Već drugu sezonu u žiriju kulinarske emisije “3,2,1 kuhaj” sjedi i novinarka Mateja Domitrović. U hranu se zaljubila na fakultetu dok je studirala grafički dizajn, a ljubav prema hrani, začinima i još boljim okusima prevagnula je da 40-godišnja Siščanka zanimanje grafičke dizajnerice zamijeni kulinarstvom. Iako voli isprobavati nove okuse, Mateja priznaje da se uvijek vraća okusima tradicije na kojima je rasla uz majku, baku i tetu, koje su joj i uzori u kuhanju.
Drugu ste sezonu članica žirija. Jeste li se prepustili emisiji i kako vam se sviđa taj format?
Sviđa mi se otpočetka jer su super ljudi oko mene. Cijeli je tim zaista za svaku pohvalu, od dečki koji su sa mnom u žiriju do kandidata koji su sve zanimljiviji. Kod mene je to zapravo vrlo jednostavno. Čim se nešto kuha i družim se s ljudima s kojima dijelim ljubav prema hrani, lijepo mi je. Mogu reći da u drugoj sezoni plivam kao riba u vodi. To znači da ste se opustili pred kamerama, nema treme? Nisam ni u početku, u prvoj sezoni imala strah jer sam jednostavno vezana uz taj posao te sam stalno okružena fotoaparatima i kamerama, samo što sam uvijek bila iza njih. No ipak je drugačiji osjećaj kad si s ove strane kamere. Ne bih to nazvala strahom nego nekakvom nelagodom, no vrlo je brzo prošlo zahvaljujući ekipi koja mi je maksimalno izišla ususret i opustila me.
Predstavnica ste žena u žiriju, kako se slažete s dečkima?
Dečki su sjajni te dobro funkcioniramo i na setu i izvan njega. Odlična je atmosfera i dobra vibra među nama i nakon što se kamere ugase. Nadam se da se naše odlično raspoloženje vidi i na malim ekranima. Ima puno smijeha i šala i moram reći da smo svi kliknuli. Već sam surađivala sa svim članovima žirija, osim s Ivanom Pažaninom, ali svi znamo što jedan od drugoga možemo očekivati. Dečki su vrlo jednostavni i posvećeni tome što rade, komunikativni su i dočekali su me raširenih ruku.
Što za vas mora imati kvalitetan kuhar, makar i onaj koji se kuhanjem bavi amaterski?
Moraš biti ustrajan u onome što radiš i nikad ne odustati makar i kad jelo ne uspije. Za sve treba proći vrijeme i iskustvo. Ustrajnost i puno rada ključ su kao i u svakom poslu. I, naravno, moraš imati talent za to što radiš i što više ga razvijati. Imamo deset sjajnih amaterskih parova i svi su zanimljivi i kao ljudi i kao kuhari. U ovoj sezoni nema nikoga tko ne zna kuhati i tko se došao samo prošetati ispred kamera. Zbilja su posvećeni hrani i žele učiti.
Odakle vaša ljubav prema hrani?
Ne mogu reći da sam od djetinjstva visjela u kuhinji, ali odmalena sam bila otvorena prema svim okusima. Nisam bila dijete koje nešto nije jelo. Nisam bila izbirljiva. Nikad nisam bježala ni od poriluka, ni od kelja, ni graška. Moja ljubav prema kuhanju i hrani počela je u kasnijoj dobi, odnosno na fakultetu kad nemaš uvijek mamu pokraj sebe da ti skuha. Igrom slučaja bila sam podstanarka kod stanodavaca koji su bili mesari i sjajni kuhari te sam kod njih otkrila okuse koje dotad nisam ni poznavala, kao što je žaba. S vremenom sam počela raditi i upoznala neke ljude s kojima sam dijelila interese pa smo razmjenjivali iskustva. Puno sam čitala o hrani, a vjerujem da je nešto ostalo i od djetinjstva. Moji su roditelji proizvodili svoju hranu, a s majkom i bakom redovito sam išla na tržnici, što me i danas veseli.
Jeste li odmah znali skuhati ukusna jela?
Bilo je tu svega, svakakvih pokušaja, a upravo metodom pokušaja i pogrešaka mnogo sam naučila.
Jeste li više tradicionalistica u kuhinji ili volite eksperimentirati s raznim namirinicama i začinima?
