Rekao je jedan političar: 'Kad dođeš kod nje prije intervjua - divna, krasna - a kad sjedneš u studio, oči ti izvadi'

Paralelno s rastom i razvojem Informativne redakcije Nove TV zadnjih 18 godina rasla je i stasala i karijera Sabine Tandare Knezović. Kao kruna njezine punoljetnosti u ovoj redakciji je i Večernjakova ruža koju su joj naši čitatelji dodijelili u ožujku u kategoriji TV osobe godine. Da je sasvim opravdano osvojila najprestižniju medijsku nagradu, Sabina je gledateljima potvrdila i tijekom predizborne utrke za parlamentarne izbore dok je vodila sučeljavanja u emisiji "Demontaža". Tu je još jednom dokazala kako uvijek suvereno vlada svim temama, na pravi način kontrolira tijek emisije i daje sve od sebe kako bi javnost dobila odgovore na sva važna pitanja. Pokazala je i svoju kolegijalnost jer je usred cijele gužve oko parlamentarnih izbora uspjela naći vremena za razgovor za Ekran u kojem smo pretresli brojne teme i dobili zanimljive odgovore.

Osvojili ste nedavno Večernjakovu ružu u kategoriji TV osoba godine. Pobjednika bira publika, pa kakav je osjećaj biti miljenica publike i nosi li ova nagrada i dodatnu odgovornost?
Jako sam sretna i počašćena, posebno jer je ova nagrada znak da ti publika vjeruje, da te cijeni i da primjećuje tvoj rad, a povjerenje i priznanje publike u ovom je poslu najvažnije. To je bila večer koja ulazi među meni posebne trenutke u životu, one za pamćenje. Srce mi je bilo ispunjeno i sretno. Ipak, opuštanja nema - odgovornost prema našim gledateljima sada još veća nego što je bila. Medijskog Oskara itekako treba nastaviti opravdavati i u budućnosti, no ova mi nagrada samo daje energiju i poticaj da budem još bolja u onome što radim.

Bili ste dosta emotivni dok ste držali govor u HNK, je li vam drago što se osvajanje ove nagrade poklopilo i s vaših 18 godina radnog staža na Novoj TV?
Svi koji misle da sam ponekad oštra i hladna, tada su mogli vidjeti i moju drugu stranu, onu emotivnu. Bila sam doslovce na rubu suza, što se moglo primijetiti. Drago mi je, naravno, da se Ruža poklopila s mojom profesionalnom punoljetnošću na Novoj TV. Puno je truda uloženo u godine i godine rada. Ova je nagrada došla u pravom trenutku i sve je nekako sjelo na svoje.

Je li vaša kći Katija pronašla idealno mjesto za statuu Ruže i koliko je vašoj obitelji značilo što ste osvojili nagradu?
Poruke s čestitkama nisu prestale stizati cijele večeri. Naravno, svi su bili jako sretni, a posebno Katja. Navijala je za mene, čak je napravila i transparent. Od uzbuđenja nije mogla spavati, čekala je da me vidi i čestita mi. Nakon dodjele u Hrvatskom narodnom kazalištu suprug Andrija došao je po mene, otišla sam nakratko doma i donijela joj Ružu kojoj je ona odmah pronašla mjesto na komodi u dnevnom boravku. Nakon toga otišla je spavati, a ja u Saloon proslaviti s kolegama.

Niste imali vremena puno za slavlje nakon osvajanje Ruže, čekao vas je nastavak sučeljavanja uoči parlamentarnih izbora. "Demontaža" traje preko sat i pol vremena, koliko je teško održati koncentraciju i držati sugovornike pod nadzorom?
Tako je, s "Demontažom" kao predizbornim formatom počeli smo već u veljači. Zamislili smo je kao tematsku debatu predstavnika pet stranaka, s jasno određenim pravilima kojih su se morali držati. Mali odmak od klasičnih debata bila su škakljiva blic pitanja na kraju gdje su sugovornici morali odgovarati vrlo kratko i konkretno, bez izvlačenja i dugačkih argumentacija. Priznajem da nije lako niti održati koncentraciju, a niti "red" među sugovornicima. U par navrata su se baš oteli kontroli. Izazov kod takvog formata je što pravila moraju biti ista za sve i ako jednom dopustite, primjerice, repliku više, morate je dati i ostalima. No, iskustvo i dobra priprema čine svoje - sve sam strogo zapisivala i vodila evidenciju. Zanimljiva je promjena raspoloženja kod sugovornika - u studio ulaze mirni i zabrinuti, a kad emisija završi, kao da im teret padne s leđa, nasmijani su i veseli.

