Saša Kopljar jedno je od zaštitnih lica informativnog programa Nove TV 17 godina. Na malim ekranima je ozbiljan, fokusiran i profesionalan, a mi vam otkrivamo kakav je Saša kad se kamere ugase...
Kako biste u nekoliko rečenica opisali 17 godina u informativnom programu Nove TV?
Pamtit ću ih po odličnoj radnoj atmosferi, po fenomenalnim kolegama, trudu za svakog gledatelja, uvođenju tehnoloških noviteta, praćenju svjetskih trendova u donošenju informacija, sve nas je to uvjerilo da smo na pravom putu, o čemu, u krajnjoj liniji, govore i podaci koji nas godinama svrstavaju na čelnu poziciju među informativnim programima.
Počeli ste u osječkom dopisništvu Večernjeg lista, sjećate li se prvog zadatka i što biste poručili Saši početniku?
Prvi novinarski zadatak mladog Saše bio je da provjeri zašto je stao sat na osječkoj (kon)katedrali. Ispostavilo se da ga je ošinuo grom, hahaha. A što bih poručio tom tipu? Pa, otprilike: “Dragi Sale, pij manje gaziranih pića, unosi manje šećera i ugljikohidrata u organizam i ustraj u treniranju tenisa jer imaš baš dobar osjećaj za loptu”. Ako ste mislili na profesionalni savjet, ne bih mu baš ništa poručio. Pustio bi ga da prođe isti put koji sam prošao, baš zato što je bio uzbudljiv i nepredvidiv.
TV karijeru počinjete u vrijeme rata, koliko vas je taj period novinarski oblikovao?
Biti ratni izvjestitelj bila je velika čast, jako sam ponosan i sretan da sam mogao barem malo pridonijeti zajedničkom cilju. Vidio sam i svjedočio mnogim mučnim situacijama i prizorima, nagledao sam se i stradanja i ljudskih patnji i uništenih i spaljenih domova (dosta ljudi zna da sam i zamalo “zaglavio” na jednom zadatku, kada je moj dragi kolega Žarko Kaić izgubio život), ali i veselio se uspjesima, surađivao s puno predanih, hrabrih i vrijednih ljudi, ujedno stekao dragocjeno iskustvo.
U voditeljskom ste paru s Marijom Miholjek godinama, kako biste opisali Mariju?
Marija? Pa ono... što ja znam, sad ste me zatekli... O. K. je ona (smijeh). Ma, Mare je toliko draga, normalna, vrijedna i dobra osoba da mi se nekad čini da nije stvarna. Uskočit će svakome tko je zamoli za bilo što, ima beskrajno strpljenje, pravi je profesionalac koji se za svaku emisiju priprema kao da je pred profesorom na fakultetu. Uvijek je nasmijana i dobre volje, najbolja partnerica na svijetu. Jako se dobro i privatno slažemo i često družimo obiteljski.
Nosite li posao kući ili se od vijesti i informativnog programa ne može pobjeći?
Trudim se ne nositi posao kući, premda moj posao uključuje to da moram biti informiran. Svaki dan prelistam portale, i to uvjetno rečeno od “ljevijih” do “desnijih”, volim istu temu sagledati iz različitih gledišta kako bih mogao stvoriti objektivniju sliku. Nadam se da u tome uspijevam. Često je to malo teže jer kod kuće imam “političku aždaju” (moja žena). Ona bi 24 sata na dan “drvila” o politici, a ja sam često prezasićen, gledao bih “Seinfelda”, ona se onda ljuti što je ignoriram, kaže da će se udati za Ivanu Petrović da mogu cijele dane raspredati o politici.
Vraćate li se često u rodni Osijek?
Obožavam Osijek! Uvijek mu se rado vraćam, volim svoje voditi na mjesta koja su mi u djetinjstvu i mladosti toliko puno značila. Na moju veliku žalost, idem puno rjeđe nego što bih volio, otkad su moji roditelji umrli, odlazak tamo nosi i tugu, ipak nije to više ona sreća kao kad mi je moja majka mahala sa zadnjeg kata nebodera na Trgu slobode.
Vaša mama bila je kazališna umjetnica i solistica u HNK u Osijeku, jeste li vi ili vaša djeca naslijedili umjetnički gen?
Moja je majka bila velika zvijezda u Osijeku, obožavali su je publika i prijatelji, to su bila vremena kada su je nakon premijera obasipali hrpama ruža. Ja sam vjerojatno od nje naslijedio to da se prilično dobro osjećam pod svjetlima reflektora, a neki kažu da čak i pristojno pjevam, mada bih rekao da sam više odličan sluhist nego belcanto. Kći Ariana od nje je naslijedila gracioznost i ženstvenost, glumata i ona, dosta je teatralna, iako je još uvijek pomalo sramežljiva...
Imaju li vaša djeca novinarskih ambicija?
Pa za sada baš ne vidim ludu želju da nastave mojim koracima. Jednom je sin Fran rekao da mu je cool to što radim i da će on biti voditelj Dnevnika kad odraste, ali kad sam mu objasnio što sam prošao da bih došao tu gdje jesam, prošla ga je volja.
Vaša kći Ariana ostvarila je zapažene korake u svijetu mode, podržavate li njezinu želju da se bavi modelingom?
Ariana je (pre)mlada dobila šansu nositi jednu od najprestižnijih revija koje uopće postoje. Nakon toga stali smo na loptu i dogovorili se da je apsolutno najvažnije da uspješno završi školu. Sad je maturantica u gimnaziji, odlikašica, na što smo neizmjerno ponosni, i odlučila je pauzirati godinu s upisom na fakultet i pokušati nešto napraviti u modelingu, kažu ljudi koji se time bave da je izuzetan potencijal. Ako uspije, dobro za nju, ako ne uspije, opet je čeka fakultet i neki uobičajeni životni put, što njoj neće predstavljati nikakav problem jer je izuzetno marljiva i disciplinirana. O njezinoj karijeri brine se Ana Gojanović iz Colors Model Managementa.
Koliko je vama moda važna?
Volim kupiti dobar komad odjeće i obuće, ali ne robujem trendovima.
Tko je stroži roditelj, vi ili supruga Renata?
Renata je stroža, kad ona, najčešće s pravom, krene s kritikama, svi zašute. Ali ne može dugo držati ljutu pozu pa već za dva sata pita: “Što bi vam majka fino napravila za papicu?”.
Čime vas je supruga osvojila i u čemu je tajna vaše 20-godišnje ljubavi?
Dvadeset godina? Proletjelo, hahaha. Imamo puno zajedničkih interesa. Osvojila me ljepotom, jednostavnošću, skromnošću i požrtvovnošću, a zadržala time što genijalno kuha (smijeh).
Jeste li romantik po prirodi i kako volite iznenaditi suprugu?
Može se reći da sam umjereni i povremeni romantik. Prije dva mjeseca bili smo na u Dubaiju, a kako znam da je partijanerica u duši, iznenadio sam je krstarenjem na megajahti za partyje, umalo je pala u nesvijest!
Što vaši prijatelji, kolege i obitelj ističu kao vaše vrline, a što kao mane?
Valjda misle da nisam neduhovit, često se smiju mojim provalama (možda samo iz pristojnosti, hahaha), ne ulazim u konflikte s ljudima, ne volim tračati, što ja znam, teško je govoriti o svojim vrlinama. A mana ima dosta, tvrdoglav sam, jako sam neugodan kad pratim tenis, a netko me stalno nešto ispituje, ne volim da netko dira moje daljinske itd.
Gospodin? Dok ga ne upoznaš!