prilike vidjeti dva nastupa u pariškoj dvorani Bercy, gdje su dvije večeri uzastopno, pred ukupno oko 35 tisuća posjetilaca, održali besprijekorne koncerte i doveli atmosferu u dvorani do usijanja. Izvodeći nakon dobro odabrane predgrupe Femija Kutija – kojemu se Flea pridružio u njihovu setu, a on sa saksofonom Peppersima na kraju koncerta – poznate stare pjesme, četiri nove, ali i nekoliko obrada Neila Younga i Roberta Johnsona, sve su garnirali kraćim, energičnim jam-sessionima između pjesama, pokazavši da im je uzbudljivo muziciranje jednako važno kao i hitovi koje poznaje masovna publika.
Budući da je Josh Klinghoffer bio stari prijatelj, suradnik grupe i Frusciantea, bezbolna zamjena ključnog člana odrađena je puno bolje nego je to bio slučaj sredinom devedesetih godina, nakon prvog njegova odlaska, kad ga je zamijenio Dave Navarro iz grupe Jane's Addiction. Najkraće, Klinghoffer se bezgrešno uklopio u sastav. Ne samo načinom svirke i cijelim arsenalom gitarističke pirotehnike nego i ukupnim scenskim dojmom kojim je dinamično, poput "blizanca" zamijenio Frusciantea, Klinghoffer je s Kiedisom, Fleom i Chadom Smithom, uz dva dodatna glazbenika na klavijaturama i udaraljkama, na toj turneji nudio vruće i uzbudljive koncerte kakve su idućeg ljeta 2012. održavali na otvorenim prostorima poput zagrebačkog Hipodroma.
Nakon povratka Frusciantea RHCP ove su se godine albumom "Love Unlimited" vratili u najomiljenijoj postavi, što je publika adekvatno honorirala na aktualnim nastupima grupe koja ispred sebe vjerojatno ima još puno godina rada.
VIDEO: Ukrajinac zapjevao na koncertu Coldplaya nakon što ga je, dok je pjevao na ulici, čuo Chris Martin