Koliko je pripreme potrebno za jednu debatu u kojoj sudjeluju četiri do pet sudionika i što je najvažnije u toj pripremi?
Politika, rad Vlade i Sabora moj su teren, pratim ih već godinama i tu sam dobro potkovana pa već i iz glave znam što bih, barem otprilike, pitala sugovornike. Debate su bile tematske: pravosuđe i korupcija, gospodarstvo i ekonomija ili, primjerice, zdravstvo, a za svaku sam nastojala obuhvatiti ključna i goruća pitanja, ona koja su važna građanima. Inače sam štreberica i ne volim se dovoditi u vremenski škripac pa sam o pitanjima stalno promišljala i zapisivala ih u hodu. Naravno, savjetovala sam se i s kolegama sektorašima koji su vrlo detaljno upućeni u problematiku svake od tema sučeljavanja.

VEZANI ČLANCI

Što vam je bilo najzanimljivije u ovoj predizbornoj trci, bila je dosta dinamična i puna preokreta, što biste posebno izdvojili s novinarskog gledišta?
Iskreno, jedino što u ovoj kampanji vidim je politički folklor. Vrlo malo ozbiljnog i bitnog sadržaja dopire do birača. Priča se o kravicama, bushido ratnicima, krčmarima, lažljivcima, a o programima najmanje. Ono što je definitivno obilježilo kampanju su prepucavanja između predsjednika Milanovića i ministra Butkovića kojima smo imali priliku svjedočiti u samoj završnici. Zanimljivo će biti pratiti tko će nakon izbora ostati dosljedan svojim riječima. U kampanji su na sav glas govorili kako neće ići s ovima ili onima. No, ako pogaze vlastitu riječ, rado ću im izvaditi izjave iz arhive da ih podsjetim što su pričali.

Što vas danas ljuti u našem novinarstvu i koliko se ono razlikuje od novinarstva prije 18 godina kada ste počinjali karijeru?
Ono što me možda najviše ljuti je copy-paste novinarstvo. Dogodi se da netko plasira krivu informaciju i da se ona prenosi bez ikakve provjere. Nerviraju me i razni spinovi za koje znam da nisu točni, ali ih svejedno moram detaljno provjeravati i na to gubiti dragocjeno vrijeme. Prije se informacije nisu širile takvom brzinom. Danas, u tom ludilu od vremenskog pritiska, ipak treba ostati hladne glave. Vodim se time da je važnije biti točan i relevantan nego prvi. Reputacija i povjerenje gledatelja dugo se grade, a mogu se izgubiti u trenutku.

Vaše kolege kažu da ste u redakciji tihi, ali kad uđete u studio ste nezaustavljivi, je li to istina i koliko se Sabina izvan studija razlikuje od one u studiju?
Kažu i da tiho tipkam (smijeh). Ne bih rekla da sam baš tiha, volim se zezati, a u našoj redakciji je uvijek puno smijeha. Najgore je, zapravo, kada ušutim - tad svi znaju da nije dobro. Naravno, u studiju Dnevnika ulazim u drugu ulogu. Rekao je jedan političar: "Kad dođeš kod nje prije intervjua - divna, krasna - a kad sjedneš u studio, oči ti izvadi." Političari su novinaru suprotna strana i nema tu prijateljstava.

Izvještavali ste i iz Afganistana, ratni tereni su uvijek poseban izazov za novinare, kako je za vas bilo to iskustvo i što nećete zaboraviti s terena u Afganistanu?
Afganistan je bio nezaboravan teren i jedno pravo životno iskustvo. Hodala sam s kacigom i pancirkom uz svu silu osiguranja i vojske, spavala u vojničkom kampu, vozila se u blindiranim vozilima. Nisam mogla ni zamisliti što me čeka tamo. Tada još nisam imala Katiju i bila sam puno opuštenija nego danas. Sada mi je dijete ipak na prvom mjestu.

