Radijski voditelj Robert Ferlin ovog će vikenda voditi jubilarne 20. Večeri dalmatinske šansone, za koje je posebno vezan emotivnim trenucima od prije dvije godine. Otkrio nam je zašto se ove godine drukčije priprema za tu veliku svečanost, zašto je HR – Radio Rijeka, na kojem vodi emisiju “Tužibaba”, jedan od najslušanijih u nas te na koji će način provesti godišnji odmor.
Pred vama su 20. Večeri dalmatinske šansone – imate li neke posebne pripreme za vođenje takvih svečanosti?
Već godinama uzimam godišnji odmor u tjednu prije šansona. Prvi je put ispalo slučajno, a sad već ciljano. Neki moj ritual jest da s Raba putujem u Šibenik. No ove godine planove mi je pokvarila HNK Rijeka jer ću u Šibenik iz Pireja, gdje ću za Hrvatski radio prenositi utakmicu playoffa Lige prvaka Olympiacos – Rijeka. Priprema mi, dakle, neće biti na razini prošlogodišnjih, ali valjda neću zakazati.
Kako vam se vratiti u voditeljsku ulogu na šansonama nakon emotivne 2015. godine – možete li nam prepričati što se tada dogodilo?
Puno bolje od mene to je učinila novinarka Cantusa, časopisa HDS-a, koja je napisala da se te večeri kad se Šibenik opraštao od svog Arsena, emocija mogla ne samo osjetiti nego i opipati. Cijeli trg na nogama i pjeva “Tamo da putujem”... Pjevao sam i plakao, nema kamere koja to može prenijeti niti ja to mogu opisati. Trebalo je biti tamo. Pretužno, ali tako pozitivno.
Nestaje li vam rad na “Dobro jutro, Hrvatska” – kako ste prihvatili činjenicu da vas nema u novoj shemi emisije?
Uživao sam raditi s tom ekipom, i s kolegama voditeljima i s urednicima, i s ljudima iza kamera. U dvije godine upoznao sam hrpu zanimljivih gostiju, a u javljanjima i reportažama naučio puno. Ne žalim jedino za ustajanjima u četiri ujutro i vožnjama od Rijeke do Zagreba. A to što me više nema... Ah, dio posla, čak i karme: i kad sam ja upao, neki su ispali. Pa im (mi) se vratilo.
Osjećate li se bolje u ulozi radijskog ili TV voditelja?
Radio mi je prva ljubav. Nekako je i jednostavniji od svega drugoga. Meni barem donosi najviše neovisnosti u radu i mogućnost improvizacije. TV projekti zahtijevaju više ljudi i koncentracije, a vrlo često i ozbiljnosti. Vođenje raznih događanja na neki je način mješavina i jednog i drugog, što je meni možda najmanje drago jer si oči u oči s prevelikim brojem ljudi.
Hrvatski radio – Radio Rijeka jedna je od najslušanijih postaja u Hrvatskoj. Kolika je u tome vaša zasluga i zasluga vaše emisije “Tužibaba”, koja svakog petka u 9.15 donosi nove pokude i pohvale svim službama koje su to zaslužile?
Već godinama najslušanija je od svih lokalnih postaja Hrvatskog radija. I zvučat će neskromno, ali imam svoj udio u tome. Bio sam dio nove, mlađe generacije novinara koja je došla početkom 90-ih, puna ideja za nove emisije i neku opušteniju komunikaciju sa slušateljima. A radio sam sve: pisao i uređivao vijesti, javljao se s riječke place, snimao ankete, odlazio na bojišta, vodio program i prenosio nogometne utakmice. Obilježila me, a kažu i ja nju, “Tužibaba” – najslušanija emisija Radija Rijeke.
Nedavno ste s prijateljem i kolegom, voditeljem Marijem Lipovšekom Battifiacom, snimili glazbeni hit “Ima li Vlade za nas”. Biste li se ozbiljno okušali u glazbenim vodama?
Ne pada mi na pamet. Moj pjevački talent i sluh ne zaslužuju da ih koristim ni za što drugo osim za šalu i u šali.
Imate li neke hobije i kako inače provodite slobodno vrijeme?
Inficirali su me knjigom odmalena, pa se to nastavilo i na fakultetu. Profesor sam hrvatskog jezika po struci, tako da se u slobodno vrijeme uglavnom družim s knjigom.
Kako provodite godišnji odmor, idu li i vaša djeca s vama na more?
Nisam od onih koji se mogu isključiti, pa i na godišnjem slušam radio, gledam televiziju, čitam novine... a između toga obavezno more, plaža... Starija kćer Martina i sin Nikola već odavno imaju svoje društva za godišnji odmor. Zato nastrada najmlađa kći, devetogodišnja Pia. Evo, baš me nedavno morala voditi u Istralandiju.
Veliki ste navijač HNK Rijeke, kako ste proslavili naslov prvaka i veselite li se putovanjima u Ligi prvaka?
Naslov prvaka proslavio sam radno, na Rujevici protiv Cibalije. Imali smo posebnu emisiju nakon utakmice, koja je potrajala dokasno, a ujutro je trebalo opet na posao. Doček prvaka na Korzu opet sam proslavio radno, ali bilo je nezaboravno. Ne znam hoću li moći Rijeku pratiti na jesen u Europi, ali se već veselim prepunoj Rujevici i atmosferi!