U obiteljskom domu naučila sam kuhati tradicionalnu hranu, koju zaista volim spravljati. Volim jela na žlicu, ali, naravno, i isprobavati neke nove okuse. Tad se prepustim profesionalnim kuharima da me iznenade. Ne težim kompliciranim receptima. Volim jednostavnu hranu koju kuham za sebe i prijatelje. Što sam starija, to se sve više vraćam zaboravljenim domaćim specijalitetima i okusima svog kraja. Uvijek sam otvorena za isprobavanje neobičnih jela, no uvijek ću se vratiti klasičnom meniju i tradiciji. Na snimanju emisije često jedemo domaće kobasice i sir, a moj je zadatak nositi ekipi domaća jaja da pripremimo kajganu.
Tko su vam uzori u kuhanju? Jesu li to možda upravo majka i baka?
Svatko od nas ima mirise i okuse koji nas vežu za djetinstvo i to uvijek povezujemo s mamama, bakama i tetama. Može mi najbolji chef pripremiti savršenu patku s mlincima, no onaj okus koji je radila moja baka meni je najdraži. Dakle, mogu reći da mi je ona uzor u kuhanju tradicionalnih jela. Hrana je za mene subjektivni doživljaj koji stvara emocije.
Što najviše volite jesti?
Nisam mesni tip i meso mi nije primarno. Jedem ga malo i rijetko. Volim raznovrsnu hranu i da ima puno toga na stolu, a kad bih mogla, jela bih tjesteninu stalno. Mislim da bih se pretvorila u tuljanicu da mi je na meniju ineprestano tijesto. Od pašte do pita, štrudli, kroasana, peciva i kruha.
Jeste li ekonomični pri kuhanju?
Kad kuham za sebe ili za dvoje ljudi, kuham kao da će nas za stolom biti desetero. Obožavam pun stol i volim da je u hladnjaku mnogo namirnica.
Bez koje tri namirnice ne biste mogli zamisliti dan?
Mogu zaista bez svega, no, primjerice, bez soli ne bih mogla živjeti. Umjesto kave pijem čaj. Nisam ovisnica ni o kakvoj hrani i napicima tako da zaista mogu izdržati bez svega. Volim sezonsku hranu, a omiljena mi je namirnica rajčica pa ne bih mogla zamisliti ljeto bez svježe rajčice. Ne moram svaki dan pojesti kockicu čokolade, ali slani zalogaji uvijek mi trebaju biti nadohvat. Mislim da nekad i pretjeram sa soli.
Kako izgledaju druženja kod vas?
Hrane je uvijek u izobilju. Budući da znam što moji najbliži vole, tomu se i prilagodim te takva jela kuham. Mislim da je ta druženja najbolje opisala kćerkica moje dobre prijateljice koja je rekla da joj je super doći kod Mateje jer ako joj se nešto i ne sviđa što ću kuhati, zna da će biti još deset drugih jela.
Kad ne kuhate i pišete o kuhanju, kako provodite slobodno vrijeme?
S obzirom na to da sam novinarka, uvijek nešto radim i pišem. Trenutačno imam nekoliko projekata na kojima radim za računalom iako nisam čovjek od ureda i zatvorenog prostora. Najviše volim provoditi vrijeme u prirodi, na selu i otići u šumu. Svaki slobodni trenutak iskoristim za boravak na selu. Sad je sezona medvjeđeg luka pa sam sa svojom tetom Nadom bila u branju unatoč tome što sam prehlađena. Volim i druženja s prijateljima.
Stignete se posvetiti obitelji i prijateljima?
Sve stignem i uvijek nađem vrijeme za sebe. Volim sjesti na bicikl i otići u nepoznato, u šumi brati gljive, čitati knjigu... Volite li putovanja? Obožavam, ali bojim se aviona i letova. To mi stvara priličnu nelagodu kad moram otputovati nekamo daleko. Uvijek nagovaram prijatelje da na put odlazimo autobusom ili automobilom iako je to za neka duga putovanja nemoguće. Htjela bih proputovati svijet, ali koči me strah od aviona. Za mene su putovanja i kratki izleti u Zagorje, Italiju... Obožavam upoznavati nove kulture i gastronomsku tradiciju te se uvijek s tih putovanja vratim s hrpom gastro suvenira. Poput švercerice natrpam torbu začinima, namirnicima i loncima.
Zadnja destinacija koju ste posjetili?
Nedavno sam se vratila s novinarskog putovanja u Makedoniju. To mi je jedna od dražih zemalja.
Kako volite završiti dan? Imate li posebne rituale?
Moram reći da nisam tipično žensko. Uvijek se prije spavanja istuširam, nanesem hidratantnu kremu i opustim uz dobru seriju ili film. Obožavam gledati dokumentarce i čitati krimiće. Nipošto ne volim da me prije spavanja nešto muči ili opterećuje. Šalica dobrog čaja ili čaša vrhunskog vina uvijek mi popravi večer.