Neki danas poznati pjevači su u djetinjstvu kod kuće održavali koncerte za rodbinu, glumci su priređivali predstave, jeste li i vi u djetinjstvu imali tu fazu da ste glumili novinarku ili je tek kasnije došla ljubav prema ovom poslu?
O da, ja sam doma mojima glumila novinarku. Najavljivala sam i odjavljivala priloge. Govorila sam - samo za vas, Sabina Tandara i Mišo Maoduš - tako su odjavljivali priloge na jednoj tadašnjoj zagrebačkoj televiziji. A danas Mišo i ja radimo zajedno. Rekla sam mu da sam si ga sama prizvala.

Tko su vam bili mentori na početku karijere, čije pohvale i kritike i danas pamtite?
Svaki savjet od starijih kolega uvijek je bio dobrodošao, učim puno i od svojih urednika. Nikad me nije bilo sram priznati da nešto ne znam pa tako i dan danas. Cijenim konstruktivnu kritiku, a pohvalu ne znam tko ne voli čuti.

GALERIJA Veliki rođendan Večernjakove ruže slavio se i u Saloonu

Prošle godine ste dobili i nagradu za doprinos u integraciji romske nacionalne manjine u hrvatsko društvo, jesu li nagrade poput ove najbolji dokaz da novinarstvo još uvijek ima smisla i da može utjecati na promjene u društvu?
Ta nagrada mi je posebno draga. Zastupnik Veljko Kajtazi i predsjednica udruge Kali Sara, Suzana Krčmar, puno su napravili za romsku zajednicu. Naravno, tu još ima puno posla, a ja kao novinarka sam tu da im pomognem kako god mogu - od integracije na dalje. Svaki put kad krene u redakciji priča o Romima, uvijek kolege kažu, pazi što pričaš, to su Sabinini (smijeh).

Pokazuje li vaša Katija veći interes prema vašem zanimanju ili prema odvjetničkom zanimanju vašeg supruga?
Katija od malih nogu glumi odvjetnicu i s tatom sklapa ugovore. Mislim da će prije otići tim putem, a i šteta bi bilo da nitko ne nastavi dugogodišnju odvjetničku tradiciju u obitelji. Ipak, nikad se ne bih miješala u njezin odabir. Mislim da je najvažnije da dijete u konačnici bude sretno i radi ono za što pokaže interes.

Dopustite li sebi tijekom godišnjeg odmora luksuz da se isključite od dnevnih događanja i posvetite samo sebi i obitelji?
U principu se to dogodi samo kada odem van granica Lijepe naše. To su trenuci u kojima mobitel prestane zvoniti i u kojima se uistinu nastojim isključiti i odmoriti. Ipak, moram koliko-toliko ostati upućena u događanja pa navečer samo bacim oko na portale i najnovije vijesti.

Putovanja su vaša strast, koje putovanje vam je ostalo u najljepšem sjećanju i zašto?
Obožavam putovanja, kao što ste rekli, to je baš moja strast. Nastojimo dva puta godišnje otići na odmor izvan granica. Zimi u tople krajeve - nedavno smo baš bili u Dubaiju - a ljeti u Alpe. Najbolja kombinacija. New York je, recimo, destinacija gdje bih se vraćala sto puta. Naprosto, grad u koji sam se zaljubila na prvi pogled, njegova energija je čudesna.

Koji savjet biste dali mladim novinarima koje tek počinju svoju karijeru, što ne smiju nikada zaboraviti radeći ovaj posao?
Ovaj posao uistinu moraju voljeti da bi ga dobro radili. Moraju ostati svoji i autentični, graditi vlastiti stil, a ne kopirati druge. Moraju uvijek i pod svaku cijenu biti objektivni i nikada ne potpadati pod slatkorječive priče sugovornika. Dobivenu informaciju uvijek moraju provjeriti kod najmanje tri izvora jer je najvažnije biti točan i relevantan. Moraju se pomiriti s time da je novinar - novinar od 0 do 24 i da moraju uvijek biti dostupni. Kad gori, radi se od jutra do sutra.

VIDEO Odlazak sa stilom! Baby Lasagna Neverom stigao na aerodrom prije odlaska na Euroviziju u Švedsku